Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-555/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HM, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: K-54/2023 od 21. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog HM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni HM zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 3 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu 100,00 eura u roku 2 mjeseca od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbe je podnio okrivljenik osobno ne navodeći žalbeni osnov zbog kojeg pobija prvostupanjsku presudu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP-a jer da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP-a jer da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6.1. U žalbi se okrivljenik poziva na odredbu članka 29. Ustava Republike Hrvatske , člankom 29. Ustava Republike Hrvatske propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odlučuje o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi za kazneno djelo. Pri tome u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela okrivljenik ima pravo da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete, ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane, pravo na branitelja, pravo da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, da mu se sudi u njegovoj nazočnosti ukoliko je dostupan sudu, da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe ili da zahtijeva da se osigura nazočnost ili ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe. Pri tome se okrivljenika i optuženika ne smije siliti da prizna kazneno djelo, te dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se upotrijebiti u sudskom postupku. Člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisano je pravo na pravično suđenje te je utvrđeno da osoba u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Nadalje, propisano je da svatko optužen za kazneno djelo smatrat će se nevinim sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom, te svatko optužen za kazneno djelo ima pravo da u najkraćem roku bude obaviješten , potanko i na jeziku koji razumije o prirodi i razlozima optužbe koja se podiže protiv njega, ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje obrane, da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe.
6.2. Okrivljenik u žalbi prigovara nadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici ističući da se ne radi o neovisnom i nepristranom sudu, sugerirajući mogućnost da Županijski
sud u Velikoj Gorici odlučuje o žalbi na presudu, a da je Županijski sud u Velikoj Gorici nadređen Općinskom sudu u Velikoj Gorici i Općinskom sudu u Novom Zagrebu gdje se događaj zbio i gdje je zaposlena VM što sve ukazuje na sumnju o nepristranosti.
6.3. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika u konkretnom slučaju nije okrivljeniku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava jer u konkretnom predmetu je sudio neovisni i nepristrani sud, a to je Općinski sud u Velikoj Gorici obzirom da su okrivljenik i oštećenica bili zaposlenici Općinskog suda u Novom Zagrebu zbog čega je spis i ustupljen Općinskom sudu u Velikoj Gorici čime nisu prekršene naprijed citirane odredbe Ustava Republike Hrvatske i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osim toga, okrivljenik je zaprimio optužnicu državnog odvjetnika, te je imao mogućnost i vrijeme za pripremu obrane, na raspravi se očitovao o optužnici navodeći da ju razumije i da se ne smatra krivim za djelo koje mu se stavlja na teret. Osim toga, okrivljenik je izjavio da se ne želi braniti u nazočnosti branitelja te je imao mogućnost ispitivati svjedoke optužbe, a time što smatra da su iskazi ispitanih svjedoka nevjerodostojni, ne upućuje na to da bi mu time bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
6.4. Zbog navedenog nije osnovan žalbeni prigovor okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP-a.
7. Nadalje, nije u pravu niti okrivljenik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. To iz razloga što je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.
7.2. Ispravno prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećene VM koji iskaz je potvrđen djelomičnim iskazima ostalih ispitanih svjedoka i to svjedoka OM , FM, te NM. Iako okrivljenik poriče učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret navodeći da nije ništa točno od toga što mu se stavlja na teret i da je zapravo bio "maltretiran od strane oštećenice", ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća takovu obranu okrivljenika smatrajući ju usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti te je njegova obrana suprotna ostalim provedenim dokazima, odnosno iskazima ispitanih svjedoka tijekom ovog postupka koje je ispravno prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojne.
7.3. Oštećena VM jasno je i okolnosno opisala sporni događaj sa okrivljenikom, navodeći da joj je okrivljenik rekao da se samo usudi napisati prijavu predsjednici suda jer da će zbog toga požaliti, kajati se cijeli život i bojati se doći na posao i otići s posla i da će vidjeti koliko je bolestan, pri čemu je ustao sa stolice i potom snažno svojom šakom ruke udario u dlan svoje druge ruke, prišao
do nje i rekao joj da će joj odrubiti glavu i igrati se s njom kao nogometnom loptom, a potom joj zadao par udaraca otvorenim i zatvorenim dlanom u lice i stražnji dio glave, nastavljajući ju vrijeđati, što je sve skupa kod oštećenice izazvalo osjećaj straha za njezin život i sigurnost. Ispravno je stoga prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećene VM koji je potkrijepljen iskazima ostalim ispitanim dokazima zbog čega je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio da je takvim svojim postupanjem okrivljenik ostvario sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 zbog čega je okrivljenika proglasio krivim i za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi iznio valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Zbog navedenog nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Iako se okrivljenik ne žali zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (članka 478. ZKP-a) to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika. Kao olakotno prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio da nije dolazio u sukob sa zakonom, dok je kao otegotno cijenio okrivljeniku da nije iskazao kritičnost prema svom postupanju, te posljedice počinjenja kaznenog djela po žrtvu, pa je cijeneći tako olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika istog osudio na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku 3 godine po pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo.
9.1. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, s obzirom na ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika da će se upravo takvom kaznom izraziti društvena osuda radi počinjenja kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.
10. Nadalje, nije u pravu niti okrivljenik kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.
10.1. Prvostupanjski sud je okrivljenika obvezao temeljem citirane zakonske odredbe na naknadu troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura smatrajući da su troškovi određeni u tom iznosu primjereni.
10.2. Okrivljenik u žalbi navodi da je nezaposlen i da nema nikakvih primanja, te da ga je trebalo osloboditi plaćanja troškova kaznenog postupka.
10.3. Naime, iako okrivljenik ističe da je bez zaposlenja tu činjenicu nije ničim dokumentirao, a obzirom da je okrivljenik radno sposobna osoba, te nije obvezan uzdržavati obitelj obzirom da je neoženjen i bez djece, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da plaćanjem troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
11. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP -a, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP-a.
U Zagrebu 8. rujna 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
