Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-138/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renata Miličević kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irena Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog DI, zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi privatnih tužitelja, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1481/2024 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnih tužitelja EI i MI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1481/2024 od 11. srpnja 2025., temeljem članka 453. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi DI oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo klevete, opisano u članku 149. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP-a, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP-a te nužni izdaci optuženika kao i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret privatnog tužitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli privatni tužitelji EI i MI po punomoćniku Ivanu Lovriću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju Hrvoju Novaku, odvjetniku iz Zagreba, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdu prvostupanjsku presudu.

4. Žalba privatnih tužitelja nije osnovana.

5. Nisu u pravu privatni tužitelji kada tvrde da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP -a jer su razlozi izneseni u prvostupanjskoj presudi proturječni, odnosno povredu kaznenog zakona, pri čemu obje povrede zakona obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem. Naime, u svojoj žalbi privatni tužitelji se osvrću na zaključke prvostupanjskog suda o ne postojanju namjere nužne za ostvarenje kaznenog djela klevete , ističući da je optuženik iznosio nešto u vidu istine dok se stvarno iznosilo nešto što je neistinito, obrazlažući na taj način pogrešnim činjeničnim utvrđenjima - ostvarenje bitne povrede kaznenog postupka.

6. Međutim suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud detaljno obrazložio na temelju kojih dokaza je utvrdio da nije dokazano da bi optuženik počinio radnju kaznenoga djela koja mu je privatnom tužbom stavljena na teret. Naime, utvrdivši (točke 5. – 6.1. pisanog obrazloženja prvostupanjske presude) da nije sporno da je optuženi DI u Hrvatskom saboru u svom obraćanju, pročitao pismo koje je upućeno predsjedniku stranke „Živi zid“, ispravno je prvostupanjski sud razmatrao namjeru optuženika.

6.1. Pri tome treba istaknuti činjenicu koju stranke nisu osporavale, da je optuženik kao saborski zastupnik pročitao predmetno pismo u okviru javne rasprave nakon čitanja Godišnjeg izvješća o radu Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, navevši prethodno da će pročitati pismo primljeno na stranku „Živi zid“, ali i da neće odati identitet autora pisma jer i inače štite zviždače. Javno obraćanje saborskog zastupnika – optuženika - bilo je stoga usmjereno na nezakonitosti postupanja unutar javnog poduzeća kakvo je nesporno Hrvatska Elektroprivreda (u danjem tekstu HEP) a ne na osobe privatnih tužitelja. Pri tome je dodatno potrebno istaknuti i obrazloženu i neosporenu činjenicu, da je sadržaj pisma (koje je optuženik kao saborski zastupnik javno pročitao) – bio usmjeren na „nepravilnosti i kriminal u HEP-u“, kao i na postupanja FI (tadašnjeg predsjednika uprave HEP-a), odnosno, neispunjavanju uvjeta za radno mjesto na koje je imenovan, izdacima i utjecaju na medije te odnosa prema zaposlenicima, dok je postupanje privatnog tužitelja EI i njegov odnos sa privatnom tužiteljicom MI, samo dio sadržaja pročitanog pisma.

6.2. Uvažavajući takva utvrđenja prvostupanjskog suda ispravan je i zaključak kojim se ističe da pravo na slobodu izražavanja koje je sadržano u članku 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN; MU; br. 18/97, 6/99, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06,2/10 i 13/17 - u daljnjem tekstu: Konvencija) kao i članka 38. Ustava RH (NN br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/2000, 124/2000 – pročišćeni tekst, 28/2001, 41/2001, u daljnjem tekstu Ustav) ne obuhvaća samo one činjenice koje su blagonaklono prihvaćene. Suprotno tome, nužnim je uzeti u obzir ukupan kontekst u kojem je pismo pročitano a to je – da je isto pročitano u Hrvatskom Saboru od strane saborskog zastupnika kojem je, između ostalog i zadatak da kritizira rad državnih organa i javnih trgovačkih društava, pri čemu je kontekst zaprimanja pisama prije samog čitanja i obrazloženo. Uvažavajući ukupnost tih utvrđenja nakon provedenog dokaznog postupka, ispravno je bilo od strane prvostupanjskog suda, razmatrano pitanje ravnoteže međusobno suprotstavljenih prava, kao što je to i navedeno u obrazloženju prvostupanjske presude (točka 8.- 82. pisano obrazloženje prvostupanjske presude).

7. Slijedom navedenog, uvažavajući činjenicu da je jedno od bitnih obilježja kaznenog djela iz članka 149. KZ/11 svijest počinitelja da je činjenična tvrdnja koju iznosi neistinita, i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, ispravan je zaključak o nedokazanosti kaznenog djela. Predmetno stoga jer nije dokazano da bi izrečene tvrdnje bile usmjerene ka iznošenju neistina sa ciljem da se naškodi osobama privatnih tužitelja, već sa ciljem javne kritike kroz ukazivanje na ukupnost možebitnih nezakonitosti u javnom trgovačkom društvu kakvo je HEP, od kojih se samo djelom pročitanog pisama osvrtalo i na osobama privatnih tužitelja i njihov „navodni“ međusobni odnos.

8. Slijedom navedenog utvrđenja, budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je podnesenu žalbu privatnih tužitelja na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević