Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-73/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak i partneri, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi utvrđenja , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 164/2025-15 od 6. ožujka 2026., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-164/2025-15 od 6. ožujka 2026.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 875,00 EUR (slovima: osamsto sedamdeset pet eura).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), KLASA: 114 -02/24- 01/13, Urbroj:2181-147-01/K.D.-25-3 od 21.siječnja 2025.godine tužitelju, pa stoga radni odnos nije prestao i tuženik je dužan tužitelja vratiti na posao sve sukladno Ugovoru o radu Klasa: 112-01/24-03/363, Urbroj: 2181-147-47/Z.D.-24-103 od 25.09.2024.godine sklopljenom između tužitelja i tuženika i to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom propisanom u čl.29 stav 2 ZOOa, koja teče od dana presuđenja pa do isplate."»
2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu kojim je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj bio radnik tuženika i da je 21. siječnja 2025. tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), Klasa: 114-02/24-01/13, Urbroj: 2181-147-01/K.D.- 25-3., kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu Klasa: 112-01/24-03/363, Urbroj: 2181- 147-47/Z.D.-24-103 od 25. rujna 2024. zbog skrivljenog ponašanja radnika.
6.1. Nadalje je utvrđeno da je u odluci o otkazu navedeno da je tužitelj u periodu od 16. do 23. prosinca 2024. neopravdano izostao s posla te time počinio osobitu tešku povredu obveze u svezi s radom opisanu u članku 61. stavak 1. točka 17. Pravilnika o radu tuženika. Također se navodi da je tužitelj u dva navrata već bio upozoren zbog kršenja radnih obveza i to zbog neopravdanog zakašnjenja na posao i zbog neopravdanog odlaska s radnog mjesta prije završetka radnog vremena. Nadalje se navodi da je time tužitelj iskazao upornost u kršenju radnih obveza i unatoč upozorenjima i da će mu u slučaju ponovnog kršenja radnih obveza biti otkazan ugovor o radu ponovno izostaje s posla. Tužitelju nije trebalo omogućiti iznošenje obrane obzirom da mu je u provođenju ranijih disciplinskih postupaka to omogućeno, a obzirom da kontinuirano ne dolazi na posao od 13. studenog 2024. pri čemu je dio vremena bio u pritvoru zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela što da je razvidno iz dopisa Odvjetničkog ureda od 15. studenog 2024.
6.2. Prvostupanjski sud je također utvrdio da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak i da je od 6. studenog 2024. bio u istražnom zatvoru te da je nakon donošenja kaznene presude kojom je proglašen krivim za kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju odmah upućen na izdržavanje kazne zatvora. Stoga prvostupanjski sud smatra da je zakonit predmetni otkaz ugovora o radu obzirom da se trajanje istražnog zatvora kod tužitelja nadovezalo na odsluženje zatvorske kazne temeljem pravomoćne presude zbog počinjenja kaznenog djela te je takva situacija kod poslodavca izazvala poremećaj u procesu rada zbog daljnje nemogućnosti tužitelja u obavljanju rada.
6.3. Člankom 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR) je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju, između ostalog, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
6.4. Iz odluke o otkazu proizlazi da je tuženik donio tu odluku zbog neopravdanog izostanka s posla i tužitelju otkazao redovitim otkazom ugovor o radu.
6.5. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo da je opisana situacija, u kojoj tužitelj ne dolazi na rad, kod tuženika izazvala poremećaj u procesu rada zbog daljnje nemogućnosti tužitelja za obavljanje rada. Poremećaj u procesu rada bi mogao imati značaj osobito važne činjenice radi koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Međutim, navedeno nije okolnost koja bi bila odlučna za ishod ovog postupka. Ovo stoga što tuženik tužitelju iz tog razloga nije otkazao predmetni ugovor o radu (bila bi u tom slučaju riječ o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz članka 116. stavak 1. ZR-a), a sud je, kao što je već prethodno rečeno, pri odlučivanju o dopuštenosti otkaza ugovora o radu vezan razlozima otkaza navedenim u pisanoj odluci o otkazu. Pri tom treba ukazati da tuženik u ovom postupku nije niti postavljao zahtjev za sudskim raskidom predmetnog ugovora o radu (članak 125. stavak. 2. ZR-a), gdje bi taj zahtjev mogao temeljiti na činjeničnoj tvrdnji da su nastupile okolnosti uslijed kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-3236/2018-2 od 9. veljače 2021.).
6.6. Nadalje, a što se tiče utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužitelj bio u istražnom zatvoru i da je boravio u zatvoru u vrijeme kada je tuženik donio spornu odluku o otkazu ugovora o radu, treba reći da je člankom 299. stavak 1. ZPP-a propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, stavkom 2. je propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a stavkom 3. je propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.
6.7. Tužitelj ni u tužbi, a niti do zaključenja pripremnog ročišta nije iznio činjenicu da je izostao s posla zbog toga što se je nalazio u istražnom zatvoru, odnosno u zatvoru, a što je bio dužan učiniti obzirom na citirani članak 299. stavak 1. ZPP -a. Stoga se ta činjenica obzirom na odredbu članka 299. stavak 3. ZPP-a ne može uzeti u obzir i neosnovani su tužiteljevi žalbeni navodi u kojima se on poziva na činjenicu da je u vrijeme donošenja odluke o otkazu bio u istražnom zatvoru, odnosno u zatvoru i pritom se poziva na pravno mišljenje iznijeto u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-487/2017 od 9. rujna 2020. prema kojem okolnost da je tužitelju određen istražni zatvor ili pritvor nije sama po sebi opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Doista postoji brojna sudska praksa prema kojoj boravak u istražnom zatvoru ili pritvoru, odnosno u zatvoru ne predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. No, kako tužitelj do završetka pripremnog ročišta nije iznio nikakve činjenice iz kojih bi proizlazio opravdani razlog zbog čega u razdoblju od 16. do 23. prosinca 2024. nije došao na posao, a napose nije iznio činjenicu da je boravio u istražnom zatvoru, o tužiteljevom boravku u istražnom zatvoru kao opravdanom razlogu za nedolazak na posao se ne može raspravljati pa proizlazi da je tuženik pravilno zaključio da je tužitelj u razdoblju od 16. do 23. prosinca 2024. neopravdano izostao s posla čime je počinio osobito tešku povredu obveze u svezi s radom opisanu u članku 61. stavku 1. točci 17.
Pravilnika o radu KBC-a Split.
6.8. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženik prije donošenja odluke o otkazu nije tužitelju bio dužan omogućiti iznošenje obrane. Člankom 119. stavak 2. ZR-a propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Između stranaka nije sporno da je tuženik izostao s posla u razdoblju od 16. do 23. prosinca 2024., a nije izvijestio tuženika o razlozima nedolaska na posao pa to predstavlja okolnost zbog koje nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući radniku iznošenje obrane (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revr- 387/07 od 13. lipnja 2007.). Nisu osnovani žalbeni navodi da je tuženik bio obaviješten o tužiteljevom boravku u istražnom zatvoru. Prvostupanjski sud je utvrdio da je 15. studenog 2024. punomoćnik tužitelja elektronskom poštom upućenom tuženiku dostavio zahtjev za odobrenje neplaćenog dopusta uz obrazloženje da tužitelj ima određeni kazneni postupak u kojem mu je određen istražni zatvor u najduljem trajanju od mjesec dana. Na temelju tog zahtjeva je tuženik opravdano pretpostavio da će tužitelj u istražno zatvoru biti do 15. prosinca 2024., budući da je navedeno da mu je istražni zatvor određen u najduljem trajanju od mjesec dana. Tužitelj tuženika nije obavijestio da je i nakon 15. prosinca 2024. nastavio boraviti u zatvoru, a bio je dužan to učiniti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Revr-42/10 od 26. studenog 2013. i Rev-4897/2019 od 13. srpnja 2022.). Stoga tuženik o tome nije imao nikakvih saznanja i opravdano je zaključio da je tužitelj u razdoblju od 16. do 23. prosinca 2024. neopravdano izostao s posla te je stoga pobijana tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu s tužiteljem zakonita.
6.9. Zbog tih razloga je tužiteljeva žalba primjenom članka 368. stavak 1. ZPP -a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
7. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 875,00 eura.
Koprivnica, 8. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
