REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3575/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i Dubravke Srečec Fletko članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Petra Matić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić & partneri u Zagrebu, protiv tuženika Lovačko društvo Sveti Hubert, OIB 73370686999, Cestica, Dubrava Križovljanska, Dravska ulica 23, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-612/2026-2 od 10. ožujka 2026. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-107/2025-5 od 19. prosinca 2025., u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 612/2026-2 od 10. ožujka 2026. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-107/2025-5 od 19. prosinca 2025 temeljeći ga na odredbi čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), odnosno navodeći četiri pravna pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i odredbom čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP, revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije , a kojima se osporava shvaćanje suda da tužitelj ima pravo regresa prema Zakonu o obveznim odnosima od tuženika, kao osobe koja gospodari lovištem, s osnove isplate naknade štete tužiteljevom osiguraniku iz prometne nezgode do koje je došlo uslijed naleta vozila na srnu koja je izletjela na cestu u naseljenom mjestu u vrijeme kada se nije provodio lov, jer srna predstavlja opasnu stvar, nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi u skladu sa shvaćanjem ovog suda u nizu svojih (poslovni broj Rev-352/2022 od 5. travnja 2022., Rev-166/2024 od 24. rujna 2024., Rev-1542/2024-2 od 26. veljače 2025. i dr. a tako i u Revd- 5495/2025 od 20. svibnja 2026.).
3. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u toč I. izreke ovog rješenja.
4. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava, odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne navode te posebno obrazložio zbog čega smatra tuženika odgovornim na naknadu štete. Donesena presuda je dostatno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
5. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na osnovi odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
