Poslovni broj: Usž-1989/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SUNTURIST d.o.o., Novalja, S.S. Kranjčevića 1, OIB: 65408297614, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri, Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prometa, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, radi privremenog isključenja vozila iz prometa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1524/2025-9 od 28. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1524/2025-9 od 28. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/I-340-06/25-04/143, URBROJ: 530-8-3-5-25-1 od 14. srpnja 2025. (točka I. izreke), te se tuženiku nalaže nadoknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 3.750,00 €, uvećano za opisane zatezne kamate (točka II. izreke).
1.1. Navedenim rješenjem tuženika privremeno se s danom 15. srpnja 2025., na rok od 7 dana, isključuje iz prometa autobus u vlasništvu tužitelja, reg. oznake [registarska oznaka], sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tuženik je protiv osporene presude ustao sa žalbom, u kojoj navodi da je službena osoba izvršila inspekcijski pregled nad predmetnim autobusom, kojim se obavljao javni prijevoz putnika između Grada Novalje i Općine Kolan (disco klub NOA), dakle, javni prijevoz putnika između dvije županije – međužupanijski prijevoz putnika s unaprijed poznatim redom vožnje i stajalištima, koji je naplativ. Tom je prilikom utvrđeno da nadzirani prijevoznik za navedeni prijevoz nema ishođenu dozvolu za obavljanje javnog međužupanijskog prijevoza putnika, te da nadzirani autobus ima na vjetrobranskom staklu istaknutu oznaku "PRIJEVOZ ZA VLASTITE POTREBE", dok je na bočnim stranama označen s podacima o nazivu i nastanu prijevoznika, dakle, da je navedeni autobus označen kao javni prijevoz putnika sukladno Prav ilniku o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe ("Narodne novine", broj: 50/18., 56/19., 107/20., 127/21., 147/21., 71/22., 154/24. i 86/25.), a ne kao prijevoz za vlastite potrebe, sukladno odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ("Narodne novine", broj: 41/18., 98/19., 30/21., 89/21., 114/22. i 136/24.). O inspekcijskom nadzoru sastavljen je zapisnik, nakon čega je doneseno rješenje o privremenom isključenju vozila iz prometa, utemeljeno na odredbama Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta ("Narodne novine", broj: 22/14., 98/19. i 114/22.), koje tuženik nastavno u žalbi izrijekom navodi i sadržajno citira. Pritom detaljno upućuje na niz odredaba Zakona o prijevozu u cestovnom prometu kojima su definirani pojmovi u javnom linijskom prijevozu putnika (dozvola za prijevoz, javni prijevoz, javni linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu, linija i dr.) te upućuje na dokumentaciju koju je tužitelj dostavio tijekom inspekcijskog nadzora (ugovor o uslugama od 28. svibnja 2025., račun od 9. srpnja 2025., dostavnica od 29. lipnja 2025. i dr.), iz koje proizlazi da prijevoznik (tužitelj) posebno obračunava usluge transfera tj. prijevoza Ruf Jugendreisen GmbH & Co KG, Bielfeld, Savezna Republika Njemačka (dalje: Ruf Jugendreisen GmbH), te da im pruža usluge transfera. Iz priloženog aneksa ugovora razvidno je da je navedeni prijevoz komercijalan budući se cijena određuje ovisno o broju dana koliko putnik koristi usluge prijevoza, a što ukazuje da je jedina svrha prijevoza ostvarivanje dobiti od strane prijevoznika, te da ima obilježja javnog prijevoza. Ističe da je prijevoz dostupan putnicima ukoliko isti preko agencije Ruf Jugendreisen GmbH od strane prijevoznika kupe narukvicu kojom mogu koristiti usluge prijevoza, a koji način prodaje je uobičajen prilikom obavljanja javnog linijskog prijevoza putnika gdje se usluge prijevoza mogu kupiti kod nekih tvrtki i digitalnih aplikacija. Smatra da nije presudno na koji je način putnik kupio kartu za vožnju, jer kod navedenog postoji vozni red s točno određenim vremenima i mjestima polazaka, vozni je red u trenutku obavljanja prijevoza bio javno objavljen na mrežnim stranicama tužitelja, prijevoz se obavlja između mjesta na kojima se ukrcavaju odnosno iskrcavaju putnici, a činjenica da je prijevoznik ukrcavao i iskrcavao putnika na mjestima koja nisu autobusna stajališta tj. da je postupao u suprotnosti sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, nije se mogla uzeti kao olakotna okolnost prilikom donošenja rješenja. Drži da je prijevoznik navedene zgode obavljao komercijalni prijevoz jer je navedeni prijevoz naplatan i svaki je putnik platio unaprijed određenu cijenu prijevoza, koji je putem agencije Ruf Jugendreisen GmbH dostupan korisnicima, iz čega nedvojbeno slijedi da navedeni prijevoz sadrži sve potrebne elemente koji karakteriziraju javni linijski međužupanijski prijevoz putnika. Dodaje da prijevoznik ne obavlja turistički transfer jer navedeni prijevoz nema niti jedno od obilježja navedenih u definiciji turističkog transfera tj. ne obavlja se niti prijevoz putnika i njegove prtljage između mjesta pružanja različitih usluga putovanja niti prijevoz između putničkih terminala (kolodvora i luka kopnenog, pomorskog, riječnog i zračnog prijevoza) i smještenih objekata u dolasku i/ili povratku niti između smještajnih objekata niti do ili od mjesta pružanja neke druge ugovorene ugostiteljske ili turističke usluge. Smatra da se ovdje ne radi o prijevozu između različitih turističkih usluga jer prijevoznik, a ni agencija ne ugovara uslugu posjete disco klubu NOA. Budući se navedene zgode nije obavljao niti turistički transfer niti paket-aranžman niti izlet, na navedeni se prijevoz ne mogu primijeniti odredbe članka 23. stavak 2. Zakona o pružanju usluga u turizmu ("Narodne novine", broj: 130/17., 25/19., 98/19., 42/20. i 70/21.) pa se navedeni prijevoz ne može smatrati prijevozom za vlastite potrebe. Nastavno se tuženik osvrće na izrijekom navedene odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i Zakona o pružanju usluga u turizmu, zaključujući da vozač treba predočiti nalog za vožnju na uvid osobi ovlaštenoj za nadzor prijevoza, što je ovdje izostalo, jer se predočeni nalog za vožnju od strane prijevoznika ne može smatrati dokazom s obzirom da isti nije nalog za predmetnu vožnju jer je izdan za razdoblje od 7 dana, dakle, nije izdan konkretno za vožnju za koju je proveden nadzor. S lijedom svega navedenog, tuženik predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu i proglasiti rješenje o isključenju vozila zakonitim.
3. Tužitelj se, u podnesku od 14. svibnja 2026., nije posebno očitovao na navode žalbe, obzirom je svoja stajališta o pravnom pitanju u ovom sporu detaljno iznio tijekom postupka. Dodatno ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, donesenu u predmetu koji se vodio između istih stranaka i sa istim pravnim pitanjima kao i u ovom sporu, te konstatira da u ovoj stvari postoji praksa višeg suda koja je suprotna žalbenim navodima tuženika, zbog čega predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26.-dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je poništio osporeno rješenje tuženika, pri čemu ga je osnovano ocijenio nezakonitim zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Naime, iz podataka sveza spisa, osobito zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 14. srpnja 2025. i njemu priloženih isprava, u bitnom je razvidno da je vozač autobusa u vlasništvu tužitelja obavljao prijevoz putnika na relaciji Grad Novalja – disco klub NOA (Općina Kolan) dakle između dvije županije, te da je pritom na autobusu bila istaknuta oznaka "PRIJEVOZ ZA VLASTITE POTREBE", a koja usluga je obavljena u svrhu turističkog transfera (nalog od 11. srpnja 2025.), temeljem ugovora o pružanju usluga između tužitelja i njemačkog društva Ruf Jugendreisen GmbH, isključivo za putnike koji su pri ulasku u autobus nosili narukvice s oznakom tužitelja (SUNTURIST d.o.o.), čime su dokazali korištenje ugovorene usluge turističkog transfera.
7. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, koje tuženik ničim ne dovodi u sumnju, ovaj Sud nalazi ispravnom ocjenu prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o međužupanijskom linijskom prijevozu dostupnom javnosti, već o turističkom transferu dostupnom gostima turističke agencije. Takvo stajalište je prvostupanjski sud argumentirano obrazložio razlozima koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na podacima sveza spisa i na pravilnom tumačenju mjerodavnih odredaba Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i Zakona o pružanju usluga u turizmu na koje se izrijekom pozvao u osporenoj presudi.
8. Ovo iz razloga jer u konkretnom slučaju nije sporno da su ovdje ispunjeni elementi prijevoza putnika određenom kategorijom vozila (autobusom) te da se taj prijevoz obavlja između dvije županije, međutim, i bez ulaženja u daljnju analizu ostalih elemenata (vozni red linija, stajališta i dr.), za ocjenu da se radi o međužupanijskom linijskom prijevozu izostaje ključni element, a to je element javnosti prijevoza, budući se ne radi o prijevozu putnika koji bi pod istim uvjetima bio dostupan svim korisnicima prijevoznih usluga, obzirom da su predmetnu uslugu mogli koristiti jedino gosti agencije Ruf Jugendreisen GmbH, s kojima je tužitelj imao sklopljen ugovor o uslugama turističkog transfera i koji su plaćenu uslugu dokazivali narukvicama (tako ovaj Sud i u presudi poslovni broj Usž-53/2026-5 od 29. travnja 2026.).
9. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi, kojima tuženik presudu pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na koje se osvrće i prvostupanjski sud, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, pr i čemu i u žalbi inzistira na tumačenju i primjeni odredaba Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i Zakona o pružanju usluga u turizmu na način kako ih je primijenio u osporenom rješenju, iako je takva primjena pogrešna u odnosu na utvrđeno činjenično stanje..
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 8. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
