Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1526/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica ŽTR rođ. VTR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 37 [adresa] i ITR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Augustinu Sudinji, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika ZTR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice NTR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici iz Zadra, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1559/2021-33 od 28. listopada 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1559/2021-33 od 28. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 500,00 EUR (pet stotina eura).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:
„1. Utvrđuje se u korist tužiteljica: ŽTR rođ. VTR – OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. ITR – OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prema tuženicima: DTR – OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i NTR – OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da su temeljem nasljeđivanja svoje prabake ŽT, bake VT i majke VTR – vlasnice i da svaka prema tuženicima ima jače pravo - za kroz 1/4 dijela (zajedno za 1/2 dijela) nekretnina u k. o. [katastarska općina], i to: čest. 3577/1, čest. 3568/1 i čest. 3584/6, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Dužni su tuženici trpiti da tužiteljice u nadležnom postupku ishode uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama i drugim evidencijama, svaka za po 1/4 dijela, uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika, temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti.“
II. Nalaže se tužiteljicama da tuženicima naknade parnični trošak u iznosu od 1.562,50 EUR u roku od 15 dana. »
2. Protiv presude žale se tužiteljice zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) i predlažu da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Tužiteljice su protiv tuženika podnijele tužbu u kojoj su navele da su kćeri i nasljednice pokojne VTR koja je umrla **.**.2016. u Australiji, a tuženici su djeca i nasljednici pokojne BTR koja je bila sestra VTR, majke tužiteljica i koja je umrla 1996. godine. Nadalje su navele da je majka VTR i BTR bila pokojna VT, baka stranaka, a njezina majka je bila ŽT, prabaka stranaka.
6.1. Između stranaka nije sporno da je ŽT, prabaka stranaka, oporukom ostavila svojoj kćeri, a baki stranaka, VT, određene nekretnine i to, prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O-262/74-5 od 19. studenog 1975. iza ŽT, malu kuću i zemljišta zvana Karlovo, Pod Stareši, Skalice, Vrt pod Kapelicu i Krolisko.
6.2. Tužiteljice tvrde da su njihovu baku VT naslijedile njezine kćeri i to majka tužiteljica VTR u ½ dijela i majka tuženika BTR u preostaloj ½ dijela te su one nakon smrti svoje majke VTR naslijedile njezinu ½ dijela tako da svaka ima ¼ dijela nekretnina koje su ranije bile vlasništvo bake VT, a tuženici su nakon smrti svoje majke BTR naslijedili njezinu ½ dijela. Usprkos toga tuženici sami drže u posjedu sve nekretnine koje su ranije bile vlasništvo bake VT pa tako i kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a radi se o nekretninama naziva Skalice koje je baka stranaka VT naslijedila od prabake ŽT.
6.3. Stoga tužiteljice tužbenim zahtjevom traže utvrđenje da su suvlasnice predmetnih nekretnina svaka u ¼ dijela te da se tuženicima naloži da trpe da tužiteljice u nadležnom postupku ishode uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama i drugim evidencijama, svaka za po ¼ dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.
6.4. Tuženici su se u odgovoru na tužbu usprotivili tužbenom zahtjevu navodeći da je u katastru zemljišta kao prvi posjednik predmetnih nekretnina bila prabaka stranaka ŽT, a nakon njezine smrti je kao posjednik evidentirana majka tuženika BTR time da su kasnije kao posjednici evidentirani njezini nasljednici. Tuženici tvrde da baka stranaka VT, koja je umrla 1998. godine, nikada nije tražila ostavinu iza smrti svoje majke ŽT i da majka tuženika i tuženici koji su nastavili posjedovati predmetne nekretnine iza svoje majke nikada nisu imali razloga sumnjati da nekretnine koje drže u posjedu nisu njihove te su ih držali kao pošteni posjednici kojima nitko nikada nije osporio pravo na posjed i na posjedovnu evidenciju. Na taj način, držeći u posjedu predmetne nekretnine od smrti prabake ŽT, dakle od 1977. godine, tuženici smatraju da su stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina obzirom da nisu imali razloga sumnjati da te nekretnine nisu njihovo vlasništvo. Tuženici su također istakli prigovor zastare zahtijevati ostavinu.
6.5. Razmatrajući prigovor zastare zahtijevati ostavinu prvostupanjski sud je zaključio da se stranke ovog postupka spore oko nasljeđivanja imovine bake VT koja je umrla 1998. godine pa bi kao materijalno pravo trebalo primijeniti odredbu članka 144. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Službeni list FNRJ" br. 20/55., "Službeni list SFRJ" br. 12/65., 42/65. - službeni pročišćeni tekst, "Narodne novine" br. 52/71., 47/78., 71/91., 37/94.; dalje: ZN/55) kojim je propisano da pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca zastaruje prema savjesnom držaocu za godinu dana otkada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviočeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke, a stavkom 2. je propisano da prema nesavjesnom držaocu ovo pravo zastaruje za dvadeset godina.
6.6. Kako nije sporno da tuženici drže u posjedu predmetne nekretnine od trenutka smrti VT 1998. godine, a ranije putem svoje prednice, njihove majke BTR, što proizlazi iz povijesti posjedovanja navedene u posjedovnom listu broj 68 za k. o. [katastarska općina], a radi se o nasljedničkoj tužbi, prvostupanjski sud zaključuje da su tužiteljice izgubile pravo zahtijevati ostavinu sudskim putem jer, sve da se uzme da su tuženici nesavjesni držatelji ostavine VT, rok od 20 godina iz članka 144. stavak 2. ZN/55 se računa od 1998. godine, a istekao je 2018., dakle prije podnošenja tužbe u ovom predmetu koja je podnesena 2021. godine. Slijedom tih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica.
6.7. Tužiteljice se žale navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer potraživanje stečenog vlasništva ne zastarijeva pa nije zastarjelo niti njihovo utuženo potraživanje.
6.8. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 144. stavak 1. i 2. ZN/55 kada je utvrdio da je došlo do zastare prava tužiteljica zahtijevati ostavinu bake VT i za takvo svoje utvrđenje je dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud. Slijedom toga, prvostupanjski sud je također pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev tužiteljica pa je zbog tih razloga njihova žalba primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Kako tužiteljice nisu uspjele sa svojom žalbom, odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a je odbijen njihov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 500,00 eura.
Koprivnica, 8. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
