REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-930/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Rijeci, Rijeka, Slogin kula b.b., OIB: 84397956623, protiv prvotuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, drugotuženika HŽ putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786 i trećetuženika HŽ cargo d.o.o. Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-866/2022-2 od 13. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-135/2022-97 od 4. svibnja 2022., u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija drugotuženika HŽ putnički prijevoz d.o.o. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe I-III tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je pod točkom I. izreke naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 250.105,39 kuna sa zateznom kamatom od 7. lipnja 2005. do isplate, pod točkom II. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.480,80 kuna, a pod točkom III. izreke odbijen i su zahtjevi tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan i.
2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-533/2023-2 od 3. svibnja 2023., drugotuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-866/2022-2 od 13. listopada 2022. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:
„1. Odgovara li drugotuženik u postupku u kojem tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje regresno potražuje od tuženika iznose obiteljske mirovine koje je isplatio članovima obitelji pokojnog osiguranika, kao nositelj mirovinskog osiguranja, po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredaba članaka 173., 174. i 177. Zakona o obveznim odnosima, identično kao što odgovara svom radniku/oštećeniku/članovima obitelji oštećenika?“
„2. Je li u postupku u kojem tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje regresno potražuje od tuženika iznose obiteljske mirovine isplaćene članovima obitelji svog pokojnog osiguranika, kao nositelj mirovinskog osiguranja, teret dokazivanja pretpostavki odgovornosti drugotuženika za štetu na tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje?“.
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude drugotuženik je podnio reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu tako da odbije tužbeni zahtjev.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode iz revizije te je predložio odbaciti reviziju kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija nije osnovana.
6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu kapitaliziranog iznosa štete koja se sastoji u plaćanju obiteljske mirovine.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je rješenjem tužitelja broj 52554 od 20. listopada 2003. udovici pokojnog osiguranika TK i njegovom djetetu priznato pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti osiguranika tužitelja,
- da je prednik osiguranika tužitelja smrtno stradao u nezgodi 27. prosinca 2002., kada je na kolodvoru Moravice na njega naletjela električna lokomotiva kojom je upravljao radnik pravnog prednika tuženika,
- da tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu svojim osiguranicima zbog smrti njihovog prednika,
- da je utvrđena odgovornost tuženika u omjeru od 75%, a prednika tužiteljevih osiguranika u omjeru od 25%,
- da jednokratna naknada štete za obiteljsku mirovinu od 1. svibnja 2005. s ugovornim obvezama sveukupno iznosi 333.473,86 kuna.
9. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 173. i 174. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) zaključili da je lokomotiva opasna stvar te da za štetu uzrokovanu lokomotivom kao opasnom stvari odgovara pravni prednik tuženika odnosno tuženici. Nižestupanjski sudovi izražavaju pravno shvaćanje da tuženici odgovaraju na temelju objektivne odgovornosti, jer je djelatnik tuženika očito propustio na vrijeme uočiti sada pok. TK i zaustaviti lokomotivu i time izbjeći nastanak štetnog događaja s obzirom na to da zaposlenik tuženika nije upotrijebio pozornost koju su takve vremenske prilike zahtijevale (mrak te izrazito loše vrijeme, lagana kiša, sumaglica i izrazito loša vidljivost). Prema shvaćanju sudova, prednik tuženika bio je obvezan spriječiti prijevoz osoba teretnim vlakom, kao i njihov iskrcaj na mjestu na kojem to nije dozvoljeno te posljedično tome kretanje kolosijekom. Stoga je primjenom čl. 160. st. 1. i 166. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 127/00, 59/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 92/05 – dalje: ZOMO) prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.
10. U ovom postupku predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa mirovina koje je isplatio svojim osiguranicima.
11. Naime, prema sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužbeni zahtjev kojim Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) potražuje od poslodavaca, osiguravajućih društava ili drugih osoba isplatu na ime mirovine koju HZMO isplaćuje svojim osiguranicima smatra se regresnim zahtjevom za isplatu.
12. Odredbe čl. 173., čl. 174. i čl. 177. ZOO reguliraju odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti te oslobođenje od odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, međutim, budući da je u konkretnom predmetu riječ o regresnom zahtjevu, u ovom predmetu se ne primjenjuju odredbe koje reguliraju odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.
13. S obzirom na to da je u ovom konkretnom predmetu riječ o regresnom zahtjevu, od odgovora na postavljena pitanja o tome odgovara li HZMO po načelu objektivne odgovornosti i teretu dokaza pretpostavki odgovornosti za štetu HZMO-a ne ovisi ishod spora, jer odgovor na postavljena pitanja ne utječe na pravilnost odluke kojom je odlučeno o regresnom zahtjevu za isplatu mirovine. Stoga ovaj sud nije našao potrebnim posebno odgovarati na postavljena pitanja kada odgovori na ta pitanja ne utječu na odluku u ovoj pravnoj stvari.
14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
