REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3488/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i Dubravke Srečec Fletko članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelja) VR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Biuk, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženika) Maten d.o.o., Omiš, Vladimira Nazora 3, OIB 16439541882, kojeg zastupa punomoćnik Milan Veić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž -864/2025-2 od 17. ožujka 2026. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-541/2024-13 od 14. srpnja 2025., u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž -864/2025-2 od 17. ožujka 2026. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-541/2024-13 od 14. srpnja 2025., sadržajno ga temeljeći ga na odredbi čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), odnosno navodeći pet pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i odredbom čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).

2. Razmatrajući prijedlog za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da uz naznačena prana pitanja predlagatelj nije određeno izložio razloge u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP zbog kojih smatra da bi pitanja bila važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

2.1. Uz pitanja je trebao navesti određene odluke ovoga suda u kojima je zauzeto shvaćanje glede postavljenih pitanja suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci, ili eventualno određene (konkretne) odluke određenih (konkretnih) drugostupanjskih sudova koje bi bile utemeljene na različitim pravnim shvaćanjima povodom naznačenih pravnih pitanja.

2.2. Sam navod da ne postoji jedinstveno shvaćanje o navedenim pitanjima, ne daje razlog važnosti istima, pa je iz tog razloga prijedlog koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP te je odlučeno kao u izreci.

3. Nadalje, razmatrajući prijedlog za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, a postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP vezano uz prigovor o povredi temeljnih ljudskih prava koja se svode na prava zajamčena odredbom čl. 29. st. 1. Ustava te odredbom čl. 6. st. 1. Konvencije, revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo.

3.1. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Nadalje glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da odredbe čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

3.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne ukazuje da predlagatelj nije imao pravično suđenje.

4. Kako je ocijenjeno da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je i u tom dijelu trebalo je odbaciti sukladno odredbi čl. 389.a st. 3., st. 4. i st. 5. ZPP, pa je riješeno kao u izreci.

Zagreb, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil