Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3524/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužiteljice DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka dioničko društvo, OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržanoj u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7113/2025-6 od 27. veljače 2026., dana 7. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7113/2025-6 od 27. veljače 2026. u točki III izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka preko iznosa od 474,54 eura do iznosa od 724,54 eura kuna i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka za iznos od 250,00 eura sa zateznim kamatama.
II. Nalaže se tužiteljici u roku 15 dana naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 17.02.2011. godine sklopljenog između tužiteljice DD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i (prednika tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d.) tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB: 52508873833, a koja: u dijelu čl. 7.1. glasi „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 3% (slovima: tri posto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB: 52508873833 da isplati tužiteljici DD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 453,00 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 19.02.2011. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21000 Split, OIB: 52508873833, nadoknaditi tužiteljici DD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka 724,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 27. veljače 2026., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“
2. Protiv ove presude u dijelu odluke o troškovima postupka žalbu je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te traži naknadu btroška sastava žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23
- u nastavku teksta: ZPP) u svezi s čl. 155. ZPP-a.
5. Trošak tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23. - u nastavku teksta: Tarifa).
Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, trošak pristupa punomoćnika tužiteljice na ročište za glavnu raspravu održano dana 14. siječnja 2026. i ročište za objavu presude u ukupnom iznosu od 300,00 eura, uvećano za PDV od 25%.
6. Pravilno tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja je kao vrijednost predmeta spora trebao uzeti samo iznos iz kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, bez uzimanja u obzir kod odmjeravanja troška onog dijela koji se odnosi na deklaraciju (utvrđenje).
7. Prema čl. 40. st. 1. i 2. ZPP-a, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, a u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.
8. U ovom predmetu tužiteljica je u tužbi označila vrijednost predmeta spora, iako tužbeni zahtjev sadrži i kondemnatorni i deklaratorni dio, na način da je posebno odredio vrijednost predmeta spora za deklaratorni dio tužbenog zahtjeva, zatim toj vrijednosti pribrojio i visinu novčanog iznosa iz kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva.
No, kako se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu, to tužiteljica nije mogla naznačiti drugu vrijednost spora, različitu odnosno višu od one koja proizlazi iz novčane svote koju potražuje, a pored činjenice da deklaratorni dio tužbenog zahtjeva u ovom slučaju služi samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu (kondemnaciju).
9. Dakle, za odluku o troškovima postupka nije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica označila već iznos novčane svote koju tužiteljica potražuje, pa zbog toga nije bilo potrebno niti ispitivati je li tužiteljica vrijednost predmeta spora označila suviše visoko.
10. Zbog toga je sud prvog stupnja kao vrijednost predmeta spora trebao uzeti novčani iznos koji tužiteljica potražuje, a prema kojemu tužiteljici pripada po 50 bodova za svaku radnju zastupanja po odvjetniku sukladno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 - dalje: Tarifa), a ne po 100 bodova kako je to odredio.
11. Dakle, za sastav tužbe tužiteljici pripada 100 ,00 eura i za pristup na jedno ročište za glavnu raspravu i ročište za objavu presude po 100,00 eura, uvećano za PDV od 25%.
12. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 380. t. 3. žalba tuženika je prihvaćena I prvostupanjska je odluka preinačena na način da je dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.
13. Trošak sastava žalbe tuženiku je priznat primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu, 7. rujna 2026.
Sutkinja:
mr. sc. Iris Gović Penić
