REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2324/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelclu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3031/2021-3 od 5. srpnja 2022., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn - 177/2015-38 od 5. srpnja 2021., na sjednici održanoj 8. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv toč. I. izreke rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3031/2021-3 od 5. srpnja 2022., u odnosu na pravno pitanje:

„Pripada li tuženiku pravo na naknadu zatraženih troškova parničnog postupka koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen odnosno s osnova djelomičnog povlačenja tužbe, i to u slučaju kada su troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva isti kao i troškovi izračunati prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva odnosno kada su oba tužbena zahtjeva obuhvaćena istim tarifnim razredom prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i kada se u oba slučaja radi o istom trošku zastupanja?“

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.

III. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-177/2015-38 od 5. srpnja 2021. pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 262.620,00 kuna na ime naknade nematerijalne štete i tuđe pomoći, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2021. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu s naslova trajne tuđe pomoći za razdoblje od 29. ožujka 2002. do presuđenja u mjesečnom iznosu od po 120,00 kn, što čini ukupno iznos od 30.030,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2021. do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku mjesečno isplaćivati tužiteljici naknadu po osnovi trajne tuđe pomoći i njege u iznosu od 120,00 kuna mjesečno, i to na ruke tužiteljice do 5. - tog dana u mjesecu za protekli mjesec, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude na dalje, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 41.400,00 kuna na ime naknade nematerijalne štete i tuđe pomoći, potom zahtjev tužiteljice radi isplate naknade u iznosu od 135,00 kuna mjesečno na ime trajne tuđe pomoći i njege za razdoblje od 10. siječnja 2002. do 28. ožujka 2002., te zahtjev tužiteljice za isplatu naknade s naslova trajne tuđe pomoći za razdoblje od 29. ožujka 2002. do presuđenja preko iznosa od 120,00 kuna do iznosa od 135,00 kuna, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, kao i zahtjev za isplatu naknade s naslova trajne tuđe pomoći za razdoblje nakon dana donošenja ove presude ubuduće preko iznosa od 120,00 kuna do iznosa od 135,00 kuna mjesečno. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 70.336,88 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2021. do isplate. Pod točkom VI. izreke odbijen je zahtjev tuženika radi naknade troškova parničnog postupka.

2.1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3031/2021-3 od 5. srpnja 2022. pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom IV. izreke, dok je pod točkom II. izreke odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjske presuda u dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke.

2.2. Rješenjem pod točkom I. izreke drugostupanjskog suda preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom VI. izreke na način da je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 56.250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2021. pa do isplate; pod točkom II. izreke preinačena je odluka o troškovima u kojoj tužiteljica nije uspjela sa troškovima parničnog postupka na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak postupka u iznosu od 3.950,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2021. pa do isplate, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

3.1. Tužiteljica predlaže dopustiti reviziju radi odluke o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), a koja glase:

I. „Pripada li tuženiku pravo na naknadu zatraženih troškova parničnog postupka koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen odnosno s osnova djelomičnog povlačenja tužbe, i to u slučaju kada su troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva isti kao i troškovi izračunati prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva odnosno kada su oba tužbena zahtjeva obuhvaćena istim tarifnim razredom prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i kada se u oba slučaja radi o istom trošku zastupanja?

II. „Primjenjuju li se odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 148/09, u daljnjem tekstu: Tarifa) od 11.12.2009. i za parnične radnje učinjene u interesu parnične stranke prije stupanja na snagu te Tarife tj. smiju li se primjenjivati retroaktivno ili se za te parnične radnje trebaju primjenjivati odredbe Tarife koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje?

III. Treba li sud konačnu odluku o parničnim troškovima donijeti na način da primjenjuje isključivo odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a ili se konačna odluka o parničnim troškovima mora donijeti imajući u vidu Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima, a obzirom da su isti sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske?

IV. Očituje li se uspjeh tuženika u postupku upravo kroz umanjenje dosude troškova postupka tužiteljici i predstavlja li umanjenje dosude troškova postupka tužiteljici uz istovremenu naknadu troškova tuženiku dvostruko umanjenje troškova tužiteljice, uzimajući u obzir odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju?“

4. Tuženik predlaže dopustiti reviziju iz razloga predviđenih odredbama čl. 382. i čl. 385. ZPP-a radi odluke o važnim pravnim pitanjima a koja glase:

1. Ocjenjuje li se pitanje zastare potraživanja preinačenog dijela tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku) samostalno ili u okviru zastare prvotno podnesene tužbe za naknadu štete te je li za početak tijeka roka zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka tužbe odlučan dan preinake tužbe ili dan podnošenja tužbe u situaciji kada se radi o tražbinama naknade nematerijalne štete s osnova fizičkih bolova i s osnova straha kao samostalnim pravnim osnovama za naknadu nematerijalne štete iz odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima iz 1991. godine, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vs RH Rev-50/2022-2 od 24.01.2023., Rev-183/2020-2 od 27.09.2022., Rev-x-848/2014-2 od 24.02.2015., Revr-49/2016-2 od 14.05.2019, Rev- 2213/2016-4 od 06.09.2022., Rev-939/2009-2 od 21.07.2020., Revr-1797/10-2 od 19.03.2013., Žs u Rijeci Gž-1829/2020-2 od 27.09.2021., Žs u Bjelovaru Gž-549/2021- 2 od 24.06.2021., Žs u Šibeniku Gž-163/2021-2 od 27.05.2021., Žs u Rijeci Gž- 1045/2021-2 od 17.05.2021., Žs u Bjelovaru Gž-201/2021-2 od 06.04.2021., Žs u Zadru Gž-1164/16-2 od 14.06.2017., Žs u Varaždinu St. sl. u Koprivnici Gž-1424/2021- 2 od 25.11.2021., Žs u Velikoj Gorici Gž-549/2022-2 od 27.04.2023., Žs u Varaždinu St. sl. u Koprivnici Gž-209/2022-3 od 16.02.2023., Žs u Varaždinu St. sl. u Koprivnici Gž-1384/2022-2 od 08.12.2022., Žs u Velikoj Gorici Gž-313/2022-2 od 25.04.2022., Žs u Bjelovaru Gž-603/2022-3 od 01.09.2022., Žs u Karlovcu Gž-123/2022-2 od 30.03.2022., Žs u Varaždinu St. sl. u Koprivnici Gž-1159/2022-2 od 27.10.2022., Žs u Varaždinu Gž-1533/2021-2 od 08.12.2021.?

2. Da li se u smislu odredbi čl. 191. Zakon o parničnom postupku (ZPP) i odredbi čl. 376. i čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva) ocjenjuje samostalno, te da li je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini nematerijalne štete s osnova fizičkih bolova i straha, a ne dan podnošenja tužbe(?), odnosno

Predstavlja li povećanje zahtjeva na ime naknade nematerijalne štete s osnova fizičkih bolova i straha koja se sastoji u traženju većeg iznosa naknade nematerijalne štete s navedenih pravnih osnova iz čl. 200. ZOO/91 preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP, te je li za zastaru povećanog zahtjeva bitan dan preinake tužbe i jesu li u tom smislu predmetne pobijane odluke utemeljene na pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz odredbe čl. 376. st. 1. ZOO u svezi s odredbom čl. 191. st. 1. ZPP-a (?), odnosno

Da li donošenje tzv. „novih“ Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH, odnosno zauzimanje pravnog shvaćanja od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-4/47/2020-5, treba tumačiti kao okolnost koja dovodi do prekida zastare u odnosu na preinačeni povišeni zahtjev za naknadom nematerijalne štete u odnosu na zahtjev za naknadom nematerijalne štete postavljen-zatražen prije preinake tužbe njezinim povećanjem (?),

4.1. Također, prijedlog za dopuštenje revizije tuženik podnosi iz razloga što smatra da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, kao i pravo zajamčeno odredbom čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje u tekstu: Ustav RH) kao i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje u tekstu: Konvencija).

5. Tužiteljica je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika osporila njegove navode kao neosnovane.

6.1. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice:

6.2. Tužiteljica ukazuje da drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima tuženika uopće nije vodio računa o činjenici da se u ovom postupku konkretno radi o situaciji kada je isti trošak zastupanja i u odnosu na tužbeni zahtjev iz podneska nadnevka 06.04.2020. (primljen na sud 17.04.2020.) u ukupnom iznosu od 407.360,00 kn i u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev nakon djelomičnog povlačenja tužbe u ukupnom iznosu od 304.020,00 kn (iz podneska od 11.05.2021.) pa tada tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška zbog djelomičnog povlačenja tužbe, jer je isti trošak zastupanja tuženika u odnosu na oba ta zahtjeva s obzirom su oba obuhvaćena istim tarifnim razredom prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odnosno, u oba slučaja se radi o istom trošku zastupanja (500 bodova po svakoj parničnoj radnji).

6.3. Pritom se poziva na odluke ovoga suda poslovni broj Rev 2603/2011 od 19.02.2013., Revr-1428/2009-2 od 27.10.2010. i Rev-402/04-2 od 21.09.2005. s izraženim shvaćanje:

"…Prema pravnom shvaćanju ovoga suda zauzetom u pojedinim revizijskim odlukama kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva, s tim da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (Revr-1428/2009-2 od 27. listopada 2010. i Rev-402/04- 2 od 21. rujna 2005.). U konkretnom slučaju smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po odvjetniku, jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev od 15.140,00 kn ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi u iznosu od 42.000,00 kn.".

7. Prijedlog tužiteljice je osnovan.

8. Postupajući u skladu s odredbama, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 3. ZPP -a, vijeće revizijskog suda je ocijenilo da odlukom o troškovima postupka u procesnoj situaciji kada je tužiteljica povukla dio svog tužbenog zahtjeva pravno shvaćanje suda drugog stupnja odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda u odluci poslovni broj Rev - 2603/2011-2 od 19. veljače 2013. slijedom čega su ostvareni uvjeti dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP-a.

9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP -a dopustiti reviziju tužiteljice u odnosu na pitanje navedeno u točki I. izreke rješenja, a u odnosu na ostala pitanja, u smislu navedene zakonske, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.

10. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije:

10.1. Prijedlog tuženika djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

10.2. Revizijski je sud ocijenio da predložena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

10.3 Točno jest, kako to tuženik navodi u reviziji, da su u ranijoj sudskoj praksi u odnosu na postavljena pitanja postojala i drugačija pravna shvaćanja. Međutim, o odgovoru na pitanja, a upravo zbog različite prakse ovog suda, na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024., zauzeto je pravno shvaćanje:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

koje slijedi sudska praksa ovoga suda u nizu svojih odluka (Rev 864/2023 od 10. travnja 2024., Rev 1024/2023-2 od 3. siječnja 2024., Rev 555/2024 od 12. lipnja 2024., Rev 49/2024 od 5. lipnja 2024, Rev 647/2023 od 18. lipnja 2024. i dr.).

10.4. Tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-1122/2024-2 od 5. ožujka 2025.

10.5. U odnosu na predložena pitanja, vezano uz dopuštenost preinake tužbe a uslijed promijene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., ovaj sud je već zauzeo shvaćanje u recentnoj praksi (npr. presuda broj Rev 864/2023 od 10. travnja 2024., rješenje broj Rev 237/2023 od 5. lipnja 2024. i dr.). Za napomenuti je da je pobijana drugostupanjska presuda u skladu s tim pravnim shvaćanjem, a u navodima tuženikovog prijedloga ovaj sud ne nalazi razloga preispitivati svoje već ustaljeno pravno shvaćanje.

11. Prema tome, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP -a, pa je prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1.ZPP-a i riješiti kao u toč. II. izreke.

12. S obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st.2. ZPP , te riješiti kao u toč. III. izreke.

Zagreb, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil