REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-2250/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vladimiru Dimanovskom, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PAP-PROMET d.o.o., Sveta Nedelja, Dr. Franje Tuđmana 77, OIB: 50710739981, zastupanog po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i o prijedlogu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, 08. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 19. srpnja 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – bjanko zadužnice, pod poslovnim brojem: OV-402/2023, potvrđene 13. siječnja 2023. pred javnim bilježnikom Marinom Markioli iz Zagreba, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

zaključio je

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim temeljem ovršne isprave - bjanko zadužnice, pod poslovnim brojem: OV-402/2023, potvrđene 13. siječnja 2023. pred javnim bilježnikom Marinom Markioli iz Zagreba iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je ovom sudu 19. srpnja 2026. podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i žalbu nakon proteka roka u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) temeljem bjanko zadužnice, pod poslovnim brojem: OV-402/2023, potvrđene 13. siječnja 2023. pred javnim bilježnikom Marinom Markioli iz Zagreba.

2.1. U prijedlogu se ovršenik poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ). U bitnom ovršenik navodi da je ovršnom ispravom u ovoj pravnoj stvari - bjanko zadužnicom, temeljni dužnik MAKSIM IV d.o.o., OIB: 76386705170, a koji je zastupan po prokuristu VI (ovršeniku), dao suglasnost za zapljenu svojih računa i namirenje tražbine ovrhovoditelja do iznosa od 150.000,00 EUR, a ovršenica VI da je potpisala tu ispravu isključivo u svojstvu osobnog jamca platca, radi osiguranja poslovnog odnosa između MAKSIM IV d.o.o. i ovrhovoditelja. Nadalje, da se tražbina čije se namirenje zahtijeva u cijelosti, odnosi na poslovni odnos između MAKSIM IV d.o.o. i ovrhovoditelja, a ne ovršenice osobno. Također, kao bitno navodi da je Trgovački sud u Zagrebu, donio rješenje o otvaranju predstečajnog postupka nad MAKSIM IV d.o.o., pod poslovnim brojem: St 847/2025-18 od 13. svibnja 2025. Stoga, ovršenik smatra da je ovrhovoditelj kao vjerovnik čija je tražbina prema MAKSIM IV d.o.o. bila obuhvaćena ovim predstečajnim postupkom, bio od tog dana zakonski obvezan svoju tražbinu ostvarivati isključivo prijavljenom tražbinom u predstečajnom postupku, i ni na koji drugi način. Ovršenik ukazuje da je ovrhovoditelj i prijavio svoju tražbinu u predstečajnom postupku, te da je aktivno sudjelovao u glasovanju o planu restrukturiranja, na način da je glasovao protiv plana restrukturiranja, koji je unatoč tome, potvrđen rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2026., pod poslovnim brojem: St-847/2025-97 i to na način da je potvrđen Izmijenjeni plan restrukturiranja dužnika MAKSIM IV d.o.o. od 5. veljače 2026. tj. da je utvrđeno da je tražbina ovrhovoditelja u predstečajnom postupku utvrđena u iznosu od 119.886,30 EUR, te da je planom restrukturiranja predviđen otpis od 90% iznosa ovako utvrđene tražbine i uz otplatu preostalih 10% iznosa, koji iznosi 11.988,63 EUR beskamatno i na 120 jednakih mjesečnih anuiteta, a sve počevši od dana pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja, i to uz poček od 60 mjeseci. Ovršenik ukazuje da je protiv predmetnog rješenja kojim se potvrđuje plan restrukturiranja 26. ožujka 2026. podnesena žalba, te da isto još nije pravomoćno, ali da je zato ovrhovoditelj podnio Zahtjev za izravnu naplatu i to temeljem bjanko zadužnice od ovršenice kao jamca platca, tražeći iznos od 129.064,34 EUR, te da je aktiviranjem bjanko zadužnice radi naplate nedospjele tražbine ovrhovoditelj prekoračio granice prava koje mu bjanko zadužnica daje, odnosno da navedeni iznos više ne odgovara stvarnoj i tekućoj obvezi, jer je ista reducirana potvrđenim planom restrukturiranja na 10% izvorne vrijednosti.

2.2. U odnosu na prijedlog za odgodu od 19. srpnja 2026., ovršenik samo predlaže da se hitno donese rješenje kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava.

3. Prijedlozi ovršenika od 19. srpnja 2026. dostavljeni su 04. kolovoza 2026. ovrhovoditelju na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj je podneskom od 11. kolovoza 2026. u cijelosti osporio ovršenikove navode. U bitnom ovrhovoditelj navodi da smanjenje obveze glavnog dužnika MAKSIM IV d.o.o. u predstečajnom postupku, odnosno planom predviđeni otpis 90 % njegove obveze, istodobno i automatski ne dovodi do smanjenja obveze ovršenice koja je predmetnu obvezu osigurala kao jamac platac. Nadalje, ovrhovoditelj smatra da je ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u cijelosti neosnovan, jer nisu ostvarene pretpostavke za odgodu ovrhe, te potražuje naknadu svojih troškova u ovom postupku.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Prijedlogom od 19. srpnja 2026. ovršenik je podnio i žalbu nakon proteka roka, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

8. Naime, u svom prijedlogu ovršenik ne navodi da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, niti navodi i obrazlaže u čemu bi se sastojala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju bi provedbom ovrhe pretrpio, kao što ni ne ističe da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, već samo predlaže sudu odgoditi izdavanje naloga bankama za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

9. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

10. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

11. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

12. Sama činjenica da je protiv ovršenika podnesen Zahtjev za izravnu naplatu ne znači da će on zbog te naplate pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, već je ovršenik u svom prijedlogu dužan obrazložiti zbog čega bi naplata ovrhovoditeljeve tražbine za njega predstavljala nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

13. Odredba čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a obvezuje svaku stranku da podnese jasne, konkretne i dostatne dokaze svojih tvrdnji budući u ovršnom postupku svaka tvrdnja, neovisno o tome koliko djeluje logično, mora biti dostatno dokazana, jer sud ne može utvrđivati odlučne činjenice na temelju same tvrdnje stranaka, već isključivo na temelju dokaza koje su stranke podnijele u svrhu dokazivanja tih činjenica, a koji dokazi moraju imati i kvalitetu potrebnu za nedvojbeno ili barem izvjesno utvrđenje odlučnih činjenica.

14. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

15. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan.

16. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. kolovoza 2026. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka. Primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

17. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

18. Kako je ovršenik istaknuo razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

U Zagrebu, 08. rujna 2026.

Sudac:

Vladimir Dimanovski

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam (8) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u obliku elektroničkog podneska ili pisano u tri (3) istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis