REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-729/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Merica Miše, odvjetnica iz Trogira, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-856/2022-2 od 20. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1108/2017-38 od 21. prosinca 2021., u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 856/2022-2 od 20. rujna 2022. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1108/2017-38 od 21. prosinca 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženica isplati bruto iznos od 58.137,38 kuna sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu tekućim od pojedinačnih iznosa do isplate kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 1127/2023 -3 od 8. studenog 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-856/2022-2 od 20. rujna 2022. u odnosu na pravna pitanja:

"1. Je li tužitelj, koji je po zvanju pirotehničar - tehničar službe, i koji je prema pravomoćnom Rješenju o rasporedu raspoređen na poslove pirotehničara tehničke službe, ipak u naravi poslove iz djelokruga pionira – pirotehničara, te ima li pravo na isplatu dodataka na plaću koji se obračunavaju pionirima – pirotehničarima sukladno Pravilniku o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12 i 55/13)?

2. Je li za utvrđenje određenog područja kao "minski sumnjivog područja" sukladno Zakonu o humanitarnom razminiranju (NN 153/2005, 63/2007, 152/2008) nužno potrebna službena klasifikacija nadležnog tijela ili se u parničnom postupku izvođenjem dokaza može dokazivati da je određeno područje u naravi minski sumnjivo područje?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu tako da sud prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da vrati predmet na ponovni postupak.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće u razdoblju od 15. listopada 2011. do 16. lipnja 2014., na ime razlike pirotehničkog dodatka jer tužitelj tvrdi da je obavljao posao razminiranja, a ne poslove sanacije i čišćenja terena od neeksplodiranih minsko eksplozivnih i ubojitih sredstava na području vojno-skladišnog kompleksa "Pađene" Knin.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tužitelj je u utuženom razdoblju rješenjem od 14. lipnja 2011. bio raspoređen u ustrojbenu cjelinu Zapovjedništvo za potporu, Bojna za opskrbu, Satnija za opskrbu klasama MS III I V Slunj, 1. vod za skladištenje i održavanje klase V Slunj, Desetina za održavanje klase V na dužnosti Voditelj skupine za održavanje raketnog UBS, na dužnosti voditelja skupine za održavanje raketnog UbS te da mu je tim rješenjem utvrđeno pravo na isplatu pirotehničkog dodatka u iznosu od 0,10, a ispravkom rješenja određen dodatak od 0,20 (II kategorije),

- da je rješenjem od 7. lipnja 2013. tužitelj raspoređen u Logističko operativno središte na dužnosti dočasnik za opskrbu klasom V bez dodataka te da za vrijeme tog rasporeda nije radio na poslovima čišćenja i sanacije terena VSK Pađane niti je ostvarivao pravo na dnevni pirotehnički dodatak,

- da tužitelj na ta rješenja donesena u upravnom postupku nije podnosio žalbu,

- da tužitelj nije bio osposobljen za zvanje pionira-pirotehničara,

- da tužitelj nije bio raspoređen na ustrojbenom mjestu pionir-pirotehničar, već na ustrojbenom mjestu dužnost voditelj skupine za održavanje raketnog UbS odnosno dočasnik za opskrbu klasom V,

- da tužitelj posjeduje zvanje pirotehničar tehničke službe i da je bio raspoređen na ustrojbenoj dužnosti voditelj skupine za održavanje raketnog UbS od 15. listopada 2010., a dočasnik za opskrbu klasom V od 15. srpnja 2013. pa nadalje,

- da tužitelj kao pirotehničar tehničke službe nije obavljao poslove razminiranja na VSK Pađene već pirotehničkog pregleda prostora - sanacije i čišćenja njemu poznatih neeksplodiranih ubojitih sredstva koji su se nalazili na površini terena, kako bi ga na siguran način prikupili, rastavili, deaktivirali ili uništili,

- da je tužitelj je od srpnja 2013. radio u Logističkom operativnom središtu te da nije radio na poslovima sanacije i čišćenja terena i nije ostvarivao pravo na dnevni pirotehnički dodatak,

- da je odredbom 9. st. 2. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće Ministarstva obrane ("Narodne novine", broj 50/08, 142/08, 118/09 i 99/12 – dalje: Pravilnika) propisano da djelatnoj vojnoj osobi koja ima zvanje pirotehničara tehničke službe pripada pravo na pirotehnički dodatak za rad sa UBS (ubojitim sredstvima), druge kategorije,

- da područje VSK "Pađene" nije bilo u nadležnosti rješavanja minski sumnjivog područja od strane HCR-a, niti je u razdoblju do eksplozije skladišta u rujnu 2011., kao i nakon toga događaja predstavljalo minski sumnjivo područje u smislu čl. 2. st. 1., podstavak 13. Pravilnika o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev s obrazloženjem da u skladu s čl. 9. st. 1. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće Ministarstva obrane ("Narodne novine", broj 50/08, 142/08, 118/09 i 99/12 – dalje: Pravilnika) da bi djelatna vojna osoba ostvarila dodatak na pirotehnički dodatak prve kategorije, mora imati zvanje pionir – pirotehničar, treba biti raspoređena na dužnost pionira – pirotehničara i mora raditi u minskom polju, a da te pretpostavke tužitelj nije ispunio. To stoga što tužitelj nije obavljao poslove razminiranja, nego je radio na sanaciji i čišćenju terena od neeksplodiranih minsko eksplozivnih sredstava i ubojitih sredstava, svoj posao je obavljao dobrovoljno te se nakon donošenja i zaprimanja rješenja o zvanju, rasporedu na dužnost i utvrđenom pirotehničkom dodatku nije žalio na navedena rješenja, slijedom čega su ta rješenja postala pravomoćna.

11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-709/2023-2 od 27. svibnja 2026. donesenoj u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji navedeno je da je u ovakvoj situaciji potrebno utvrditi je li tužitelj radio na poslovima tehničkog izvida, pretraživanja ili neposrednog razminiranja (čl. 27. st. 5. zakona o humanitarnom razminiraju, „Narodne novine“, broj 153/05, 67/07, 152/08 - dalje: ZHR), a prije toga definirati i konkretizirati sadržaj tih poslova. Nadalje, u toj odluci je izraženo pravno shvaćanje da za utvrđenje određenog prostora kao minski sumnjivog područja nije nužno potrebna klasifikacija od strane Hrvatskog centra za razminiranje, jer za utvrđenje predstavlja li određeno područje u naravi minski sumnjivo područje dostatna je njegova zagađenost minsko-eksplozivnim sredstvima (dalje: MES) i neeksplodiranim ubojnim sredstvima (u daljnjem tekstu: NUS). Dalje je navedeno da je potrebno uzeti u obzir koje konkretne poslove je tužitelj obavljao na terenu u spornom razdoblju odnosno jesu li to samo poslovi definirani čl. 9. st. 6. Pravilnika ili i poslove pretraživanje terena, pronalaženja i uklanjanja neeksplodiranih sredstava i njihovo uništavanje što potpada pod poslove razminiranja u smislu čl. 24. st. 2. ZHR, a odgovor na postavljena pitanja glasi: „Pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću koji se obračunavaju pirotehničarima -pionirima ovisit će o razjašnjenju je li tužitelj faktički obavljao poslove pirotehničara -pionira na području koje je bilo minski sumnjivo područje, a ove se činjenice mogu dokazivati izvođenjem svih prikladnih dokaza.“

12. Navedena pravna shvaćanja izražena u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-709/2023-2 od 27. svibnja 2026. prihvaća i ovo vijeće revizijskog suda.

13. Stoga odgovor na postavljena pitanja glasi:

Pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću koji se obračunavaju pirotehničarima-pionirima ovisi o razjašnjenju je li tužitelj faktički obavljao poslove pirotehničara-pionira na području koje je bilo minski sumnjivo područje, a te se činjenice mogu dokazivati izvođenjem svih prikladnih dokaza.

14. Budući da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova nisu utvrđene sve činjenice potrebne za odluku u ovoj pravnoj stvari, nema uvjeta za preinaku presude.

15. Slijedom navedenog, primjenom čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a) te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil