1

Poslovni broj: GŽ R-53/2021-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: GŽ R-53/2021-3

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. B. iz K., OIB:…., zastupane po punomoćnici M. T. - B., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. zajednice O. K., OIB: ….zastupane po direktoru, a ovaj po punomoćnici M. S., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pr-98/19 od 22. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

              I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pr-98/19 od 22. prosinca 2020., u točkama I, III i IV izreke te dijelu točke II. izreke koji glasi ''Sudski se raskida Ugovor o radu između tužiteljice Z. B. iz K., OIB: ….i tuženika T. zajednica O. K., OIB: …s danom zaključenja glavne rasprave, te se utvrđuje da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme u razdoblju od 03.01. 2011. g. pa do zaključenja glavne rasprave, kao dana sudskog raskida ugovora o radu, te se nalaže tuženiku da za to razdoblje izvrši prijavu tužiteljice na obvezna osiguranja''.

              II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se citirana prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke kojim se utvrđuje da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu pa do pravomoćnosti odluke o sudskom raskidu ugovora o radu te da se nalaže tuženiku za to razdoblje izvrši prijavu tužiteljice na obvezna osiguranja, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

             

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe te zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

              Točkama I. do IV. izreke prvostupanjske presude utvrđuje se nedopuštenim redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu zbog organizacijskih razloga, koji je tuženik dao tužiteljici te se sudski raskida ugovor o radu između tužiteljice i tuženika, s danom zaključenja glavne rasprave i utvrđuje se da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme u razdoblju od 3. siječnja 2011. pa do pravomoćnosti odluke u ovom predmetu kao dana sudskog raskida ugovora o radu te se nalaže tuženiku da za to razdoblje izvrši prijavu tužiteljice na obvezna osiguranja i tuženiku je naloženo tužiteljici na ime naknade štete isplatiti 67.200,00 kn zajedno sa zateznom kamatom i naknaditi joj trošak postupka od 2.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

              Točkom V. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa od 2.500,00 kn.

              Protiv točaka I do IV izreke prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Odgovorom na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

              Žalba je djelomično osnovana.

              Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da su u presudi izneseni jasni razlozi na temelju provedenih i obrazloženih dokaza te je istu moguće ispitati.

              Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da između stranaka nije sporno da je tuženik donio u travnju 2019. novi Pravilnik o ustroju i sistematizaciji radnih mjesta te se ističe da je čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR) propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a koje se odredbe odnose i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora – čl. 123. st. 1. ZR-a).

 

Prvostupanjski sud navodi da ukidanje pojedinog radnog mjesta samo po sebi ne predstavlja opravdani razlog za poslovno uvjetovano otkazivanje. Za utvrđenje nedopuštenosti otkaza da nije odlučno može li poslodavac vratiti radnika na rad na radno mjesto za koje mu je otkazan ugovor o radu, jer vraćanje na rad u slučaju nedopuštenosti otkaza obuhvaća i vraćanje radnika na rad na druge odgovarajuće poslove. Kad vraćanje tužitelja-radnika na radno mjesto za koje je sklopio ugovor o radu s poslodavcem više nije moguće, tuženik-poslodavac ima obvezu rasporediti tužitelja na drugo odgovarajuće radno mjesto.

 

Sporno je, je li došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice, a vezano uz to i pitanje je li tužiteljica ispunjavala uvjete za radno mjesto Rukovoditelj turističkog ureda, budući da je novim Pravilnikom ukinuto radno mjesto stručnog suradnika u turističkom uredu na kojem je tužiteljica do stupanja na snagu novog Pravilnika radila, a uvedeno mjesto rukovoditelja.

 

Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice, kad je utvrdio da je tužiteljica ispunjava sve uvjete za radno mjesto rukovoditelja turističkog ureda.

 

Naime, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, za mjesto rukovoditelja turističkog ureda nije predviđen uvjet najmanje godinu dana radnog iskustva na poslovima s područja turizma za koje je kao uvjet propisan minimalno studij iz točke 1. predmetnog pravilnika, već je za to radno mjesto Pravilnikom propisano da mora biti ispunjen uvjet da isti ima završen najmanje preddiplomski stručni ili sveučilišni studij (180 ili 240 ECTS) i da ima najmanje godinu dana radnog iskustva u struci koji odgovara poslovima radnog mjesta na kojem je radnik zaposlen, a koje uvjete da tužiteljica ispunjava, kao i nesporno da ispunjava i ostale uvjete (aktivno znanje jednog svjetskog jezika, položen stručni ispit za rad u turističkom uredu, poznavanje rada na osobnom računalu). U sklopu navedenog prvostupanjski sud ističe da je upravo na takvim poslovima tužiteljica i radila - na radnom mjestu stručni suradnik turističkog ureda, a prema Pravilniku o ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u T. uredu T. zajednice O. K. od 25. studenog 2010.

 

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda.

 

Naime, uspoređujući popis poslova za radno mjesto stručni suradnik, koje je propisano starim Pravilnikom i na kojem je radila tužiteljica do stupanja novog Pravilnika na snagu, s odredbama novog Pravilnika za radno mjesto rukovoditelj turističkog ureda razvidno je da se radi o istom opisu i opsegu poslova.

 

Primarno valja naglasiti da pojam „struke“ nije identičan pojmu „stručne spreme“ odnosno akademskog nazivlja. Naime, akademski naziv (stručna sprema) je stupanj obrazovanja, a struka je područje u kojem je taj naziv stečen.

 

 

 

 

Drugim riječima, stav je ovog suda, da je osoba koja se prijavila na natječaj za poslove za koje se među ostalim traži određeni broj godina radnog iskustva u struci,  a koja je radila na identičnim poslovima kao za posao prema novom Pravilniku, i to dugi niz godina u stupnju srednje stručne spreme, a potom sa završenim preddiplomskim studijem (180 ili 240 ECTS) nepunih godinu dana, ispunila taj natječajni uvjet.

Sama distinkcija istaknuta je u opisu radnog mjesta rukovoditelja od mjesta direktora za koje je propisano da ima najmanje godinu dana radnog iskustva na poslovima s područja turizma, uz uvjet stupnja studija, za razliku od radnog mjesta rukovoditelj za koje je propisano najmanje godinu dana iskustva u struci koji odgovara poslovima radnog mjesta na kojem je radnik zaposlen.

Ovaj uvjet – rad u struci, kao i ostale uvjete i koji nisu sporni, tužiteljica ispunjava i na isti ne utječe činjenica da u odnosu na stručnu spremu nema dužinu u trajanju od godinu dana radnog iskustva nakon završenog studija (što i nije postavljeno kao uvjet), jer to, kad se pravilno tumači pitanje struke, nije od utjecaja za radno mjesto rukovatelja.

Vezano uz pozivanje tuženika na mišljenje Ministarstva turizma, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se to mišljenje, u kojem su navedeni uvjeti koji se trebaju ispuniti za upis osobe ovlaštene za zastupanje, odnosi na radno mjesto direktor, a ne rukovoditelj.

Iz svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da promjenom nazivlja poslova, a koje je tužiteljica obavljala prije novog Pravilnika, obzirom na opis poslova u novom Pravilniku, a koje mjesto tužiteljica ispunjava uvjete, nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je upravo tužiteljica obavljala. Stoga je osnovano usvojen tužbeni zahtjev, kao u točki I. izreke prvostupanjske presude, budući da tuženik nije postupio sukladno čl. 7. st. 2., čl. 115. st. 1. i čl. 123. st. 1. ZR-a.

Nadalje, prvostupanjski je sud primjenom čl. 125. st. 1. ZR-a, kojim je propisano ''Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika'', raskinuo radni odnos.

Valja istaknuti da su ispunjeni uvjeti za sudski raskid ugovora o radu, jer je isti moguć pod uvjetom da je sud utvrdio nedopuštenim otkaz ugovora o radu i da je radnik zahtjev za sudskim raskidom zatražio u postupku u kojem se odlučivalo o dopuštenosti otkaza, sve kao u konkretnom slučaju.

Međutim kako to osnovano ističe tuženik, danom sudskog raskida ugovora o radu prestaje radni odnos i do tog dana – dana koji je utvrđen kao dan sudskog raskida, poslodavac je u obvezi ispuniti sve obveze prema radniku, u koje spadaju i obveze iz osiguranja.

Stoga je valjalo preinačiti pobijanu presudu u dijelu točke II. izreke, jer obveze poslodavca pa i prava radnika koja proizlaze iz radnog odnosa utvrđena su danom koji je određen kao dan sudskog raskida ugovora o radu.

 

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika, u konkretnoj situaciji tužiteljici temeljem čl. 95. i 125. ZR-a pripada pravo na naknadu štete u visini koju je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, ocjenjujući visinu plaće koju je tužiteljica ostvarivala u prethodnom razdoblju.

Okolnost da bi tuženik, kako je to naveo z.z. tuženika, tužiteljici isplatio određeni iznos temeljem odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, ne utječe na pravo tužiteljice koje proizlazi iz predmetnog postupka, budući da je pobijanom presudom odluka na koju se tuženik poziva utvrđena nedopuštenom te je time otpao pravni osnov na koji se tuženik poziva.

Pravilna je i odluka o troškovima postupka, a ističe se da na ocjenu visine i uspjeha omjera u sporu ne utječe u konkretnom slučaju činjenica da je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, budući da je ista preinačena samo u neznatnom dijelu, a zbog kojeg nisu provođeni posebni dokazi koji bi dodatno utjecali na troškove postupka.

Tuženiku, koji je samo u neznatnom dijelu uspio u žalbenom postupku, a koji dio nije od utjecaja na sukus predmeta, nije priznat trošak sastava žalbe, analognom primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, budući da se ne radi o trošku koji bi bio nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP-a).

Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Točka V. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 16. travnja 2024.

 

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec,v.r.