REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4199/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sanji Mišević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić j.t.d. u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupan po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1859/2024-3 od 16. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P - 889/2021-47 od 29. travnja 2024., u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1859/2024-3 od 16. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-889/2021-47 od 29. travnja 2024.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnio je pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) radi naznačenih šest pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni te pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede prava na pravično suđenje i prava vlasništva, zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99. - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17. - dalje: Konvencija).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev- 953/2020-2 od 11. siječnja 2023., Rev-203/2021-2 od 3. svibnja 2023., Rev-167/2021- 3 od 7. ožujka 2023., Rev-425/2022-2 od 11. listopada 2023., Rev-647/2021-2 od 5. rujna 2023., i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
4.1. Pritom u odnosu na pitanja koja se odnose na zastaru valja naglasiti da se drugostupanjski sud pravilno u pobijanoj odluci pozvao na shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. Tako i ovaj sud u odlukama Rev - 491/2023-3 i Rev-4441/2019-2 od 23. siječnja 2024. (kao i u Revd-223272026 od 20. svibnja 2025.). Slijedom navedenog, prvo i drugo naznačeno pitanje niti zbog naprijed navedenog nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a.
4.2. Ujedno u odnosu na pitanja koja se tiču prijevremene otplate kredita riječ je o pravnim pitanjima u odnosu na koje pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev -43/22 od 14. lipnja 2022. i Rev-112/18-2 od 9. ožujka 2022.
5. Slijedom navedenog, u odnosu postavljena pitanja valjalo je prijedlog tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, razmatrajući prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP te ocjenjujući navode tuženika da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i to pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava) i pravo vlasništva (čl. 48. Ustava), a sadržana i u Konvenciji, ovaj sud je iste ocijenio neutemeljenima.
6.1. Pozivajući se na čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava. Sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
6.2. Tuženik ujedno smatra da mu je nižestupanjskim odlukama povrijeđeno pravo vlasništva u smislu čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju kroz nametanje nerazmjerne financijske obveze.
6.3. Međutim, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno navedeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno da je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju. Upravo suprotno, nižestupanjske odluke u skladu su sa ustaljenom sudskom praksom ovoga suda i u takvim i sličnim slučajevima ne radi se o povredi prava vlasništva i legitimnim očekivanjima vezanim za zaštitu iz čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
6.4. Dakle, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bila povrijeđena gore navedena temeljna Ustavom zajamčena prava.
7. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
