REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

Poslovni broj: Usž-4014/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠPORTSKI OBJEKTI KORČULA, Korčula, Trg braće Antuna i Stjepana Radića 1, OIB: 82859924747, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Vukelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić u Rijeci, Trg 128 brigade Hrvatske vojske 4, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1014/2024-11 od 14. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika te potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1014/2024-11 od 14. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-034-01/24-01/28, URBROJ: 529 06-03-02- 01/1-24-4 od 7. ožujka 2024., dok se rješenjem odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka I. izreke) te se nalaže tužitelju da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja isplati tuženiku iznos od 55,12 € na ime troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Tužitelj je protiv osporene presude i rješenja izjavio žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. , dalje: ZUS). U žalbi, u bitnom, navodi da prvostupanjski sud nije u obrazloženju osporene presude iznio razloge za zaključak da bi propisana Izjava o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko-oznake i/ili sustava upravljanja okolišem, morala biti sadržana u posebnoj ispravi. Drži da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe materijalnog prava niti se u obrazloženju presude pozvao na neku mjerodavnu odredbu, a nije se ni očitovao o njegovom prigovoru o netransparentnosti provođenja postupka dodjele bespovratnih sredstava u okviru Poziva za dodjelu projektnih prijedloga „Regionalna diversifikacija i specijalizacija hrvatskog turizma kroz ulaganja u razvoj turističkih proizvoda visoke dodatne vrijednosti – Grupa 2." Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iznosi da nigdje u Uputama za prijavitelje ili u Pozivu, eksplicitno ne piše da sporna Izjava mora biti dana u posebnom ili zasebnom dokumentu. Smatra da se pojam u „slobodnoj formi“ odnosi na slobodan pisani oblik isprave u kojem se nalazi zahtijevana Izjava obzirom da su riječi forma i oblik istoznačnice. U takvim okolnostima Izjava u slobodnoj formi može biti i dio teksta drugog dokumenta koji se dostavlja, ako to natječajna dokumentacije izričito ne zabranjuje, što ovdje nije slučaj. Ističe da prvostupanjski sud nije smatrao odlučnim što je zahtijevani sadržaj Izjave dostavljen, već je odlučnom smatrao činjenicu što Izjava nije dostavljena u posebnom dokumentu. Drži da je trebalo jednako tretirati prijavitelje koji su nužnu Izjavu dostavili kao zaseban dokument i one koji su ju dostavili u sklopu druge dokumentacije. Ako se predmetni postupak temeljio na načelu strogog formalizma, tada je sve ono što se striktno tražilo trebalo doslovno napisati kako jedino i isključivo mora biti. Navodi da Prijavni obrazac (Obrazac 7) sadrži sve ono što je traženo u Pozivu i Uputama, ali se dodatno u njemu nalazi i Izjava, te je ovjeren potpisom i pečatom ovlaštene osobe prijavitelja. Mišljenja je da se objektivni pravni poredak u društvu, utemeljen na vladavini prava, ne može graditi na razlozima koji ne počivaju na argumentu zdravog razuma. Provođenje objektivnog postupka dodjele europskih sredstava nužno zahtijeva element transparentnosti, ali toga nije bilo u spornom postupku obzirom na neobjavljivanje rang liste s ostvarenim bodovima svih prijavitelja. Budući da je trebalo usvojiti njegov tužbeni zahtjev, osporava odluku o trošku prvostupanjskog suda. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu usvajanjem tužbenog zahtijeva i poništavanjem rješenja tuženika te vraćanjem predmeta tuženiku na ponovno odlučivanje, podredno ukidanje osporene presude te vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu, u bitnom, iznosi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a te je donio zakonitu i pravilno obrazloženu presudu s jasno navedenim razlozima radi kojih se potpisana Izjava o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko oznake i/ili sustava upravljanja okolišem, ne može navoditi u sklopu nekog drugog dokumenta, koje shvaćanje je u skladu s Prilogom 3.2., Postupka dodjele bespovratnih sredstava Grupa 2_3. izmjena, koja je sastavni dio Poziva. Iznosi da se Prijavni obrazac i Studija izvedivosti ne navode u rubrici „Izvor provjere“ pa se popisi i planirane aktivnosti u tim dokumentima ne mogu smatrati propisanom Izjavom. Također smatra da nije razumno očekivati da će nadležno tijelo usklađivati pojedine dijelove projektnog prijedloga s uvjetima Poziva niti ono može umjesto prijavitelja otklanjati određene manjkavosti u dostavljenoj dokumentaciji, jer bi time ostali prijavitelji bili u neravnopravnom položaju. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud pozvao se na Upute za prijavitelje i Prilog 3_2, Postupak dodjele bespovratnih sredstava Grupa 2_3. izmjena koje su pozitivno pravo za rješavanje predmetne upravne stvari. U odnosu na prigovor netransparentnog vođenja postupka, napominje da se prvostupanjski sud pozvao na obrazloženje tužbom osporenog rješenja u kojem su izneseni razlozi radi kojih je postupak proveden u skladu s Uputama za prijavitelje, Poglavlju 4. Postupak dodjele bespovratnih sredstava Grupa 2_3. izmjena. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se opisi i planirane aktivnosti iz Prijavnog obrasca i Studije izvedivosti, ne mogu smatrati traženom Izjavom te da bi drugačije tumačenje bilo preekstenzivno za takvu vrstu strogo formalnih postupaka . Ističe da se od sudionika u postupcima dodjele bespovratnih sredstava opravdano očekuje odgovarajuća razina poznavanja dotične materije kao i pažnje potrebne za udovoljavanje zahtjevima strogosti mjerodavne regulacije. Navodi da je odluka o troškovima upravnog spora donesena u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS -a. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Tuženik je izjavio žalbu na točku II. izreke prvostupanjskog rješenja obzirom da je neosnovano odbijen za naknadu više zatraženog dijela troška nastalog povodom rasprave zakazane za 18. ožujka 2025., za trošak dnevnice i noćenja jedne opunomoćenice. Smatra da je priložena narudžbenica od 11. ožujka 2025. nesporno realizirana, jer je opunomoćenica prisustvovala ročištu. Neprihvaćanje priložene narudžbenice pretjerano je formalističko uzimajući u obzir da Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 1/22., 3/23., 56/23., 143/23 i 16/25.), nije propisano da sud ne može takvu ispravu prihvatiti kao dokaz o nastalom trošku. Osporava odbijanje zatraženog troška na temelju putnog naloga od 25. ožujka 2025., obzirom da tuženik na ročištu ne može priložiti nalog koji sadrži izvješće s puta, obračun troškova i likvidaciju obračuna, jer se izvješće s puta, na temelju kojeg se radi obračun troškova i likvidacija obračuna , može izraditi tek po povratku na radno mjesto. Stoga smatra da je i trošak dnevnice za opunomoćenicu tuženika neosnovano odbijen pogotovo imajući u vidu da su na predmetnoj raspravi priložene autobusne karte Zagreb - Split – Zagreb, da je u putnom nalogu kao prijevozno sredstvo naveden autobus te da je neupitno da je opunomoćenica pristupila ročištu i da se vratila na radno mjesto. Stoga smatra da je tuženik neosnovano odbijen s više zatraženim iznosom troška od 128.36 € te predlaže usvojiti žalbu.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tužitelja, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

7. Naime, prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na činjenicama i dokazima koji su u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru Poziva za dostavu projektnih prijedloga za program dodjele sredstava naziva „Regionalna diversifikacija i specijalizacija hrvatskog turizma kroz ulaganja u razvoj turističkih proizvoda visoke dodane vrijednosti – GRUPA 2“, referentne oznake NPOO.C1.6.R1- 11.01 (dalje Poziv), pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je ocijenio pravilnom procjenu usklađenosti projektnog prijedloga tužitelja s kriterijima Poziva, prema kojoj je tužitelj, po pojedinim kriterijima i podkriterijima kvalitete, ostvario ukupno 35 bodova što ga svrstava na rezervnu listu za dodjelu sredstava.

8. Pritom nije od utjecaja na zakonitost osporene presude okolnost što je, obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski sud ponovio utvrđenja tuženika iz osporenog rješenja u odnosu na oblik izjave o usklađenosti projekta s uvjetima dobivanja certifikata eko-oznake i/ili sustava upravljanjem okolišem (dalje izjava), koju je tužitelj trebao dostaviti, kraj činjenice da je već tuženik dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio kada je odbio prigovor tužitelja da se takva izjava može navoditi u sklopu nekog drugog dokumenta koji je dio projektnog prijedloga.

9. Naime, odlučujući o prigovoru, tuženik je, pravilnom primjenom Priloga 3.2. Postupak dodjele bespovratnih sredstava Grupa 2_3, izmjena Poziva za kriterije 1.1.4., 1.2.1., 1.3.1. i 1.4.1. te Uputa za prijavitelje, utvrdio da izvor provjere nije sadržaj Prijavnog obrasca (obrazac 7), već je potpisana izjava, kao zaseban dokument, koji se odnosi isključivo na naprijed navedene kriterije i iz koje bi trebalo nedvosmisleno proizlaziti da se prijavitelj/tužitelj obvezuje da će njegov projekt rezultirati dobrovoljnim certifikatom, eko-oznake i/ili certifikatom sustava upravljanja okolišem i/ili energijom kao što su EU Ecolabel, EMAS, ISO standard ili ekvivalent koji dokazuje smanjenje emisije CO2.

10. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog Suda, tuženik je pravilnim tumačenjem Uputa za prijavitelje utvrdio da izvor provjere ne može biti dio Studije niti Prijavni obrazac, kao što smatra tužitelj, jer se u projektnom prijedlogu nalaze dokumenti koji se odnose na uvjete prihvatljivosti projekta, prijavitelja, aktivnosti i izdataka te ne sadrži dokumente, koji se odnose na administrativne zahtjeve određene Pozivom, a kojima se dokazuje ispunjenje određenog kriterija za dodjelu odabranog od prijavitelja, na temelju kojeg se ostvaruju bodovi. Stoga se predmetna izjava ne navodi u popisu obveznih dokumenata, već se prijavitelj upućuje na izradu posebnog dokumenta u slobodnoj formi.

11. Na drugačiji zaključak ne upućuju ni žalbeni prigovori tužitelja o netransparentnosti provođenja postupka dodjele bespovratnih sredstava u okviru Poziva radi neobjavljivanja rang liste s ostvarenim bodovima svih prijavitelja. Ovo iz razloga na koje ukazuje tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, na koje se poziva i prvostupanjski sud, odnosno da je navedeno načelo osigurano u skladu s točkom 3.5. Uputa za prijavitelje – objava rezultata Poziva, objavom popisa prijavitelja s kojima je potpisan Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, na internetskoj stranici eNPOO u roku od deset dana od zabilježbe potpisa Ugovora u istom sustavu, s kojim pravilima o objavi su prijavitelji morali biti upoznati te su na takav način obavješćivanja pristali samim podnošenjem projektnog prijedloga.

12. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

13. Pored navedenog, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

14. Također neosnovani su i žalbeni prigovori tuženika da ima pravo na naknadu troškova upravnog spora radi prisustva opunomoćenice tuženika na ročištu 11. ožujka 2025. kroz naknadu dnevnice u iznosu od 45,00 € i trošak noćenja od 83,36 €, ukupno 128,36 €, obzirom da navedene troškove nije dokazao vjerodostojnim ispravama kako je to pravilno utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud, radi čega je žalbu valjalo odbiti.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić