REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-123/2026-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AGE OF SAGE d.o.o., Mali Lošinj, Balvanida 5, OIB: 03907150907, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d., Rijeka, Ribarska 4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-390/2024-13 od 7. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-390/2024-13 od 7. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/23-02/533, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 22. siječnja 2024. (točka I. izreke), te se odbija i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj, KLASA: UP/I -361-03/22- 01/000102, URBROJ: 2170-03/05/1-23-0013 od 10. listopada 2023., kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju ruševine postojeće građevine – E (stambene namjene) i rekonstrukciju ruševine postojeće građevine – D (gospodarske namjene), 2.b skupine, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj.

3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. i 39/26., dalje: ZUS). U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da ga je prvostupanjski sud onemogućio u raspravljanju s obzirom da mu nije dopustio provođenje predloženih dokaza, čime je povrijeđeno njegovo ustavno i konvencijsko pravo na pristup sudu i raspravljanje. Smatra da je sud ocijenio pitanja u domeni građevinske struke, za koja nema odgovarajuća stručna znanja. Ukazuje da se radi o vrijednom kulturnom kompleksu radi čega je kao investitor izradio konzervatorski elaborat. Smatra zaključak suda izravno protivnim zakonskim definicijama rekonstrukcije građevina i ruševina, koje izričito predviđaju micanje vanjske ovojnice zgrade, s time da se u konkretnom slučaju predviđa vraćanje vanjskih zidova na izvorno mjesto, što omogućuje članak 294. stavak 3. Prostornog plana uređenja Malog Lošinja. Skreće pozornost da je konzervatorskim elaboratom utvrđeno da će, recikliranjem i obradom kamena te vraćanjem na isto mjesto, rekonstrukcija dosljedno oponašati izvornu materijalizaciju i identitet lokacije. Napominje da su, osim za predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj, zahtjevi za izdavanje građevinske dozvole podneseni, ali i odbijeni za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje tri nekretnine čine stambeno gospodarski kompleks obuhvaćen spomenutim konzervatorskim elaboratom. Postupci vezano uz preostale dvije čestice vode se pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojevima: Us I - 384/2024 i Us I-392/2024. Poziva se i na članak 294. stavak 1. Prostornog plana uređenja Grada Malog Lošinja, prema kojem se katastarske čestice, koje se nalaze izvan građevinskog područja na kojima su već izgrađene građevine temeljem građevinske dozvole, ili drugog odgovarajućeg akta nadležnog tijela državne vlasti ili ako su izgrađene prije 15. veljače 1968., smatraju izgrađenim građevnim česticama s postojećom izgradnjom izvan građevinskog područja i mogu se rekonstruirati u postojećim gabaritima, pri čemu nije dozvoljena prenamjena gospodarskih građevina u stambene. Stoga, zaključuje da je rekonstrukcija ruševina dopuštena i izvan građevinskog područja u izvornim gabaritima. Navodi da je konzervatorskim elaboratom otklonjena svaka sumnja u namjenu svakog pojedinog objekta na ovoj čestici (k. č. br. [katastarska čestica]), ali i susjednim k. č. br. [katastarska čestica]. Smatra da je prvostupanjsko tijelo prekoračilo svoje ovlasti i, bez stručnog i suvislog obrazloženja, zanemarilo utvrđenja iz konzervatorskog elaborata, dok je tuženik takvo postupanje potvrdio, pogrešno tvrdeći kako se predviđenom rekonstrukcijom grade novi objekti, što prihvaća i prvostupanjski sud. Međutim, njegov zahtjev odnosi se na dozvolu za izvedbu građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine, što uključuje i micanje i vraćanje vanjskih elemenata građevine. Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbu, uz nalaganje tuženiku da mu naknadi troškove upravnog spora, uvećano za troškove žalbe, podredno, poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Naime, prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je, ispravnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u sporu, pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja za izdavanje građevinske dozvole, uslijed čega su osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje pravilno ocijenjena zakonitim.

8. To stoga jer se, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju ne radi o rekonstrukciji, već o izgradnji novih građevina, koja mogućnost nije predviđena odredbama Prostornog plana uređenja Grada Malog Lošinja (“Službene novine Primorsko-goranske županije”, broj 13/08., 13/12., 26/13., 06/14, 42/14., 25/15., 32/15., 32/16., dalje: PPU) i Zakona o prostornom uređenju (“Narodne novine”, broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19., 67/23., dalje: ZPU) na prostoru ograničenja izvan građevinskog područja, o čemu se ovdje radi.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da se predmetni zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odnosi na rekonstrukciju ruševine postojeće građevine – E (stambene namjene) i rekonstrukciju ruševine postojeće građevine – D (gospodarske namjene), 2.b skupine, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj . Prvostupanjsko tijelo je, uvidom u mjerodavni PPU i njegove izmjene i dopune te grafičke prikaze, utvrdilo da je predmetno područje označeno kao zemljište izvan građevinskog područja naselja i zona za razvoj i uređenje prostora izvan naselja te je većim dijelom označeno i planirano kao poljoprivredno tlo isključivo osnovne namjene oznake “P3”- ostala obradiva tla, manjim dijelom kao ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište te manjim rubnim dijelom kao šuma isključivo osnovne namjene oznake “Š1” - šuma gospodarske namjene, na kojem području nije planirana gradnja komunalne i druge infrastrukture te koje područje se nalazi u neposrednoj blizini označenih bujičnih vodotoka, na području osobito vrijednog krajobraznog predjela - prirodnog i kultiviranog krajobraza, te unutar granica lovnog područja lovišta. Predmetno područje nalazi se unutar ZPU-om i PPU-om određenog zaštićenog obalnog područja mora u pojasu do 200 m od mora, koje područje je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te predstavlja prostor posebnih ograničenja u korištenju.

10. Članak 294. PPU-a odnosi se na rekonstrukciju građevina izvan građevinskog područja, ali tom odredbom nisu definirani uvjeti za rekonstrukciju ruševina niti rekonstrukcije na prostoru posebnog ograničenja.

11. Kako iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj namjerava izvesti rekonstrukciju ruševina postojećih zgrada na prostoru posebnog ograničenja, koje se prema glavnom projektu u potpunosti uklanjanju te se na njihovom mjestu grade nove građevine s novim temeljima i zidovima, to se u konkretnom slučaju ne radi o rekonstrukciji zgrade (članak 3. stavak 1. točka 28. ZG-a), zbog čega takva gradnja u prostoru ograničenja nije dozvoljena odredbama PPU-a i ZPU-a, sukladno kojima u prostoru ograničenja nije moguće graditi nove građevine.

12. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze, prvostupanjski sud je osnovano ocijenio suvišnim provođenje predloženih dokaza, jer, i po ocjeni ovog Suda, ti dokazi nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporno utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog upravnog spora. Slijedom navedenog, ocijenjen je neosnovanim i prigovor tužitelja o povredi prava na pristup sudu.

13. Odlučna činjenična utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim prigovorima, kojima tužitelj ponavlja prigovore istaknute u tužbi, na koje se osvrnuo prvostupanjski sud, iznoseći za svoju odluku argumentirano obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj Sud.

14. Kako, dakle, žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Budući da tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS- a.

16. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS a, odlučiti kao u izreci.

Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić