Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-694/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić iz Čakovca, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., OIB: 36514183925, Zagreb, Velimira Škorpika 21, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P- 425/2025-6 od 20. ožujka 2026., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Tužiteljičina žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-425/2025-6 od 20. ožujka 2026.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti točke 4.3. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 17. rujna 2008. koja glasi: "Smatra se kako je Korisnik kredita prihvatio one izmjene i dopune ovih ugovornih uvjeta, koje je Davatelj kredita preporučenom pismovnom pošiljkom uputio na adresu Korisnika kredita, te na koje Korisnik unutar roka od 8 dana od dana upućivanja na svoju adresu putem preporučene pismovne pošiljke Davatelju kredita nije uložio prigovor" te kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti točke 9.1. istog Ugovora o kreditu koja glasi: "Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredni imaju slični učinak. Pod navedenim može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i realna godišnja kamatna stopa na kredit"

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke i sudi se:

Utvrđuje se da su ništetne sljedeće odredbe ugovora o kreditu broj 02959 zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita dana 17. rujna 2008.:

- točka III Kamatna stopa/visina i broj mjesečnih obroka kredita/trajanje ugovora/troškovi, u dijelu koji glasi: "troškovi zaključenja ugovora 693,33 CHF"

- točka 7.7. Uvjeta ugovora o kreditu koja glasi "Davatelju kredita pristoji pravo Korisniku kredita temeljem naknade za obračun i obradu nepodmirenih dospjelih tražbina naplatiti iznose od: podsjetnik 7.- CHF, 1. opomena 22. - CHF, 2. opomena 37.- CHF".

II. Usvaja se žalba tužiteljice te se nalaže tuženiku da tužiteljici, pored već dosuđenog iznosa parničnog troška u točki II. izreke presude u iznosu od 732,02 EUR plati daljnji parnični trošak u iznosu od 914,39 EUR (devetsto četrnaest eura i trideset devet centi), u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 166,22 EUR (stotinu šezdeset šest eura i dvadeset dva centa).

IV. Odbija se dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 246,28 EUR (dvjesto četrdeset šest eura i dvadeset osam centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su ništetne sljedeće odredbe ugovora o kreditu broj 02959 zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita dana 17. rujna 2008.

– točka III KAMATNA STOPA/VISINA I BROJ MJESEČNIH OBROKA KREDITA / TRAJANJE UGOVORA/TROŠKOVI, u dijelu koji glasi: "troškovi zaključenja ugovora 693,33 CHF",

– točka 4.3. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi "Smatra se kako je Korisnik kredita prihvatio one izmjene i dopune ovih ugovornih uvjeta, koje je Davatelj kredita preporučenom pismovnom pošiljkom uputio na adresu Korisnika kredita, te na kpje Korisnik unutar roka od 8 dana od dana upućivanja na svoju adresu putem preporučene pismovne pošiljke Davatelju kredita nije uložio prigovor"

– točka 7.7. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi "Davatelju kredita pristoji pravo Korisniku kredita temeljem naknade za obračun i obradu nepodmirenih dospjelih tražbina naplatiti iznose od: 7.- CHF, 1. opomena 22.-, 2. opomena 37.-CHF"

– točka 9.1. UVJETA UGOVORA O KREDITU koja glasi "Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredni imaju slični učinak. Pod navedenim može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i realna godišnja kamatna stopa na kredit"."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 732,02 EUR, u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita 17. rujna 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj 02959 radi kupnje vozila kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.100,58 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja

- da su stranke ugovorile da sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora o kreditu, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja

- da su stranke ugovorile da su kamatna stopa kao i visina mjesečnih obroka promjenjivi

- da je u tijeku otplate kredita došlo do porasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je bio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a također je došlo i do povišenja stope redovnih kamata.

5.1. Prvostupanjski sud je saslušanjem tužiteljice utvrdio da je ona predmetni Ugovor o kreditu sklopila radi kupnje osobnog vozila i da je taj ugovor sklopljen u Auto-kući Jesenović gdje su joj sredili sve papire. U vezi sklapanja ugovora je razgovarala samo sa djelatnikom Auto-kuće Jesenović, a nije razgovarala sa ni jednim djelatnikom tuženika. Prvostupanjski sud zaključuje da je predmetni Ugovor o kreditu ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik i da tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja na sadržaj tog ugovora.

5.2. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-214/2019-25 od 4. studenog 2021. koja je djelomično potvrđena presudom ovog suda poslovni broj Gž-625/2023-2 je u pretežnom dijelu odlučeno o tužbenom zahtjevu tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu te o novčanom tužbenom zahtjevu, a preostalo je za odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu navedenih u izreci prvostupanjske presude budući da je u tom dijelu gore navedena prvostupanjska presuda ukinuta.

5.3. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu našavši da je tužiteljica u ovom postupku samo paušalno navela da su te odredbe ništetne i nije iznijela nikakve konkretne razloge koji bi ukazivali na nepoštenost odnosno ništetnost tih odredbi, a iz dokaza koji su u postupku provedeni nije moguće zaključiti da bi predmetne ugovorne odredbe bile ništetne.

5.4. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da nije ništetna odredba točke

4.3. Uvjeta Ugovora o kreditu koji su sastavni dio Ugovora o kreditu, a kojom je ugovoreno da se smatra kako je korisnik kredita prihvatio one izmjene i dopune ovih ugovornih uvjeta, koje je Davatelj kredita preporučenom pismovnom pošiljkom uputio na adresu Korisnika kredita, te na koje Korisnik unutar roka od 8 dana od dana upućivanja na svoju adresu putem preporučene pismovne pošiljke Davatelju kredita nije uložio prigovor. Radi se o općenitoj odredbi koja po ocjeni ovog suda nije nepoštena u smislu članka 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07.; dalje: ZZP/07) koji je bio na snazi kada su stranke sklopile predmetni Ugovor o kreditu jer sama po sebi ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača pa stoga ta ugovorna odredba nije ništetna na temelju članka 102. stavak 1. toga zakona.

5.5. Isto se odnosi i na odredbu točke 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredni imaju slični učinak. Pod navedenim može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i realna godišnja kamatna stopa na kredit. Tom odredbom su stranke ugovorile mogućnost izmjena određenih ugovornih odredbi zbog intervencije zakonodavnih vlasti u ugovorni odnos stranaka koja bi obvezivala obje stranke pa ni ta ugovorna odredba, po ocjeni ovog suda, ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

5.6. Zbog navedenih razloga nisu osnovani pravni stavovi tužiteljice, koje ona ponavlja u žalbi, da bi i te ugovorne odredbe bile ništetne pa je tužiteljičina žalba protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti navedenih ugovornih odredbi odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i taj dio prvostupanjske presude je potvrđen.

5.7. Međutim, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je ništetna ugovorna odredba o troškovima zaključenja ugovora u iznosu od 693,33 CHF.

5.8. Člankom 96. stavak 1. ZZP/07 je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. istog članka je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

5.9. Stoga je u okviru ocjene poštenosti sporne ugovorne odredbe potrebno ispitati moguće postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu tužiteljice.

6. U okviru ocjene poštenosti potrebno je ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu tužiteljice kao potrošača.

6.1. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena potrebno je uzeti u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

6.2. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja , odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljicom, mogao razumno očekivati da bi tužiteljica prihvatila takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da sporna ugovorna odredba ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se naknada odnosi, ne može se zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

6.3. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljena tužiteljica kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

6.4. Odredbe članaka 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008.; dalje: ZOO/05), koji je bio na snazi u vrijeme kada su stranke sklopile predmetni Ugovor o kreditu, ne predviđaju plaćanje jednokratne naknade prilikom korištenja kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama ("Narodne novine" br. 84/02 i 141/06.). Iako nije bilo zabranjeno, ugovaranje naknade nije bilo predviđeno dispozitivnim odredbama koje se primjenjuju automatski niti prisilnim odredbama, već se plaćanje naknade moralo ugovoriti pa je riječ o odredbama koje nisu izuzete iz područja primjene odredbi ZZP/07 o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredaba. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o jednokratnoj naknadi prilikom korištenja kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

6.5. U skladu s člankom 74. stavak 1. točka 3. ZZP/07 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

6.6. Nije sporno da ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu koja ovisi o visini odobrenog kredita nisu samorazumljivi.

6.7. Zbog toga se može zaključiti da su (nepoznati) troškovi koji su na ovaj način prebačeni na tužiteljicu nerazmjerni kako u odnosu na postojanje troškova tako i u odnosu na visinu u kojoj su eventualno stvarno nastali. U danim okolnostima ne može se uzeti da je tužiteljici najkasnije prilikom sklapanja ugovora bilo omogućeno da shvati prirodu usluga koje se pružaju kao protučinidba za troškove predviđene u navedenoj ugovornoj odredbi te provjeri da ne postoji preklapanje različitih troškova koji se predviđaju u ugovoru.

6.8. Imajući na umu zakonsku obvezu tuženika iz članka 74. stavak 1. točka 3. ZZP/07 i činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima, očito je da je tuženik na tužiteljicu prenio obvezu plaćanja naknade koja ne odgovara stvarno pruženim uslugama ili troškovima. Ta ugovorna obvezna koja ima učinak da je tuženik de facto oslobođen obveze iz članka 74. stavak 1. točka 3. ZZP/07 da dokazuje da su prije isplate kredita stvarno nastali troškovi i stvarno pružene usluge u visini od 693,33 CHF, utječe, prema shvaćanju ovog suda, na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima pa je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a posljedično i ništetna na temelju članka 102. stavak 1. ZZP/07.

6.9. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju troškova zaključenja ugovora pa je taj dio prvostupanjske presude preinačen na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a na način da je taj dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva usvojen.

7. Prvostupanjski sud je također odbio dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti točke 7.7. Uvjeta Ugovora o kreditu kojom su stranke ugovorile da tuženiku pristoji pravo tužiteljici na temelju naknade za obračun i obradu nepodmirenih dospjelih tražbina naplatiti iznose od: podsjetnik 7. - CHF, 1. opomena 22. - CHF, 2. opomena 37.- CHF. Podsjetnik i opomene tuženik šalje putem pošte. Notorno je da je slanje poštanske pošiljke - pisma koje sadrži podsjetnik ili opomenu jeftinije od 7,00 eura koliko su stranke ugovorile za slanje podsjetnika, a višestruko jeftinije od cijene ugovorenih opomena. Tuženik tijekom postupka ničim nije obrazložio od kojih sve troškova se sastoji trošak obračuna i obrade nepodmirenih tražbina pa je stoga ocjena ovog suda da plaćanje podsjetnika i opomena ima karakter ugovorne kazne iz članka 350. stavak 1. i 2. ZOO-a koja je ugovorena za slučaj da tužiteljica kasni s ispunjenjem odnosno otplatom pojedinih rata kredita. Kako je člankom 350. stavak 3. ZOO -a propisano da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, a radi se o prisilnom propisu, ta ugovorna odredba je ništetna na temelju članka 322. stavak 1. ZOO-a.

7.1. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju podsjetnika i opomena pa je taj dio prvostupanjske presude preinačen na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a na način da je taj dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva usvojen.

7.2. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a treba odlučiti o troškovima cijelog postupka. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica uspjela s tužbenim zahtjevom u odnosu na isplatu iznosa od 24.923,61 kunu te je polovično uspjela sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosio na utvrđenje ništetnim pojedinih odredaba ugovora o kreditu pa je ocjena ovog suda da je tužiteljica na taj način uspjela u parnici u omjeru od 75 % i sa osnovom i sa visinom tužbenog zahtjeva, a tuženik je uspio u omjeru od 25 %. Kada se na temelju članka 154. stavak 2. ZPP-a od postotka uspjeha tužiteljice oduzme postotak uspjeha tuženika proizlazi da tužiteljici pripada 50 % njezinog parničnog troška.

7.3. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da parnični trošak tužiteljice, izuzimajući trošak predujma za vještačenje, ukupno iznosi 2.761,92 eura. Od tog iznosa tužiteljici pripada 50 % ili iznos od 1.380,96 eura kojem treba pribrojiti trošak vještačenja u punom iznosu bez obzira na postotak uspjeha tužiteljice. Taj trošak iznosi 265,45 eura pa proizlazi da ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.646,41 eura. Kako je tužiteljici prvostupanjskom presudom već dosuđen iznos od 732,02 eura na ime parničnog troška, tuženiku je naloženo da tužiteljici plati preostali dio pripadajućeg troška u iznosu od 914,39 eura.

7.4. Tužiteljica je zatražila naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 312,50 eura za sastav žalbe te 100,00 eura za sudsku pristojbu za žalbu. Tužiteljici pripada iznos od 312,50 eura za sastav žalbe i iznos od 19,95 eura na ime pristojbe na žalbu budući da je tu pristojbu u navedenom iznosu platila te joj je u tom iznosu i nastao taj parnični trošak, dok preostali iznos od 80,05 eura nije plati la niti joj je taj trošak nastao. Stoga njezin ukupni trošak drugostupanjskog postupka iznosi 332,45 eura. Budući da je uspjeh njezine žalbe polovičan, tužiteljici pripada 50 % navedenog troška drugostupanjskog postupka ili iznos od 166,22 eura koliko joj je i dosuđeno, a odbijen je dio njezinog zahtjeva po toj osnovi u iznosu od 246,28 eura.

Koprivnica, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić