Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-727/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, predsjednika vijeća, Amande Snoj, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josipa Grubišića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Garancijski fond, Martićeva 73, Zagreb, OIB: 389229958547, zastupano po punomoćniku Mariju Depolo, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika DČ iz [adresa], zastupan po punomoćnicima iz OD Budimir i partneri, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4333/2010-116 od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4333/2010-116 od 11. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića broj Ovrv-414/09 od 14.8.2009. u dijelu kojem je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju sada tužitelju isplati iznos od 6.188,86 EUR sa zateznim kamatama, dok je pod točkom II. naloženo da tuženik nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.291,91 EUR sa zateznim kamatama.

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP) bez prijedloga drugostupanjske odluke.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.189,27 EUR (konačni tužbeni zahtjev na listu 224-225 spisa) koje je tužitelj kao osiguratelj isplatio oštećenom VČ za materijalnu štetu, za nematerijalnu štetu koju je pretrpio zbog ozljeda u prometnoj nezgodi od 23. rujna 2006. koju je prouzrokovao tuženik svojim neosiguranim vozilom.

5. Nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Na temelju provedenog postupka utvrđeno je sljedeće:

- da je do prometne nezgode došlo 23. rujna 2006. u Splitu, na raskrižju Jeretove i Velebitske ulice, da se tuženik vozilom Zastava Yugo kretao Velebitskom ulicom u pravcu istoka, te bez zaustavljanja unatoč postavljenom prometnom znaku "stop", skrećući u desno ušao u raskrižje s Jeretovom ulicom kojom se u pravcu juga, desnom prometnom trakom kretalo vozilo Opel-calibra, kojem je upravljao VČ koji je unatoč poduzetom kočenju i skretanju u lijevo naletio na vozilo tuženika što je utvrđeno temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka materijalnim tragovima i podacima iz spisa;

- da je temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka (list 29-38 spisa) utvrđeno da se vozilo Opel-calibra prije prometne nezgode kretalo brzinom od 80,9 km/h, dok je dozvoljena brzina 60 km/h, a da bi nalet bio izbjegnut da se kretao brzinom oko 40,8 km/h ili manjom;

- da je tuženik vozilom upravljao bez položenog vozačkog ispita, a osiguranje i važnost tehničkog pregleda vozila istekli su u siječnju 2005;

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđena materijalna šteta na vozilu u iznosu od 17.382,92 kune

- temeljem nalaza i mišljenja liječnika vještaka (list 69-71 spisa) utvrđeno je da je VČ u prometnoj nezgodi zadobio udarac u prsni koš i glavu, pretrpio neugodnosti zbog odlaska na preglede i RTG snimanja, te su mu bile reducirane životne aktivnosti kroz 5 tjedana, pretrpio je bolove jakog intenziteta 1 dan srednjeg intenziteta 7 dana i blagog intenziteta 21 dan, primarni strah jakog intenziteta 2-3 min, srednjeg intenziteta 20-25 min, te sekundarni strah srednjeg stupnja 2 dana, te malog intenziteta 10 dana;

- da iz podataka u ispravama HZZO (lista 83-86 spisa) proizlazi da je VČ zbog povreda zadobivenih u prometnoj nesreći bio na bolovanju, a financijski vještačenjem je stoga ostala utvrđena i izgubljena zarada u iznosu od 3.040,16 EUR, dok je oštećeniku s tog osnova isplaćen iznos od 17.008,00 EUR

- da je temeljem nagodbe s obrađivačem štete Croatia osiguranje, VČ isplaćena s osnova neimovinske štete naknade od 8.000,00 kuna, s osnova izgubljene zarade iznos od 17.008,00 kuna 9. svibnja 2007., a na ime materijalne štete isplaćena je naknada u iznosu od 17.382,92 kune koje iznose, kao i obrađivačke pristojbe (2.500,80 kuna i 1.738,29 kuna) je tužitelj refundirao Croatia osiguranju (nalozi za isplatu priloženih po tužitelju uz podnesak od 06. ožujka 2012.).

7. Na temelju nalaza prometnog vještaka na koje stranke nisu imale primjedbe prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik odgovoran za nastali štetni događaj jer se sa sporedne ceste bez zaustavljanja uključio na glavnu cestu kojom se kretalo vozilo oštećenog, te unatoč postavljenom prometnom znaku "stop" nije se zaustavio i propustio vozilo koje se kretalo glavnom cestom, pa je upravo tuženikovo kršenje prometnih pravila u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom, dok brzina kretanja vozila oštećenog i njegova alkoholiziranost nisu u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom i tuženik je upravljao neosiguranim vozilom.

8. Obzirom na navedena utvrđenja smatrajući da je visina primjerene naknade nematerijalne štete u iznosu od 8.000,00 kuna, isplaćena oštećeniku po tužitelju, odmjerena sukladno orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i iznos isplaćene i izgubljene zarade radi bolovanja, te i materijalna šteta na vozilu utvrđeno nalazom prometnog vještaka, pa kako je tužitelj na ime naknade štete oštećenom isplatio ukupno 46.629,90 kuna/6.188,86 EUR, te stekao pravo regresa isplaćene štete kamata i troškova u zatraženom iznosu, prvostupanjski sud odlučuje kao pod točkom I. izreke ove presude.

9. Suprotno žalbi pravilno je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud i na njih upućuju žalitelja.

10. Neosnovano žalitelj smatra da je oštećenik VČ doprinio nastanku prometne nezgode "barem s udjelom 50%" jer činjenica što je upravljao vozilom brzinom većom od dopuštene, te pod utjecajem alkohola, nije u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom.

11. Naime, iz nalaza prometnog vještaka na koji tuženik nije imao primjedbi proizlazi da bi oštećeni na način kako je na nailazak vozila reagirao kočenjem i skretanjem u lijevo, zaustavio vozilo prije mjesta naleta, da se kretao brzinom oko 40,8 km/h ili manjom, što znači da i u slučaju da se kretao dopuštenom brzinom od 60 km/h nalet ne bi bio izbjegnut. Međutim, da je tuženik zaustavio svoje vozilo što mu je nalagao postavljeni prometni znak "stop", te propustio vozilo oštećenog koje je vidio da se kreće cestom s prednošću prolaza, do prometne nezgode ne bi došlo.

12. Kako je stoga uzrok prometne nezgode tuženikovo kršenje odredbe članka 57. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 84/99, 51/23, 6/93, 26/93, 29/94, 43/96, 46/96, 54/96, 59/96, 105/04 dalje ZOSPC), kojom je propisano da vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaza, dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, dok alkoholizirano stanje tuženika zbog kojeg je prekršajno kažnjen i brzina kretanja vozila oštećenika nisu u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom, to su neosnovani svi žalbeni navodi u tom pravcu.

13. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj ima pravo na iznos isplaćene naknade oštećeniku s osnova izgubljene zarade, obzirom na bolovanje oštećenog utvrđeno izvješćima HZZO (list 83-84 spisa).

14. Naime, iz istih je razvidno da je liječničko povjerenstvo odobrilo bolovanje VČ (c/c od 25. rujna 2006.) zbog bolova u hemitoraksu kao posljedicama prometne nezgode i to pod istom šifrom MKB, a na temelju nalaza torakalnog kirurga koji je preporučio mirovanje te poštedu tjelesnih aktivnosti, odobren je i produžetak bolovanja od 29. studenog 2006. do 31. prosinca 2006.

15. Budući je obveza liječničkog povjerenstva za bolovanje, kontrola i evaluacija privremene nesposobnosti za rad, te povjerenstvo, koje je sastoji od 3 liječnika, provjerava medicinsku opravdanost i duljinu trajanja bolovanja, kada ona prelaze zakonom propisanu duljinu trajanja bolovanja, koju samostalno odobrava liječnik primarne zdravstvene zaštite (ovisno o dijagnozi, najčešće nakon 42 ili 60 dana), te na temelju povijesti bolesti i nalaza specijalista, pa i eventualnim liječničkim pregledom procijenio je sposobnost osiguranika za povratak na rad, te je prvostupanjski sud svoju odluku pravilno utemeljio na tim izvješćima iz kojih je razvidno da je oštećeni bio na bolovanju dulje od 5 tjedana kako to tuženik smatra, bez obzira što je sudski vještak neurokirurg, u svom nalazu dao mišljenje da je oštećenik bio nesposoban za rad u trajanju do 5 tjedana (list 69-71 spisa i 87-88 spisa).

16. Naime, vještak neurokirurg, niti nema potrebnog stručnog znanja za valjanu ocjenu radne sposobnosti osobe, a koja procjena ne ovisi samo o prirodi i vrsti ozlijede nego između ostalog i o tome koje konkretno poslove ta osoba obavlja. Pored toga vještaku neurokirurgu nije bilo niti naloženo vještačenje radne sposobnosti nego samo vještačenje zadobivenih povreda (raspravni zapisnik od 21. siječnja 2015.-list 46 spisa), pa se nalaz vještaka u dijelu kojim je ocjenjivao radnu sposobnost oštećenika ne može prihvatiti, zbog čega su neosnovani svi žalbeni navodi u tom pravcu.

17. Kako je iz nalaza i mišljenja liječničkog povjerenstva (list 83 spisa) razvidno da je oštećenom produženo bolovanje pod istom MKB šifrom do 31. prosinca 2006., zbog povreda za dobivenih u prometnoj nezgodi, a temeljem nalaza torakalnog kirurga, te je oštećeni primao ambulantnu terapiju amp. tramal i normabel, što ukazuje da je pacijent imao bolove, očito je da je bolovanje produženo iz osnovanih i opravdanih medicinskih razloga, a to bolovanje je u uzročnoj vezi s povredama zadobivenim u prometnoj nezgodi.

18. Budući iz nalaza financijskog vještaka (list 216-220 spisa), koji je dostavljen strankama i na koji tuženik nije stavljao primjedbe (zapisnik od 15. listopada 2024.-list 226 spisa), proizlazi da izgubljena zarada oštećenog VČ, za razdoblje od 23. rujna 2006. do 10. siječnja 2007. iznosi 3.040,16 EUR, a tužitelj obzirom na naknadu isplaćenu oštećeniku po tom osnovu, potražuje iznos od 2.257,35 EUR/17.008,00 kuna, dakle, bitno manji iznos, te je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je tužitelju s tog osnova dosudio iznos od 2.257,35 EUR.

19. Slijedom iznesenog kako je tuženik odgovoran za nastali štetni događaj, a oštećeniku je zbog povrede nastalih u prometnoj nezgodi isplaćena naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 8.000,00 kuna, koja naknada je i po mišljenju ovog suda u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO, te je primjerena težini zadobivenih ozljeda, duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih bolova i straha, te neugodnosti koje oštećeni imao zbog više pregleda i RTG snimanja, što je utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, te je oštećenom isplaćena naknada materijalne štete u iznosu od 17.382,92 kune koja šteta je pravilno utvrđena nalazom prometnog vještaka, kao i naknada za izgubljenu zaradu u iznosu od 17.008,00 kuna, a koje iznose je tužitelj refundirao Croatia osiguranju, kao i iznose obrađivačkih pristojbi (2.500,88 kuna i 1.738,29 kuna) to tužitelj sukladno članku 29. stavak 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05 dalje ZOOP) ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa od ukupno 6.188,86 EUR sa zateznim kamatama, jer su u smislu članka 963. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 dalje ZOO), sva prava oštećenog kao osiguranika prema tuženiku koji je odgovoran za štetu, prešla na tužitelja.

20. Naime, iako je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbu članka 91. stavak 2. i 4. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ 46/97), i pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 29. stavak 5. ZOOP, koji je važio u vrijeme štetnog događaja, valjalo je jednako odlučiti.

21. Stoga je temeljem članka 368. stavak 2. ZPP odlučeno kao u izreci, a kako tuženik žalbom ne pobija određenu odluku o troškovima postupka, a na povrede materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka sud ne pazi po službenoj dužnosti, to ta odluka ostaje neizmijenjena.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić