REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-20/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i mr.sc. Zlatka Pirca kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Aniti Marković, odvjetnici iz Bjelovara, protiv tuženika Lovačkog društva "Fazan", Prekopakra, Matkovac 100, OIB: 43755918276, zastupanog po odvjetniku Luki Kurjanu, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, na strani tuženika, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, Zagreb, radi naknade štete, rješavajući žalbe tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj: Pn-189/2022-85, od 2. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

II. Djelomično se uvažavaju žalbe tuženika Lovačkog društva "Fazan", Prekopakra i umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. , te se preinačava presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj: Pn-189/2022-85, od 2. prosinca 2025., u točkama I. i II. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu „Fazan“, Prekopakra, da isplati tužitelju RS, na ime naknade štete iznos od 3.951,44 eura (umjesto iznosa od 5.644,91 eura, )zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana 2. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu "Fazan", Prekopakra, da naknadi tužitelju RS, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.934,58 eura, ( umjesto iznosa od 3.827,19 eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana 2. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju RS naknaditi tuženiku Lovačkom društvu "Fazan", Prekopakra i umješaču na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 105, 87 eura svakom od njih, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj: Pn-189/2022-85, od 2. prosinca 2025., u točki I. izreke naloženo je tuženiku Lovačkom društvu „Fazan“, Prekopakra da isplati tužitelju RS, na ime naknade štete iznos od 5.644,91 eura zajedno sa zateznom kamatom počev od dana 2. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku Lovačkom društvu "Fazan", Prekopakra, da naknadi tužitelju RS, troškove parničnog postupka u iznosu od 3.827,19 eura zajedno sa zateznom kamatom počev od 2. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbe su uložili tuženik i umješač na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d.

3. Tuženik je žalbu uložio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a tužitelja obveže na plaćanje troškova postupka uključujući i troškove žalbe, ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP- a, tuženik nalazi u tome što smatra da je presuda proturječna i nama razloga o odlučnim činjenicama, posebno pri ocjeni uzročne veze i doprinosa oštećenika koji se kretao znatno većom brzinom od dopuštene.

3.2. U sadržaju žalbe tuženik navodi i dodatno obrazlaže svoje navode koje je iznosio i tijekom postupka o značajnom doprinosu tužitelja nastaloj nezgodi zbog vožnje brzinom od 67 km/h, na dijelu ceste na kojoj je ograničena brzina na 50 km/h, što je posebno došlo do izražaja kod nastalih oštećenje zbog udara u betonski zid, koji udar bi bio izbjegnut pri brzini od 47 km/h.

3.3. Posebno se u žalbi ukazuje na odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom, čija se odgovornost neosnovano isključuje uz konstataciju da zahtjev tuženika nije bio praćen prometnim elaboratom iz čl. 61. ZC , jer se znak koji upozorava na divljač na cesti ne može postaviti na cijeloj dionici od približno 16–17 km. Prigovara se i visini štete jer nije jasno je li tužitelj uopće popravio vozilo kao i da tužitelj nema pravo na veći iznos naknade od stvarnog troška popravka, a pogotovo nema pravo na PDV, jer vozilo nije popravljeno u ovlaštenom servisu niti je PDV plaćen. Dovodi se u pitanje i da li je šteta na vozilu nastala naletom na divljač, jer na mjestu događaja nije pronađen leš životinje.

3.4. Kod žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženik se poziva na odredbu članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu koji se primjenjuje kao Lex specialis, a koji uređuje odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač, pri čemu prvenstveno odgovara vozač ako upravlja vozilom protivno propisima sigurnosti prometa i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a lovoovlaštenik samo ako je šteta nastala zbog provođenja lova.

3.5. Pogrešnom se smatra i odluka o troškovima postupka prvenstveno iz razloga jer je tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti odbiti, ili znatno umanjiti i teretiti tužitelja njegovim vlastitim doprinosom. Dodatno se ukazuje da je tužitelju priznata puna nagrada za zastupanje na svim ročištima, iako se na dijelu njih uopće nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su izvođeni dokazi, pa ti izdaci ne predstavljaju nužne troškove potrebne za vođenje spora u smislu ZPP-a.

4. Umješač na strani tuženika žalbu uložio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a tužitelja obveže na plaćanje troškova postupka uključujući i troškove žalbe, ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4.1. U sadržaju žalbe umješač iznosi istovjetne prigovore koje je u svojoj žalbi iznosio tuženik, ukazujući na prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga jer je do štete došlo na cesti, a cesta nije dio lovišta i iz razloga da u vrijeme štetnog događaja u blizini nastanka štetnog događaja nije bilo nikakvog provođenja lova te da je stoga zahtjev neosnovan sukladno odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu. Također se ukazuje na odgovornost tužitelja nastanku nezgode zbog prebrze vožnje, prigovara se visini štete i plaćanju PDV-a, kao i troškovima postupka.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, ali je na pravilno utvrđeno činjenično stanje djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Neosnovano se prigovara pasivnoj legitimaciji tuženika, jer iako cesta nije sastavni dio lovišta, uzrok nezgode je divljač koja je došla iz lovišta kojim gospodari tuženik.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.644,91 eura na ime imovinske štete nastale na vozilu tužitelja, u nezgodi koja se dogodila naletom vozila na srneću divljač na cesti koja prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik.

11. U postupku nije sporno da se u lovištu kojim gospodari tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja nije provodio lov, te da je prije nastanka nezgode, u svibnju 2019. tuženik uputio zahtjev za postavljanje prometnog znaka „Divljač na cesti“ trgovačkom društvu Hrvatskim cestama d.o.o. na koji su iste odgovorile kako je tuženik dužan izraditi i dostaviti prometni elaborat sukladno čl. 61. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23 i 133/23

– dalje ZC).

11.1. Sporna je odgovornost tuženika za nastalu štetu, kao i postojanje doprinosa tužitelja, kao i visina štete i pitanje postojanja uzročno-posljedična veza između ne postavljanja znaka opasnosti "Divljač na cesti" i navedenog štetnog događaja, a sve glede eventualnog oslobađanja tuženika od odgovornost za nastalu štetu.

12. Iz dokumentacije u spisu utvrđeno je:

- iz uvida u službenu bilješku PP Pakrac od 25. travnja 2022., utvrđeno je da se nezgoda dogodila 24. travnja 2022., u 22:45 sati na cesti van naseljenog mjesta između mjesta Omanovca i Badljevine (DC 5) kojom je tužitelj RS upravljao osobnim automobilom marke Audi A5, SPORT back, reg. oznake [registarska oznaka], smjerom jug-sjever te mu je dolaskom do blagog zavoja nadesno, iz istočnog putnog kanala na kolnik istrčala srneća divljač pri čemu je na istočnoj prometnoj traci došlo do udara s prednjim desnim dijelom automobila u srnu, a nakon toga je s prednjim i zadnjim desnim kotačem automobila udara u istočni betonski rub mosta, a sa desnim bočnim retrovizorom udara u ploču za označavanje zapreke. Srna se udaljila u smjeru šume u smjeru istoka, a na vozilu je nastala materijalna šteta.

- da je na mjestu nezgode prometnim znakom brzina ograničena na 50 km/h, dok nije postavljen prometni znak opasnosti "Divljač na cesti".

- da je tužitelj alkotestiran kojom prilikom nije utvrđena reakcija na alkohol.

- da su sa prednjeg odbojnika vozila tužitelja izuzeti tragovi dlake nalik na dlaku srneće divljači,

- da je provedenim biološkim vještačenjem kod Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Zagreb, utvrđeno kako sporne dlake dostavljene u plastičnoj vrećici po svojim morfološkim karakteristikama odgovaraju dlakama srne ili jelena. Zbog velike sličnosti u histološkoj građi, nije moguće razlikovati dlake jelena od dlake srne.

13. Pravni okvir ovoga spora odnosi se na primjenu odredbi članka 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, nadalje ZOO) kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, odredbe članka 50. stavak 1. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21), odredba članka 80. st.6. Zakona o lovstvu (Narodne novine, br. 99/2018, 32/2019, 32/2020 - dalje: ZL), te odredbe Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ( Narodne novine br. 92/19).

13.1. Odredbom članka 50. Zakona o cestama, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar odgovara za takvu štetu nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom u skladu s posebnim propisima.

13.2. Odredbom članka 80. st.6. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

13.3. Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama propisano je da prometni znak "divljač na cesti" označava posebno opasna mjesta na kojima divljač učestalo prelazi preko ceste.

14. Analizirajući dinamiku nastanka štetnog događaja pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nisu utvrđene okolnosti koje bi isključivale odgovornost tuženika za nastalu štetu.

14.1. Naime, činjenica je da se tuženik obratio zahtjev za postavljanje prometnog znaka „Divljač na cesti“ trgovačkom društvu Hrvatskim cestama d.o.o. na koji su iste odgovorile kako je tuženik dužan izraditi i dostaviti prometni elaborat sukladno čl. 61. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23 i 133/23 – dalje ZC). Navedeni elaborat tuženik nije izradio, pa je i na njemu odgovornost što na dionici ceste na kojoj je došlo do štetnog događaja nije postavljen prometni znak.

14.2. Osim toga, s obzirom na dinamiku nastanka nezgode proizlazi da tužitelj kao vozač osobnog vozila nije isključivo odgovoran za nastanak nezgode, pa tuženik odgovara i po općim odredbama obveznog prava koje reguliraju naknadu štete nastalu u vezi s opasnom stvari ili djelatnosti u smislu članka1063. i članka 1067 st.1. ZOO-a.

14.3. Naime, i vozilo u prometu i divljač na cesti opasne su stvari i trebalo je u postupku utvrditi način nastanka štete i utvrditi da li postoje okolnosti koje isključuju odgovornost tuženika za nastanak štete, jer divljač na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar i u takvom slučaju za štetu je odgovoran lovo ovlaštenik po načelu objektivne odgovornosti, što naravno ne isključuje regresnu odgovornost po načelu krivnje.

15. Glede odgovornosti tuženika za nastalu štetu, odnosno o eventualnom doprinosu tužitelja nastaloj šteti, prvostupanjski sud proveo je prometno vještačenje po vještaku za cestovni promet i motorna vozila KS, te je proveden očevid na licu mjesta radi rekonstrukcije prometne nesreće.

15.1. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak Ivan Pekara u bitnom je naveo da je do nesreće došlo na nenaseljenom dijelu prometnice D5 između Omanovca i Badljevine i da je srneća divljač na prometnicu izašla s desne strane prometnice gledano za pravac kretanja tužitelja. Na samom mjestu nesreće kolnik se proteže kroz desni zavoj radijusa zakrivljenosti 221 m mjereno po vanjskom rubu asfalta. Brzina je prometnim znakom na prostoru prometne nezgode ograničena na 50 km/h. Nezgoda se dogodila po noći, na dijelu ceste bez ulične rasvjete. Tužitelj se neposredno prije naleta na srnu kretao brzinom od 67 km/h dok se srna trčeći po kolniku i van kolnika kretala brzinom min 15 km/h. Tužitelj bi intenzivnim kočenjem zaustavio vozilo prije mjesta nesreće za brzine kretanja do 32 km/h. Od prosječnog vozača ne može se očekivati da tijekom vožnje vrši pomake vozilom u suprotnu stranu od pravca protezanja prometnice pa da bi izbjegao udarac u betonski most, što znači da je udar vozila u betonski rub mosta je posljedica sudara vozila s divljači, a i veće brzine kretanja od 47 km/h, pri kojoj brzini bi taj nalet bio izbjegnut.

16. Analizirajući dinamiku prometne nezgode jasno proizlazi da tužitelj nije mogao izbjeći nalet na srnu i da je vozio dozvoljenom brzinom od 50 km/h, kao i da nije realno da bi se kretao brzinom od 32 km/h, čak i da je na mjestu nezgode bio prometni znak opasnosti "Divljač na cesti".

16.1. Međutim, ono što je u konkretnom slučaju bitno je i činjenica da se tužitelj kretao brzinom od 67 km/h, dakle brzinom znatno većom od dopuštene i da je ta brzina u direktnoj vezi s nastalim oštećenjima na vozilu. Naime, oštećenja na vozilu posljedica su dijelom naleta vozila na srnu, ali i zbog naleta vozila na betonski most, koji nalet bi bio izbjegnut ili bi bio neznatan da se tužitelj kretao dozvoljenom brzinom. Zbog toga drugostupanjski sud smatra da su oštećenja na vozilu u velikom dijelu u direktnoj uzročnoj vezi s prebrzom vožnjom tužitelja i da je ta brzina dovela do doprinosa tužitelja prometnoj nezgodi u omjeru od 30%,

17. Visina štete utvrđena je prema nalazu i mišljenju prometno-tehničkog vještaka koji je visinu štete na osobnom automobilu (vrijednost popravka vozila na dan izrade nalaza) utvrdio u iznosu od 6.480,80 eura.

18. Budući je tužitelj u svom iskazu naveo da je popravio vozio i platio popravak vozila u iznosu od 42.531,59 kn / 5.644,91 eura, što je niži iznos od procjene vještaka, pravilno je prvostupanjski sud taj iznos prihvatio kao iznos stvarne štete.

19. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika, stvarna šteta umanjena je za utvrđeni doprinos tužitelja nastaloj šteti u omjeru od 30%, te je tužitelju dosuđen iznos od 3.951,44 eura sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, kako je to presudio i prvostupanjski sud.

20. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika i umješača na strani tuženika, promijenjen je i uspjeh stranaka u parnici, pa je o troškovima postupka odlučeno primjenom članka 154. st. 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku i odredba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

20.1. Imajući u vidu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužitelj u sporu iznosi 70%, a tuženika 30%, što znači da tužitelju pripada pravo na naknadu 40% od priznatih troškova.

20.2. Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku, troška sudskih pristojbi i troška vještačenja i pravilno su utvrđeni u ukupnom iznosu od 3.827,19 eura, od čega na troškove vještačenja otpada 672,84 eura. S obzirom na uspjeh u parnici tužitelju je priznat iznos troškova vještačenja u punom iznosu i 40% ostalih troškova ili 1.261,74 eura, odnosno ukupno 1.934,58 eura.

20.3. Tuženiku i umješaču na strani tuženika dosuđen je i srazmjerni dio troškova žalbenog postupka u iznosu od 105, 87 eura svakom od njih.

21. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 7. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić