REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: OVR-2642/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vladimiru Dimanovskom, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republika Hrvatska, Ministarstvo financija – Porezna uprava, OIB: 18683136487, protiv ovršenika EZ iz [adresa]., broj 16, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milanu Mileusniću, odvjetniku u Zagrebu, radi odlučivanja o prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, bez održavanja ročišta, 08. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka, KLASA: UP/I-552-07/24-05/11, URBROJ: 139-121-05/15/25-5 od 27. lipnja 2025., kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovršenik je 28. kolovoza 2026. podnio ovome sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem naprijed navedene ovršne isprave.
2. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik podnosi iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ), dok u prijedlogu za odgodu, ovršenik samo predlaže odgoditi izvansudsku ovrhu kod FINA-a do pravomoćnog okončanja ovog postupka.
3. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa otpremljen je 31. kolovoza 2026. ovrhovoditelju na očitovanje, a isti do dana donošenja ovog rješenja nije zaprimljen. Međutim, sud je u konkretnom predmetu zbog hitnosti u postupanju (Zahtjeva za izravnu naplatu podnesen je 07. srpnja 2026.), odlučio temeljem stanja spisa bez čekanja na istek rok za očitovanje ovrhovoditelja, te vodeći pri tom računa da na taj način ni ovršenik, a ni ovrhovoditelj nisu dovedeni u nepovoljan položaj.
4. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje dodatnih uvjeta.
5. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.
6. Prijedlogom od 28. kolovoza 2026. ovršenik je ujedno podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a. Međutim nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Puko predlaganje odgode provedbe ovrhe nije dovoljno da bi sud odredio odgodu ovrhe već je isto potrebno učiniti vjerojatnim konkretnim dokazima. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi, odnosno nije dostavio nikakve valjane dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu. Potrebno je napomenuti kako se posljedice provedbe ovršnog postupka koji se vodi temeljem ovršne isprave ne mogu smatrati štetom, a eventualno teška materijalna situacija ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe, jer po prirodi stvari ovrha je otegotna za ovršenika.
7. Slijedom navedenog, sud smatra kako nisu ispunjeni uvjeti za odgodu, te je primjenom navedenih zakonskih odredbi, odlučio kako je navedeno izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 08. rujna 2026.
Sudac:
Vladimir Dimanovski
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam (8) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u obliku elektroničkog podneska ili pisano u tri (3) istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.
Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić
DNA:
1. Ovrhovoditelju
2. Ovršeniku
3. Spis
