Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-75/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Nikoli Turkalju, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Vučić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽV zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-48/2025-1 od 14. veljače 2025., nakon javne rasprave održane 16. lipnja 2026. i 4. rujna 2026. u prisutnosti predstavnice Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Melite Vrkić Hajsok, okrivljenog ŽV, zamjenice branitelja okrivljenog Mihaele Carović Rukavina, odvjetnice u Varaždinu te oštećenika RV, **.**.2026. donio je, objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Varaždinu broj: K-75/2025-2 od 19. veljače 2025.

II. Okrivljenik ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i AV, rođene R, rođen **.**.1950. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik , bravar, sa završenom srednjom stručnom spremom, neoženjen, otac jednog djeteta, suvlasnik obiteljske kuće u mjestu prebivališta u ½ dijela, vlasnik vinograda, vojsku služio u JNA, neodlikovan, bez čina, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak, neosuđivan,

k r i v  j e

što je

dana 6. listopada 2024. oko 13,00 sati, na dvorištu obiteljske kuće u [adresa], sa nakanom zastrašivanja RV, istome se zaprijetio riječima ''kaj delaš zagorec gladni bum ja tebe riješil'', a potom je i fizički nasrnuo na njega i rekao sinu EV '' EV idi donesi nož da ga spikam'',

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11.

III. Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 okrivljenik ŽV se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

10 (DESET) MJESECI

te mu se na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik ŽV u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da će se okrivljeniku ŽV u slučaju opoziva uvjetne osude na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 23. prosinca 2025. do puštanja na slobodu 24. prosinca 2025.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik ŽV dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, i to paušalnu svotu od 100,00 (sto) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika u visini koju će sud odrediti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je protiv okrivljenika u uvodu navedenu optužnicu, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, okrivljenik ŽV je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti optužnicom. S obzirom na takvo očitovanje, ispitan je na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su odnosno pregledani, uz suglasnost stranaka, Službena zabilješka o dojavi od 24. prosinca 2024 ., Medicinska dokumentacija za žrtvu RV, Službena zabilješka o postupanju policijskih službenika od 24. prosinca 2024. te Medicinska dokumentacija za okrivljenika ŽV, zatim iskazi oštećenika RV od 27. prosinca 2024. i 4. rujna 2026., iskaz svjedoka EV od 4. rujna 2026., pročitani su izvatci iz prekršajne evidencije (PE) i kaznene evidencije (KE) za okrivljenika , a na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka pročitani zapisnici i reproducirane snimke njegovog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika od 23. prosinca 2024. te njegovog prvog ispitivanja od 24. prosinca 2024.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je okrivljeni ŽV počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, a sve na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

5. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo kako se ne smatra krivim, te da nije točno da bi on prijetio RV. Koliko se sad već sjeća oni su se inkriminirane zgode svađali oko nesređenih međašnih odnosa, moguće da ga je opsovao. Na posebno pitanje suda je naveo da je te zgode vidio kako RV nešto mjeri oko međe i da premješta međašne stupiće, a prije nego što je izašao van je nazvao policiju kako bi dojavio da njegov susjed radi opet probleme oko međe. Ističe kako je sudskim putem 2019. vodio postupak oko uređenja međa, te je navedena međa sudskim putem utvrđena. Kada je izašao van iz kuće te došao do međe, gdje se nalazio RV, rekao mu je samo ''što opet radiš oko tih stupića'', nakon čega je došlo do svađe između njega i RV i do povišenih tonova. Njegov sin EV je došao tek nakon nekih 10 minuta do njih, odnosno do njega i RV, a očito kada je vidio da se oni svađaju i prepiru oko međe. Ponovno ističe kako on tada nije prijetio RV na bilo koji način, a nije niti izgovorio riječi ''kaj delaš zagorec gladni bum ja tebe riješil''. Tom prilikom kad je bila svađa on se nalazio na svom zemljištu, dok se RV nalazio na svom zemljištu. Nije u niti jednom trenutku bio na zemljištu od RV, a niti njegov sin. U jednom trenutku je RV izvadio mobitel te je počeo njega i njegovog sina snimati, isti im je rekao da ih snima, nakon čega je njegov sin EV došao do RV te mu je htio iz ruke oduzeti mobitel, međutim isti su se najprije natezali oko tog mobitela, nakon čega je mobitel pao na pod, njegov sin ga je uzeo, ali mu ga je odmah ubrzo vratio. Ističe kako niti on, a niti njegov sin nisu fizički napali RV, a niti je on u niti jednom trenutku rekao sinu EV '' EV idi donesi nož da ga spikam''. Na daljnje pitanje odgovara kako on nije u niti jednom trenutku prešao na zemljište od RV, prvi je otišao u svoju kuću, tom prilikom nije zvao policiju jer ju je već zvao ranije, prije nego je došao do RV, dok su ostali njegov sin EV i susjed RV. Njegov sin EV se vratio u kuću nakon nekih desetak minuta nakon što je on došao u kuću, a policija je nakon toga došla kroz nekih pola sata. Na posebno pitanje predstavnice ODO odgovara kako je tog dana samo jednom zvao policiju, a kako je i ranije naveo. Na daljnje pitanje odgovara kako je od trenutka kada je došao do RV, pa do trenutka kada se on vratio u kuću i cijelo vrijeme bio prisutan predmetnom događaju, te u niti jednom trenutku on nije odlazio na drugo mjesto prilikom trajanja navedenog događaja.

6. Nakon što je okrivljenik iznio obranu na kraju dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka reproducirane su DVD snimka ispitivanja ŽV sukladno čl. 208.a ZKP/08 od 23. prosinca 2024. te DVD snimka prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika ŽV od 24. prosinca 2024. te su pročitani pripadajući zapisnici o njegovu ispitivanju od 23. prosinca 2024. i 24. prosinca 2024.

6.1. Prilikom ispitivanja pred policijskim službenicima u svojstvu osumnjičenika sukladno čl. 208.a ZKP/08, okrivljenik ŽV je u bitnome izjavio da nije točno da bi prijetio RV, no istina je da ga je opsovao, jer su im odnosi narušeni zbog nesređenih međašnih odnosa. Kritične zgode je zabijao kolce na njegovom zemljištu i to ga je razljutilo. Osporava da bi se njegov sin EV potukao sa RV. Navodi da on nije takav čovjek da bi nešto takvo rekao, a ujedno ne bi nikome ništa nažao učinio, s time da od tog dana više ne priča sa susjedom RV. Glede međe su na sudu, ali to još nije dovršeno.

6.2. Prilikom provođenja dokazne radnje prvog ispitivanja okrivljenik se branio šutnjom.

7. U ovom postupku nije bilo sporno da između okrivljenika ŽV i oštećenika RV postoje narušeni međusobni odnosi te da između njih postoji spor oko međe. Nesporno je i da je 6. listopada 2024. došlo do sukoba između okrivljenika ŽV i oštećenika RV glede međe.

7.1. S druge strane sporno je, imajući u vidu obranu okrivljenika, je li okrivljenik ŽV uputio na teret mu stavljenu prijetnju oštećeniku RV.

8. U svom iskazu danom na raspravi 4. rujna 2026. žrtva RV ostaje kod svog iskaza danog na Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu od 27. prosinca 2024., a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan, te vezno uz kritični događaj iskazuje u bitnome da su tijekom 2023. supruga DV i on kupili kuću sa zemljištem na [adresa], na adresi [adresa]. Kada su počeli sa rekonstrukcijom kuće i okoliša započeli su njihovi problemi sa susjedima ŽV i EV. Naime, isti se nisu slagali sa međom koja dijeli njihove nekretnine te su ih cijelo vrijeme vrijeđali. Ujedno pomicali su i metalne šipke koje su služile kao međaši te tako prisvajali dio njihovog zemljišta. Dana 6. listopada 2024. oko 13,00 sati, došao je na njihovo zemljište te je opet primijetio da je jedna metalna šipka zamaknuta zbog čega je otišao po metar i počeo mjeriti među, a po uputi svog odvjetnika poslikao je tu metalnu šipku. Kada je to radio iz svoje kuće izašao je ŽV, krenuo naglo prema njegovom dvorištu odnosno prema njemu te mu je još kada se nalazio na svom dvorištu viknuo „kaj delaš zagorec gladni, bum ja tebe riješil“. Pritom je mahao rukama i djelovao je izrazito ljuto i agresivno. On se tada uplašio te mu je rekao neka mu prestane prijetiti i okrenuo je mobitel prema njemu da ga snima, a on se u tim trenucima već nalazio na njegovom dvorištu. Naime, između njihovih zemljišta ne postoji ograda. Istovremeno je na njegovo dvorište došao i sin od ŽV, EV, koji ga je udario po mobitelu koji je držao u ruci tako da mu je mobitel pao na tlo. Inače, oba dvojica su ga počela naguravati te su ga stisnuli uza zid njegove kuće i nekoliko puta udarili rukama i nogama po tijelu. Tada je ŽV rekao EV „donesi nož da ga spikam“ što je EV odbio rekavši mu da neka se smiri da on ne ide nikuda. On se istrgao iz njihovog hvata te se maknuo dalje od njih. Sve gore navedene prijetnje, dakle da će ga riješiti, kao i da njegov sin donese nož da ga spika, shvatio je ozbiljno, pa se boji da bi ŽV mogao te prijetnje ostvariti zbog čega podnosi prijedlog za progon protiv ŽV zbog kaznenog djela prijetnje. Nekih pet minuta, možda i manje, je prošlo od kada se istrgnuo iz njihovog hvata i već je do njih došla policija. Bio je u strašnom šoku i nije se uopće snašao, sjeća se da je policiji rekao da su ga tukli i pokazivao im je blato po svojim hlačama, pojašnjavajući policiji da su ga ritali nogama, no ne sjeća se svih detalja. Ne zna tko je zvao policiju, ali mu je bilo drago kad su došli, jer je ŽV bio izvan kontrole. Istoga dana zvao je svog odvjetnika Borisa Ravića, koji mu je rekao da će provjeriti na policiji tko je zvao policiju i što je konstatirano u zapisniku. Naime, nije bio siguran od šoka što su sve policajci upisali i što im je rekao, pa tako nije ni odvjetniku mogao pojasniti da li su zaprimili prijavu od njega za prijetnje. Nakon toga mu je odvjetnik poslao potvrdu policije koju je uspio pribaviti tek nakon dva mjeseca u kojoj se vidjelo da nije zaprimljena njegova prijava za prijetnje, zbog čega je naknadno podnio prijavu. Naime, prijavu je podnio 23. prosinca 2024. i iz razloga što je neposredno nakon izrečenih prijetnji otišao drugi dan ujutro (7. listopada 2024.) u Njemačku gdje je boravio sve do negdje 20. prosinca 2024., s time da je bio u Hrvatskoj par puta u međuvremenu, međutim, kako je već pojasnio, potvrdu o događaju njegov odvjetnik je dobio tek sredinom prosinca 2024. te je tada osobno podnio prijavu PP Varaždin odmah po dolasku u Republiku Hrvatsku. Naposljetku pojašnjava da mu je prijetnju da će ga riješiti ŽV izrekao kada se nalazio na svom dvorištu ([adresa]), dok mu je drugu prijetnju u kojoj je rekao da će ga spikati, a sve kako je to prethodno decidirano izjavio mu je izrekao u trenutku kada su se ŽV i EV nalazili na njegovom zemljištu, dakle na dvorištu na adresi [adresa]. Na pitanje suda odgovara kako je predmetni događaj trajao nekih 10 do 15 minuta, a nakon završetka događaja je policija došla za nekih 5 minuta. Na posebno pitanje zamjenice branitelja okrivljenika odgovara kako, koliko se on sjeća, nitko nije vidio navedeni događaj, odnosno navedenom događaju su bili prisutni ovdje okrivljeni, njegov sin i on. Na daljnje pitanje odgovara kako su prilikom izgovaranja prve prijetnje od strane okrivljenika bili prisutni samo okrivljenik i on, dok je drugoj prijetnji bio prisutan i sin okrivljenika. Srećom što je sin okrivljenika bio toliko priseban pa nije poslušao svog oca, ovdje okrivljenika, da ode po nož. Nadalje odgovara da je uzeo mobitel kako bi snimio okrivljenika i njegovo ponašanje, to jest snimio bi eventualne daljnje prijetnje, ali ga je, kao što je već naveo u svom iskazu, u tome spriječio okrivljenikov sin EV. Na daljnje pitanje odgovara kako se nakon inkriminiranog događaja okrivljenik nije obraćao njemu, niti je pokušao stupiti u kontakt sa njim, s time da napominje kako su okrivljeniku određene mjere opreza. U svibnju 2025. je kontaktirao svojeg odvjetnika kako bi isti kontaktirao odvjetnika okrivljenika i obavijestio istoga da će on početi sa radovima postavljanja ograde, to je bilo 23. svibnja 2025., a kako bi izbjegao bilo kakve probleme od strane okrivljenika i njegove obitelji. Kada su počeli sa radovima postavljanja ograde, okrivljenik je došao do njega i njegovih radnika te ih je okrivljenik verbalno napao, i to zbog toga što postavlja ju ogradu, međutim isti se smirio kada mu je rekao da će mu pozvati policiju, te se nakon toga povukao u svoju kuću. Na daljnje pitanje ističe kako se boji okrivljenika, pogotovo što je on njemu i prije inkriminiranog događaja rekao kako je njemu jednom prilikom oduzeto oružje, a također kada bi ga verbalno ranije napadao znao je gestikulirati sa rukama kako puca iz puške. Također jednom prilikom nakon što je isti bio pozvan u svojstvu svjedoka u postupku u kojem je sređivao svoje međe, a nakon što su došli do svojih kuća, okrivljenik je došao do njega, kada je on razgovarao sa njegovim odvjetnikom Brunom Šebijanom, te je isti u rukama držao sjekiru te je istu zabio u zemlju odmah ispred njegovih nogu, hodajući oko međe između njihovih nekretnina, a kojom prilikom je i njegov odvjetnik njegovoj supruzi DV rekao da ne zove policiju, da će se okrivljenik smiriti, pa te zgode nije zvao policiju te je htio problem oko međe riješiti na miran način. Na posebno pitanje predstavnice optužbe odgovara kako su prijetnje koje mu je okrivljeni 6. listopada 2024. izgovorio kod njega izazvale strah i bojazan za vlastiti život.

9. Iz iskaza svjedoka EV, sina okrivljenika, s rasprave od 4. rujna 2026. proizlazi kako je njemu poznato da postoje sukobi između njegovog oca i RV, s time da ističe kako su sukobi nastali kada se RV sa svojom obitelji doselio u njihovo susjedstvo u [adresa], i to tako što ih je RV optuživao da su oni njemu micali međašne znakove sa njegove zemlje, i to svaki put kada bi se RV vraćao iz Njemačke, gdje radi. Sjeća se da je jednom došlo do sukoba kada je intervenirala policija, to je bilo negdje u petom mjesecu 2024., i svađa je također bila oko međe, te je tom prilikom policija odvela njegovog oca, i protiv njih je pokrenut prekršajni postupak. Koliko se sjeća nakon tog uviđaja policija nije dolazila više niti jednom. Također, ističe kako on nije bio nikada prisutan bilo kojem događaju kada bi njegov otac prijetio RV, a niti da bi isti ikada fizički nasrnuo na njega. Na pitanje suda odgovara kako se sjeća da je njegov otac, čini mu se da je to bilo u listopadu 2024., nazvao policiju, a iz razloga što je RV mjerio među, micao kolce i zabijao svoje kolce, pa je tom prilikom došlo do svađe i dolaska policije. Ističe kako tom prilikom nije došlo do nikakvog fizičkog sukoba, niti je njegov otac fizički napao RV, a niti mu je tom prilikom prijetio. Nadalje odgovara kako je RV tom prilikom imao mobitel te je snimao njega i njegovog oca, rekao im je da ih snima i da će ih prijaviti zbog pomicanja međe. Na daljnje pitanje odgovara kako mu je on tom prilikom otrgnuo mobitel iz ruku, odnosno samo mu ga je uzeo, ali mu je on isti mobitel odmah i vratio, to je bilo na njihovom zemljištu. Tom prilikom mobitel nije pao na zemlju. Također, niti on niti njegov otac nisu naguravali RV, niti su ga stisnuli uza zid kuće, niti su ga udarali rukama i nogama po tijelu. Također, njegov otac njemu u niti jednom trenutku nije rekao da mu donese nož, a niti mu je rekao da će on RV onda s tim nožem ''spikati''. Nakon toga je njegov otac ponovno zvao policiju, a čini mu se i da je RV zvao policiju, i tako je onda sukob prestao, s time da je nakon prestanka sukoba policija došla za nekih 45 minuta. Na posebno pitanje zamjenice branitelja okrivljenika odgovara kako su inkriminiranom događaju bili cijelo vrijeme prisutni sva trojica istovremeno. Jedino je njegov otac otišao nakon navedenog događaja sa mobitelom natrag u kuću nazvati policiju. Na posebno pitanje predstavnice ODO odgovara kako navedenom događaju osim njih trojice nije bio nitko drugi prisutan. Na daljnje pitanje odgovara kako je okrivljenik na navedene optužbe od strane RV reagirao na način da mu je samo rekao da više ne miče međašne znakove, a to mu je govorio normalnim tonom, s time da nadodaje kako je njima RV rekao da će ih tužiti zbog međe, te je u krajnjem slučaju isti pokrenuo postupak na sudu za uređenje međe. Na daljnje pitanje odgovara kako njegov otac zna konzumirati alkohol, ali rijetko radi bolesti, ali tom prilikom isti nije agresivan, dok se ne sjeća da li bi inkriminirane zgode bio pod utjecajem alkohola. Nadalje odgovara kako je bilo povišenih tonova, i to s obje strane, međutim ne sjeća se da li je njegov otac te zgode rekao ''kaj delaš zagorec gladni bum ja tebe riješil''. Na daljnje pitanje odgovara kako je navedeni sukob trajao oko 5 minuta, ali se točno više ne sjeća. Kada je došla policija on se nalazio u svojoj kući, kao i okrivljeni. Na daljnje pitanje odgovara kako nitko sa njim nije razgovarao prije rasprave i to na koji način da iznosi svoj iskaz.

10. Iz službene bilješke o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin (listovi 15-16) proizlazi da je 6. listopada 2024. u 13,45 sati od strane ŽV zaprimljena dojava da isti zove sa adrese [adresa] te dojavljuje da ima probleme sa susjedom koji mu ometa posjed.

11. Iz službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 24. prosinca 2024. proizlazi da je uvidom u informacijski sustav MUP-a RH za okrivljenika utvrđeno kako je protiv istog 2014. godine podignuta optužnica radi kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 1. KZ/11.

12. Iz medicinske dokumentacije za okrivljenika proizlazi da je isti 17. studenog 2024. bio primljen u Općoj bolnici Varaždin s dijagnozom esencijalne (primarne) hipertenzije, dok je 25. studenog 2024. bio primljen u Općoj bolnici Varaždin s dijagnozom posljedice cerebralnog infarkta.

13. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen.

14. Naime, iz iskaza žrtve RV proizlazi da je 6. listopada 2024. oko 13,00 sati primijetio da je jedna metalna šipka zamaknuta zbog čega je otišao po metar i počeo mjeriti među, te kada je to radio iz svoje kuće izašao je okrivljeni ŽV, krenuo naglo prema njegovom dvorištu, odnosno prema njemu, te mu je još kada se nalazio na svom dvorištu viknuo „kaj delaš zagorec gladni, bum ja tebe riješil“ , te je pritom mahao rukama i djelovao je izrazito ljuto i agresivno. U svojoj obrani okrivljenik ne spori da je inkriminirane zgode došao do međe gdje se nalazio RV, prethodno nazvavši policiju, te da je došlo do svađe oko međe i do povišenih tonova. Pri tome je žrtva RV opisao da se tada uplašio te rekao okrivljeniku neka mu prestane prijetiti i okrenuo je mobitel prema njemu da ga snima, dok se okrivljenik u tim trenucima već nalazio na njegovom dvorištu. Također, žrtva RV opisuje kako je nakon toga došao i sin okrivljenika EV koji ga je udario po mobitelu koji je držao u ruci tako da mu je mobitel pao na tlo, da su ga oba dvojica počela naguravati te su ga stisnuli uza zid njegove kuće i nekoliko puta udarili rukama i nogama po tijelu, te je tada okrivljenik ŽV rekao EV „donesi nož da ga spikam“, što je EV odbio rekavši mu da neka se smiri da on ne ide nikuda , nakon čega se istrgao iz njihovog hvata te se maknuo dalje od njih. Okrivljenik u svojoj obrani potvrđuje da je njegov sin EV došao do RV te mu iz ruke htio oduzeti mobitel te da je mobitel pao na pod, dok svjedok EV potvrđuje kako je RV otrgnuo mobitel iz ruku. Sve gore navedene prijetnje, dakle da će ga riješiti, kao i da njegov sin donese nož da ga spika, žrtva RV opisuje kako je iste shvatio ozbiljno, da su iste kod njega izazvale strah i bojazan za vlastiti život, pa se boji da bi ŽV mogao te prijetnje ostvariti, pogotovo što je okrivljenik njemu i prije inkriminiranog događaja rekao kako je njemu jednom prilikom oduzeto oružje, a također kada bi ga verbalno ranije napadao znao je gestikulirati sa rukama kako puca iz puške.

14.1. Sud je iskaz svjedoka žrtve RV cijenio kao istinit i uvjerljiv, svjedok je iskazivao vrlo detaljno i uvjerljivo o ponašanju okrivljenika inkriminirane zgode, kao i u periodu od kada se doselio u [adresa], opisivao je kako je s okrivljenikom imao ranije sukoba oko međe te da ga je zbog toga okrivljenik i ranije napadao. Stoga je sud iskaz svjedoka žrtve RV cijenio kao iskren, uvjerljiv i vjerodostojan, te ga sud kao takvog prihvaća.

15. U prilog tvrdnji žrtve glede posjedovanja oružja od strane okrivljenika ukazuje službena zabilješka o postupanju policijskih službenika od 24. prosinca 2024. iz koje proizlazi da je uvidom u informacijski sustav MUP-a RH za okrivljenika utvrđeno kako je protiv istog 2014. godine podignuta optužnica radi kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 1. KZ/11.

15.1. Štoviše, da je došlo do inkriminiranog sukoba vezanog uz među između okrivljenika ŽV i žrtve RV proizlazi i iz službene bilješke o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin (listovi 15-16) iz koje je razvidno da je 6. listopada 2024. u 13,45 sati od strane ŽV zaprimljena dojava da isti zove sa adrese [adresa] te dojavljuje da ima probleme sa susjedom koji mu ometa posjed.

15.2. Sud je navedenu dokumentaciju cijenio kao vjerodostojnu jer je izdana od tijela nadležnih za izdavanje te stranke nisu osporavale istinitost i vjerodostojnost navedene dokumentacije.

16. Ovdje valja reći kako preostali materijalni dokazi nisu od odlučnog značaja za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom kaznenom postupku.

17. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka EV, sina okrivljenika, jer je njegov iskaz u bitnome suprotan rezultatima provedenog dokaznog postupka i dokazima koji prileže spisu. Dijelovi iskaza svjedoka se razlikuju sa iskazima žrtve i obrane okrivljenika. Naime, svjedok EV u svom iskazu navodi kako su inkriminiranom događaju bili cijelo vrijeme prisutni sva trojica istovremeno, odnosno okrivljenik ŽV, žrtva RV i on, dok suprotno proizlazi iz obrane okrivljenika i iskaza žrtve RV koji navode da je najprije okrivljeni sam došao do ž rtve RV, dok je tek naknadno do njih došao EV, s time da žrtva RV navodi da mu je okrivljeni zaprijetio riječima ''kaj delaš zagorec gladni bum ja tebe riješil'' kada svjedok EV nije bio prisutan. Također, svjedok EV navodi kako žrtvin mobitel koji mu je inkriminirane zgode uzeo nije pao na pod, dok okrivljenik ŽV i žrtva RV suglasno navode kako je mobitel pao na pod. Nadalje, svjedok EV na početku svog iskaza najprije navodi kako je samo jednom policija intervenirala, i to u svibnju 2024., te da je protiv njih pokrenut prekršajni postupak, a da nakon toga događaja više policija nije dolazila, da bi zatim u nastavku iskaza naveo kako je i u listopada 2024. ponovno došla policija po pozivu njegovog oca glede sukoba oko međe sa žrtvom RV. Dakle, iz njegovog iskaza, a posebice u dijelu gdje navodi da nije čuo, odnosno da se ne sjeća da bi inkriminirane zgode okrivljenik prijetio žrtvi, očito je da želi zaštiti okrivljenika i umanjiti njegovu kriminalnu aktivnost jer je isti u rodbinskoj vezi s okrivljenikom te svojim iskazom želi pomoći okrivljeniku.

18. Obranu okrivljenika sud cijeni kao djelomično vjerodostojnu. Naime, obrana je suglasna s ostalim dokazima u dijelu u kojem okrivljenik priznaje da je inkriminirane zgode došao do žrtve RV zbog problema oko međe, s time da i iz službene bilješke o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin proizlazi da je 6. listopada 2024. u 13,45 sati od strane ŽV zaprimljena dojava da isti zove sa adrese [adresa] te dojavljuje da ima probleme sa susjedom koji mu ometa posjed. Međutim, sud ne prihvaća njegovu tvrdnju da tom prilikom nije prijetio žrtvi RV, jer je takva obrana u bitnom suprotstavljena s iskazom žrtve RV, a koji iskaz žrtve sud ocjenjuje vjerodostojnim, a iz kojeg proizlazi upravo da je okrivljenik inkriminirane zgode RV zaprijetio riječima ''kaj delaš zagorec gladni bum ja tebe riješil'', a potom je i fizički nasrnuo na njega i rekao sinu EV '' EV idi donesi nož da ga spikam''. Sud ne prihvaća obranu okrivljenika u tom dijelu ocjenjujući je usmjerenom otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe.

18.1. Iz medicinske dokumentacije za okrivljenika, koju je sud cijenio kao vjerodostojnu jer stranke nisu osporavale istinitost i vjerodostojnost iste, proizlazi da je isti 17. studenog 2024. bio primljen u Općoj bolnici Varaždin s dijagnozom esencijalne (primarne) hipertenzije, dok je 25. studenog 2024. b io primljen u Općoj bolnici Varaždin s dijagnozom posljedice cerebralnog infarkta, dakle nakon više od mjesec dana od inkriminiranog događaja, stoga činjenica okrivljenikove životne dobi i njegovog zdravstvenog stanja u konkretnom slučaju po stavu suda u tijeku postupka nisu doveli u pitanje vjerodostojnosti inkriminiranog događaja i mogućnosti postupanja okrivljenika na način kako mu se stavlja na teret.

19. Na temelju svega prethodno navedenog i provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane optuženika te provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću našao utvrđenim i dokazanim da je okrivljeni ŽV **.**.2024. oko 13,00 sati, na dvorištu obiteljske kuće u [adresa], sa nakanom zastrašivanja RV, istome se zaprijetio riječima ''kaj delaš zagorec gladni bum ja tebe riješil'', a potom je i fizički nasrnuo na njega i rekao sinu EV '' EV idi donesi nož da ga spikam'' , dakle upravo na način kako mu je stavljeno na teret predmetnim optužnim aktom.

20. Na taj način okrivljeni ŽV je drugome – ovdje oštećenom RV – ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti.

20.1. Kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje.

20.2. Nema dvojbe da su riječi koje je okrivljenik inkriminirane zgode izjavio oštećenom RV apsolutno pogodne da kod svake prosječne osobe izazovu osjećaj straha što je okrivljenik i htio, te je djelo dovršio kada je kod oštećenog RV stvorio osjećaj uznemirenosti, odnosno straha i bojazni za vlastiti život, kao što nema dvojbe da je okrivljenik bio svjestan da takvim riječima čini kazneno djelo, i da je njegovo djelo zabranjeno, tako da je sporne riječi svjesno i voljno, svjestan protupravnosti, izrekao u izravnoj namjeri. Nadalje, okrivljenik je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, s time da ubrojivost tijekom postupka nije osporavana. Slijedom navedenog, sud nalazi dokazanim da je okrivljenik postupao u sferi izravne namjere te je bio svjestan zabranjenosti svog postupanja.

20.3. Time je okrivljenik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te je, posljedično, za isto proglašen krivim.

21. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, i uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

21.1. Pritom su kao olakotne okolnosti okrivljeniku cijenjene kaznena neosuđivanost, prekršajna nekažnjavanost, korektno ponašanje na sudu tijekom postupka te njegovu životnu dob i zdravstveno stanje, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

22.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora do tri godine, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljenika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, uz izricanje uvjetne osude na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11, na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, sve na temelju ocjene da okrivljenik i bez izvršenja kaznene sankcije ubuduće neće činiti kaznena djela, s time da će se okrivljeniku u slučaju opoziva uvjetne osude na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 23. prosinca 2025. do puštanja na slobodu 24. prosinca 2025. Ta ocjena temelji se na njegovu prijašnjem životu, obiteljskim prilikama i činjenici da je on do sada kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba, a sud smatra da će se upravo takvom kaznom, osim specijalne, postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

23. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljenik ŽV obvezan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, i to paušalnu svotu od 100,00 (sto) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika u visini koju će sud odrediti posebnim rješenjem, a sve s obzirom na njegove imovinske prilike te složenost i trajanje kaznenog postupka, a uzimajući u obzir koje okolnosti sud smatra da plaćanjem navedenih iznosa neće dovesti u pitanje uzdržavanje okrivljenika ŽV.

24. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 7. rujna 2026.

Sudac

Nikola Turkalj

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu na broj: KO-DO-48/2025

2. Okrivljenik ŽV

3. Branitelj okrivljenika Bruno Šebijan, odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećenik RV, putem opunomoćenika Martina Milaka, odvjetnika u Varaždinu.