Poslovni broj: Usž-314/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Nikola Jakšić odvjetnik iz Dubrovnika, Iva Vojnovića 25, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Antun Missoni odvjetnik iz Dubrovnika, Natka Nodila 12A, radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2151/2024-9 od 24. rujna 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2151/2024-9 od 24. rujna 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/24-02/88, URBROJ: 531-03-4-2-2 od 23. srpnja 2024. i rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/I-361-05/19 30/000475, URBROJ: 2117-23-1/3-24-0034 od 26. veljače 2024. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. Izreke).
1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 26. veljače 2024., kojim je kao nepravovremen odbačen njen prijedlog za obnovu postupka izdavanja uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. godine na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. dalje ZUS). U žalbi, u bitnom, navodi da je u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole u zemljišnim knjigama bilo zabilježeno pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka u kojem joj je, deklaratornim rješenjem, utvrđeno vlasništvo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga zaključuje da je bila vlasnica te nekretnine u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole. Ukazuje na prethodno vođen upravni spor pred istim sudom oko iste stvari, okončan presudom, pod poslovnim brojem Us I-1822/2022-10, kojom je usvojen njezin tužbeni zahtjev kao i da je u međuvremenu donesena prvostupanjska presuda pred Općinskim sudom u Dubrovniku, poslovni broj P- 281/2021-53, kojom je utvrđeno da zainteresirana osoba nema nikakvih vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini. Iznosi da je u ispravnom postupku pravomoćno utvrđeno da je ona skupa sa svojom sestrom vlasnica ½ predmetne nekretnine, da bi potom u parničnom postupku, koji formalnopravno i zemljišnoknjižno predstavlja nastavak pojedinačnog ispravnog postupka i kojim se ispravlja rješenje iz tog prethodno provedenog postupka, bilo utvrđeno da je ona skupa sa svojom sestrom vlasnica cijele nekretnine i da zainteresirana osoba na njoj nema nikakvih prava. Smatra da se presude, na koje se poziva prvostupanjski sud, ne odnose na konkretnu situaciju, jer je ona nesporno suvlasnica nekretnine za koju se vodio postupak izdavanja uporabne dozvole. Ističe da je u upravnoj tužbi osporavala shvaćanje tuženika o nepravovremenosti njezinog zahtjeva, koji prigovor nije otklonjen prvostupanjskom presudom, čime je počinjena bitna povreda odredbi upravnog spora. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troškova postupka.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Zainteresirana osoba (koja je u uvodu osporene presude pogrešno imenovana), u odgovoru na žalbu, protivi se svim žalbenim navodima tužiteljice, ističući kako je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku. Smatra da je u konkretnom slučaju mjerodavna odredba članka 138. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), prema kojoj položaj stranke u postupku izdavanja uporabne dozvole ima samo vlasnik odnosno investitor objekta , što je u konkretnom slučaju pomoćna građevina. Pravilnim smatra i zaključak prvostupanjskog suda da okolnost što je tužiteljica ishodila upis prava suvlasništva u pojedinačnom ispravnom postupku , pokrenutom 2019. godine, za predmetnu nekretninu i zabilježenom u zemljišnim knjigama pod brojem: Z-8316/2019, ne daje tužiteljici svojstvo stranke u pravomoćno okončanom postupku izdavanja predmetne uporabne dozvole s obzirom da se radi o obnovi postupka u stvari u kojoj tužiteljica nema položaj stranke. Ističe da je kao investitorica podnijela zahtjev za izdavanje uporabne dozvole uz koji je priložila javnu ispravu izdanu od nadležnog tijela u granicama njegovih ovlasti te je kao stranka u postupku poštivala provođenje svih radnji nadležnog tijela u postupku koji je prethodio ishođenju uporabne dozvole. U odnosu na pitanje pravodobnosti , smatra da je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku u potpunosti postupilo po uputi prvostupanjskog suda iz ranije presude te je pravilno, na temelju podataka spisa Općinskog suda u Dubrovniku, pod poslovnim brojem P-228/20, utvrdilo da je protekao subjektivni rok od 30 dana za podnošenje prijedloga za obnovu postupka, jer je dan saznanja tužiteljice bio 9. prosinca 2020, a prijedlog za obnovu podnijela je 5. srpnja 2021. godine. Neutemeljenim smatra pozivanje tužiteljice na presudu Općinskog suda u Dubrovniku s obzirom da taj predmet još nije pravomoćno okončan . Predlaže da se žalba odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da razlozi zbog kojih tužiteljica osporava presudu prvostupanjskog suda nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Suprotno žalbenim navodima presuda se temelji na pravilno primijenjenoj odredbi članka 126. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. dalje ZUP), a nedostaci u obrazloženju presude, na koje tužiteljica ukazuje, nisu od utjecaja na ocjenu zakonitosti rješenja tuženika.
7. Odredbom članka 126. stavka 1. ZUP, propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.
8. Slijedom citirane zakonske odredbe, osnovano je odbačen kao nepravovremen prijedlog tužiteljice za obnovu postupka okončanog izdavanjem pravomoćne uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., KLASA: UP/I-361-05/19-30/475, URBROJ:2117/1-23/1-3-20-7 od 17. veljače 2020., koja se odnosi na pomoćnu građevinu izvedenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9. Naime, prema ustaljenoj upravno-sudskoj praksi ovog Suda izraženoj u nizu odluka, za ocjenu pravodobnosti prijedloga za obnovu postupka potrebno je uzeti u obzir, ne samo činjenicu kada je formalno izvršena dostava rješenja po kojem se obnova traži, nego i činjenicu kada je stranka saznala za rješenje i njegov sadržaj.
10. Uvažavajući navedeno te primjedbu prvostupanjskog suda iz presude, poslovni broj: Us I-1822/2022-10 od 14. prosinca 2022., povodom koje je u ponovnom postupku doneseno prvostupanjsko rješenje, u predmetni spis dostavljena je dokumentacija iz sudskog spisa Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-228/2020, iz koje je razvidno da je opunomoćenik tužiteljice 9. prosinca 2020., preuzeo prijedlog za izdavanje privremene mjere od 17. studenog 2020., u kojem se navodi i kao prilog dostavlja predmetna uporabna dozvola.
11. Shodno tome, ovaj Sud nalazi pravilnim zaključak javnopravnih tijela da je tužiteljica od 9. prosinca 2020. imala saznanja o postojanju predmetne uporabne dozvole, što tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila. Stoga je prijedlog za obnovu postupka od 5. srpnja 2021. podnesen izvan roka od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove propisan člankom 123. stavkom 3. ZUP-a.
12. Slijedom navedenog, na drugačije rješenje ove upravne stvari ne utječe prigovor tužiteljice da je, u skladu s člankom 138. Zakona o gradnji, stranka u postupku izdavanja uporabne dozvole obzirom da je u provedenom pojedinačnom ispravnom postupku, pod brojem: Z-8316/2019. i presudom poslovni broj P-281/2021-53, Općinskog suda u Dubrovniku, utvrđena suvlasnicom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi pomoćna zgrada za koju je izdana predmetna uporabna dozvola.
13. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 8. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
