REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5171/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
D O P U N S K O R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Vignjević - Žak, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3996/2024-2 od 22. srpnja 2025. kojom je preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P-32/2023-20 od 23. travnja 2024., na sjednici održanoj 8. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv odluke citirane u uvodu ove odluke.
1.1. Ranijom odlukom u ovom predmetu Revd-5171/2025-3 od 9. prosinca 2025. odlučeno je o tužiteljevu prijedlogu za dopuštenje revizije na način da je revizija dopuštena, no propušteno je odlučiti o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije 2. Odgovor tužitelja na prijedlog tuženika nije podnesen.
3. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanje koje glasi:
„U kontekstu pravnog odnosa tužitelja kao potrošača i tuženika - banke kao trgovca, ima li tužitelj:
a. koji je u cijelosti restituiran s obzirom da je temeljem odredaba Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015 - u nastavku „ZID ZPK/15“) konvertirao ugovor o kreditu sklopljen izvorno s valutnom klauzulom u CHF-u u ugovor o kreditu s EUR valutnom klauzulom, i
b. koji je, usprkos takvoj restituciji pokrenuo parnicu i ustrajao na neosnovanom tužbenom zahtjevu, u kojoj su sudovi u pogledu pravne osnove, između ostalog vezani utvrđenjima iz oglednog spora Gos-1/2019, i
c. koji je, parnicu izgubio u odnosu na restitucijski zahtjev;
d. bez da je pritom sud prethodno utvrđivao nesrazmjernost visine tog parničnog troška, vrijednosti predmeta tog spora te imovinskog stanja konkretnog tužitelja, ili da eventualna obveza naknade tog parničnog troška konkretnom tužitelju ne bi predstavljala nesrazmjerno opterećenje u odnosu na vrijednost predmeta spora i na njegovo imovinsko stanje,
e. a uzimajući u obzir da je tuženik pravna osoba, a ne država, suprotno odredbi čl. 154. ZPP-a, pravo na oslobođenje snošenja parničnih troškova tog postupka“.
4. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju u odnosu na kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda, pa nema razloga za intervencijom ovog suda.
4.1. Tuženik se upućuje da je u spojenim predmetima CY protiv Caixabank SA (C 224/19), i LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C 259/19) rečeno:
"96. ... Međutim, potrebno je odlučiti o pitanju je li u skladu s načelom djelotvornosti da se potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni, iako je uspio u postupku u pogledu nepoštenosti sporne odredbe ... 98. U ovom slučaju, Direktivom 93/13 potrošaču se daje pravo da se obrati
sudu kako bi se utvrdila nepoštenost ugovorne odredbe i kako se ona ne bi primijenila. Međutim, kad bi ishod podjele troškova takvog postupka ovisio samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, to potrošača može odvratiti od ostvarivanja navedenog prava, s obzirom na troškove koji bi nastali sudskom tužbom (vidjeti u tom smislu presudu od 13. rujna 2018., Profi Credit Polska, C 176/17, EU:C:2018:711, t. 69.)".
4.2 Izraženo shvaćanje u pobijanoj odluci o troškovima postupka podudarno je i shvaćanju iz odluke ovog suda Rev-637/2019-2 od 5. studenoga 2022.
5. Tuženik se pozvao i na povredu prava na pravično suđenje u vidu povrede prava na obrazloženu odluku, zabranu arbitrarnosti, te povredu prava na pravnu sigurnost i vladavinu prava. No, on nije učinio vjerojatnim postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP jer se uočava se da je, u okolnostima konkretnog slučaja, pobijanom odlukom dostatno i relevantno obrazložena odluka o troškovima postupka. Ne nalazi se, ni na bazi vjerojatnosti proizvoljnosti u odluci i sl. Taj predlagatelji zapravo, u tom dijelu, prijedlogom izlaže svoje nezadovoljstvo odlukom o troškovima postupka.
6. U odnosu na prijedlog tuženika ocijenjeno je da u prijedlogu nije riječ o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, radi čega je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, u tom dijelu prijedlog odbijen, a u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, je odbačen.
Zagreb, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug