REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4305/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, protiv tuženika B.M.P. style j.d.o.o., OIB: 67680961085, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Bekavac-Basić, odvjetnik u Zagrebu, Izidora Kršnjavoga 1, radi isplate iznosa od 2.934,70 EUR, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1066/2022-16 od 1. kolovoza 2024., 8. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Usvaja se žalba tužiteljice i ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu , poslovni broj P-1066/2022-16 od 1. kolovoza 2024. u točkama II., III. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O naknadi troška žalbe odlučit će prvostupanjski sud svojom konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1066/2022-16 od 1. kolovoza 2024. pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelj ici iznos od 1.058,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 24. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da se tuženiku naloži isplatiti tužiteljici u roku od 8 dana iznos od 1.876,49 eura sa zateznom kamatom od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do isplate, kao i za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.058,21 eura preko stope zatezne kamate koja je tužitelj ici dosuđena u točki I. izreke presude. Pod točkom III. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 210,00 eura, u roku od 15 dana, dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.924,81 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Presudu je sud donio primjenom čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP), čl. 17. st. 2. ZPP-a, čl. 194. st. 3. ZPP-a, čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a, čl. 461. st. 9. ZPP-a, čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014.; dalje: ZVDSP), čl. 165. ZVDSP-a, čl. 18. ZVDSP-a, čl. 473. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 1/1995., 57/1996., 1/1998., 30/1999., 54/2005., 40/2007., 91/2010., 90/2011., 148/2013., 93/2014., 110/2015., 40/2019., 34/2022. i 123/2023.; dalje: ZTD), Odluke o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu Republike Hrvatske, KLASA: 372-01/18-01/134, URBROJ: 536-03-01/01-18-01 od 12. lipnja 2018., Odluke o preuzimanju kriterija jedinica lokalne samouprave za utvrđivanje početnih cijena zakupnine za poslovne prostore od 3. listopada 2013. i Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 6/2016, od 2. svibnja 2016. (dalje: Zaključak), Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj: 85/2015., 121/2016., 99/2018., 25/2019., 98/2019., 32/2020., 42/2020. i 126/2021.), čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO), čl. 29. ZOO-a.

2.1. O troškovima parničnog postupka odluku je donio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, čl. 164. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 128/2023.; dalje: OT) i čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.).

3. Protiv točaka II., III. i IV. izreke navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi sama sebi, odnosno razlozima presude, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a. Na utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenio materijalno pravo. Sud je pogrešno utvrdio visinu koristi koju je tuženik stekao koristeći predmetni poslovni prostor, odnosno pogrešno je utvrdio nižu cijenu naknade za korištenje, odnosno zakupnine, ne primjenjujući Odluku Ministarstva državne imovine od 12. lipnja 2018., koja je dostavljena u spis uz tužbu, te koju sud citira i iznosi njezin sadržaj u točkama 8. i 24. obrazloženja presude. Sud je visinu zakupnine koju bi tužiteljica mogla ostvariti u utuženom razdoblju odredio samo na osnovu odredbe Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor Grada Zagreba. Sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio visinu koristi zbog toga što je visinu koristi koju bi tužiteljica mogla ostvariti u utuženom razdoblju odredio samo na temelju odredbi Zaključka, dok je propustio utvrditi da se odredbe Zaključka primjenjuju na osnovi Odluke o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske Klasa: 372-01/18-01/134 od 12. lipnja 2018. (dalje: Odluka), čime je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja trebao u cijelosti biti prihvaćen, to je i odluka o troškovima postupka u cijelosti pogrešna, te je tužitelj u cijelosti pobija. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud prihvati žalbu tužiteljice, te preinači odluku u pobijanom dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke presude na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tužitelju, te uz naknadu i zatraženog parničnog troška tužiteljici-protutuženiku, o kojemu prvostupanjski sud uopće nije donio odluku, odnosno podredno ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Traži trošak žalbe u iznosu od 625,00 eur.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužiteljice je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude dok o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, što sve predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.934,70 eur (u žalbenoj fazi sporan je iznos od 1.876,49 eur) za korištenje poslovnog prostora u vlasništvu tužiteljice u prizemlju ulične zgrade ukupne površine 60,30 m2 na adresi u [adresa], i to u razdoblju od srpnja 2021. do veljače 2022. godine.

9. Tužiteljica je tijekom prvostupanjskog postupka učinila nespornim da je vlasnica poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa], ukupne površine 60,30 m2.

10. Nije bilo sporno između stranaka da se tužiteljica obratila tuženiku prije pokretanja parničnog postupka sa zahtjevom za mirno rješenje spora 24. veljače 2022. u smislu odredbe čl. 186. ZPP-a.

11. Između stranaka je bilo sporno je li tuženik u utuženom razdoblju bio u poštenom ili nepoštenom posjedu poslovnog prostora i visina tužbenog zahtjeva (kojeg prvostupanjski sud smatra osnovanim u iznosu od 1.058,22 eur a neosnovanim u iznosu od 1.876,49 eur).

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je tuženik najkasnije 19. srpnja 2021. postao nepošteni posjednik spornog poslovnog prostora pa je na temelju odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP-a dužan tužiteljici naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja poslovnog prostora. Pravilan je i zaključak kako korist predstavlja zakupnina koju bi tuženik morao plaćati po dospijeću na naplatu. Pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate tekuće od zahtjeva za mirno rješenje spora do isplate, jer sud sudi u okviru zahtjeva stavljenih u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), a tužiteljica je zatražila zateznu kamatu tekuću od podnošenja zahtjeva.

13. Međutim nejasan je i protivan dokumentaciji u spisu zaključak prvostupanjskog suda kako tuženik treba platiti zakupninu koja se odnosi na obavljanje djelatnost frizerskih salona i salona za uljepšavanje.

14. Naime iz izračuna naknade za poslovni prostor (list 8. i 9. spisa) proizlazi da je iznos naknade definiran čl. 2. Odluke o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske Klasa: 372-01/18-01/134 od 12. lipnja 2018. (list 42. i 43. spisa). Navedeni članak propisuje da se iznos naknade korisnicima koji poslovne prostore koriste bez valjane pravne osnove utvrđuje u iznosu najviše zakupnine utvrđene prema kriterijima (za određivanje zakupnine za poslovne prostore) jedinica lokalne samouprave ovisno o zoni u kojoj se poslovni prostor nalazi.

15. Navedena Odluka određuje način na koji se primjenom kriterija jedinica lokalne samouprave bespravnom korisniku. Dakle iz sadržaja navedene Odluke proizlazi kako se ne primjenjuje koeficijent sukladno djelatnosti koju je bespravni korisnik obavljao u predmetnom prostoru, već se primjenjuje koeficijent koji je, za zonu u kojoj se prostor nalazi, najviši.

16. Činjenica koju djelatnost je tuženik obavljao nije od značaja pri utvrđivanju visine koristi koju je stekao odnosno zakupnine koju bi tužiteljica ostvarila da tuženik nije bespravno koristio predmetni poslovni prostor, na što osnovano u žalbi ukazuje tužiteljica.

17. Zbog toga su navodi iz obrazloženja pobijane presude suprotni dokumentaciji u spisu što predstavlja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na počinjenje koje osnovano u žalbi ukazuje tužiteljica.

18. S obzirom na to da odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari ukinut je i dio presude kojim je odlučeno o troškovima postupka.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem te će pravilno primjenjujući odredbe materijalnog prava donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju je dužan obrazložiti na način propisan čl. 338. st. 4. ZPP-a.

20. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavlja se prvostupanjskom sudu da o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

21. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke) presuda prvostupanjskog suda je pravomoćna a temeljem čl. 333. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 348. st. 1. i 2. ZPP-a.

Zagreb, 8. rujna 2026.

Sudac

Nevenka Baran