REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4133/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:02958272670, kojeg zastupa punomoćnica DG, dipl. iur., protiv tuženice ĆG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Andrijanić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1090/2023-2 od 21. travnja 2026., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-73/2020-11 od 1. travnja 2022., u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1090/2023-2 od 21. travnja 2026., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-73/2020-11 od 1. travnja 2022.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 -dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koje glasi:
„Mogu li sudovi odbiti tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na naknadu nepripadne isplate koju je isplatio tuženici bez pravne osnove, a zbog toga što tužitelj u trenutku isplate nije znao da tuženici ne pripada pravo na isplatu?“.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog nije osnovan.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje tužitelja nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu obzirom se radi o pitanju od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora.
6. Naime, nižestupanjski sud je utvrdio da je tužitelj od strane tuženice bio uredno i pravodobno obaviješten o promjeni okolnosti o kojima ovisi osnovanost isplate predmetne tražbine.
7. Također valja napomenuti da je nižestupanjski sud utvrdio da vraćanje od strane tuženice onoga što je stekla bez osnove predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva tuženice, u smislu odredbe čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju. Navedeno utvrđenje nižestupanjskog suda utemeljeno je upravo na praksi ESLJP da je, kod instituta stečenog bez osnove kojem se suprotstavlja pravo na mirno uživanje vlasništva, sud dužan utvrditi jesu li pojedinci doprinijeli tomu da su akti temeljem kojih su nešto stekli nepravilni, razmotriti pravnu prirodu onoga što se potražuje po pravilima stečenog bez osnove, zatim je li predmetno potraživanje zaista već stečeno na način da je postalo nečije vlasništvo, tko potražuje povrat, odnosno pod kojim (životnim) okolnostima i u odnosu na koga, i je li u odnosu na osobu koja je stekla nastalo i legitimno očekivanje da je to njeno vlasništvo, a o čemu su dani razlozi koji su jasni i neproturječni (tako i Rev-1165/2022-3 od 27. veljače 2024.).
8. Stoga i odluke na koje se tužitelj pozvao, donesene u različitim činjeničnim i pravnim situacijama od one u ovoj parnici, ne predstavljaju odgovarajući razlog za postavljeno pitanje.
9. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
