Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1713/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koje zastupa punomoćnik Vladimir Slunjski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pn-116/2021- 21 od 4. siječnja 2024. godine, 7. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pn-116/2021-21 od 4. siječnja 2024. godine pod točkom I izreke u odnosu na glavno potraživanje i u odnosu na tijek zateznih kamata od 4. siječnja 2024. godine do isplate, kao i pod točkom II izreke za iznos od 1.044,82 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

II Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačuje navedena presuda pod točkom I izreke u odnosu na tijek zateznih kamata koje su dosuđene na glavnicu potraživanja od 8. kolovoza 2021. godine do 3. siječnja 2024. godine, kao i pod točkom II izreke u dijelu kojim je dosuđena naknada troškova parničnog postupka preko iznosa od 1.044,82 eura do iznosa od 1.330,58 eura (za iznos od 285,76 eura), te odlučuje:

1. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku od 8. kolovoza 2021. godine do 3. siječnja 2024. godine na glavnicu potraživanja.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 285,76 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.086,67 eura/8.187,56 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 8. kolovoza 2021. godine do isplate (točka I izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.330,58 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate (točka II izreke).

2. Navedenu presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, te tuženiku dosudi parnični trošak, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tuženika i predlaže da se pobijana presuda potvrdi, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana za sporedno potraživanje s osnove zateznih kamata i trošak postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju je pretrpio naletom divljači na njegovo vozilo dok je pretrčavala kolnik.

6. U ovom stadiju postupka nesporan je nastanak štetnog događaja i visina potraživanja.

7. Sporna je pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, te osnova potraživanja.

8. U ovom postupku, obzirom na vrijednost predmeta spora riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a. ZPP.

9. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP.

10. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario) valja zaključiti da se žalitelj u svojoj žalbi nedopušteno sadržajno poziva na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa obzirom na sadržaj odredbe čl. 467. st. 1. i 2. ZPP valja istaknuti i da se u postupku u sporovima male vrijednosti o žalbi tuženika mora odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog tijekom prvostupanjskog postupka. Stoga nisu razmatrani u žalbi po prvi puta istaknuti činjenični navodi da općina Donja Dubrava ili Sveta Marija izrađuje Program zaštite divljači i upravlja nelovnom površinom kao korisnik sukladno čl. 11. Zakona o lovstvu pa da za predmetnu štetu ne može biti odgovorno lovačko društvo, odnosno lovoovlaštenik, te da nije dokazano da bi lovačko društvo “Patka” bilo korisnik odnosno lovoovlaštenik površine na kojoj je došlo do štetnog događaja niti da je dokazano da bi divljač došla na cestu iz lovišta kojim gospodari to lovačko društvo.

11. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

12. Temeljem utvrđenja:

- da je kritične zgode dana 8. kolovoza 2021. godine tužitelj kao vozač vozila naletio vozilom na divljač,

- da za nastanak štetnog događaja nije odgovoran vozač vozila,

- da je tuženik sklopio sa Ministarstvom poljoprivrede ugovor dana 31. svibnja 2021. godine o osiguranju od štete za divljači u prometu, te da u području naleta vozila gospodari osiguranik tuženika,

- da u trenutku štetnog događaja nije bilo provođenja lova,

- da visina štete iznosi 1.086,67 eura/8.187,56 kuna

Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnoga prava sadržanoga u odredbama čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18- dalje: ZOO) u vezi čl. 1067. ZOO sve u vezi s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj 99/18, 32/19, 32/20- dalje: Zakon o lovstvu) tužbeni zahtjev s osnove imovinske štete usvojio u cijelosti zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

13. Žalbeni navod o tome da prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je do štete došlo na cesti čime se ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnoga prava nije osnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 50. st. 2. Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23- dalje: Zakon o cestama) naknada štete zbog naleta na divljač može se potraživati od pravne osobe koja upravlja javnom cestom na kojoj je došlo do štetnog događaja ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom može odgovarati solidarno sa lovačkim društvom, odnosno osigurateljem lovačkog društva po osnovi krivnje sukladno odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama u vezi čl. 1067. st. 4. ZOO ako su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 50. st. 2. Zakona o cestama. Međutim, to nikako ne isključuje odgovornost tuženika po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbe čl. 1063. ZOO u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu. Ipak, u ovome predmetu se niti ne tvrdi da javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

14. U odnosu na opširne žalbene navode da je odgovornost lovačkog društva uvjetovana provođenjem lova treba reći da je prema čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima, što je slučaj u ovome predmetu), činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu.

14.1. Budući je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz- 4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu čl. 1063. ZOO u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu čl. 1067. ZOO morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice n ije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Međutim, tuženik to u ovom sporu nije ni tvrdio.

15. S obzirom da tuženik odgovara po objektivnoj odgovornosti za divljač koja je istrčala na prometnicu na području lovišta njegovog osiguranika, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Stoga je sukladno odredbi čl. 368. st .1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsk presudu u odnosu na glavno potraživanje, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

16. Međutim, osnovano žalitelj ističe da zatezne kamate ne mogu teći od trenutka štetnog događaja već od trenutka presuđenja sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO. Ovdje valja reći da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nedostaju bilo kakvi razlozi o tome zašto su zatezne kamate dosuđene od trenutka štetnog događaja. Međutim, visina štete utvrđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja jer je samo na taj način zadovoljen zakonski kriterij dovođenja tužiteljeve materijalne situacije u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo ove štete. Stoga je u tome dijelu prvostupanjska presuda preinačena sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP i zatezne kamate su određene od presuđenja, odnosno od 4. siječnja 2024. godine. Zato je odlučeno kao pod točkom II al. 1. izreke.

17. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka djelomično osnovano žalitelj navodi da svi popisani i priznati podnesci nisu dostavljeni u spis. Tako podnesak od 24. ožujka 2023. godine nije dostavljen u spis. Međutim, ostali podnesci u postupku su bili potrebni s obzirom da je podneskom od 31. ožujka 2023. godine (list 32 spisa) dostavljen dokaz o uplati predujma za vještačenje u iznosu od 100 eura na što je bio pozvan dopisom suda od 23. siječnja 2023. godine (list 30 spisa) , podneskom od 15. svibnja 2023. godine (list 55 spisa) tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještačenja, dok se podneskom od 29. svibnja 2023. godine (list 56 spisa) tužitelj obrazloženo očitovao na podnesak tuženika od 2. svibnja 2023. godine. Također, pravilno su priznati i zatraženi troškovi za ročište od 17. siječnja 2023. godine (list 23 spisa) i ročište od 23. studenoga 2023. godine (list 72 spisa) jer se na istima raspravljno o glavnoj stvari. Zaključno, ročište za objavu od 4. siječnja 2024. godine (list 80 spisa) priznato je u previsokom iznosu s obzirom da sukladno odredbi Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23- dalje: Tarifa) nagrada za isto iznosi 75,00 eura. U odnosu na trošak vještačenja valja reći da pravilno žalitelj ukazuje da je taj trošak određen u manjem iznosu od 100,00 eura. Naime, iz stanja spisa proizlazi da trošak vještačenja iznosi ukupno 76,98 eura (list 52 spisa), dok je višak od 23,02 eura vraćen tužitelju (poleđina lista 54 spisa).

17.1. Neosnovano žalitelj navodi da je trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ovisno o vremenu poduzimanja svake pojedine parnične radnje. Naime, žalbeni navodi kojima se ističe da je odluka o troškovima parničnoga postupka nezakonita i neustavna zbog toga jer je sud primijenio Tarifu retroaktivno nije osnovan. Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife od 17. studenoga 2023. godine kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 2,00 eura treba primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci treba dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 25. studenoga 2023. godine (v. odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 562/2024-2 od 7. svibnja 2024. godine). Pri tome valja reći da je tužitelj zatražio naknadu troškova po vrijednosti boda od 1,99 eura, pa mu je tako i dosuđeno.

17.2. Slijedom svega navedenoga tužitelj ima pravo na naknadu troška u iznosu od ukupno 835,86 eura što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi ukupno 1.044,82 eura.

17.3. Stoga je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo djelomično uvažiti žalbu u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka i odbiti zahtjev tužitelja u iznosu od 285,76 eura. Zato je odlučeno kao pod točkom II al. 2. izreke ove drugostupanjske presude.

18. Žalitelj nema pravo na nagradu za sastav žalbe jer je u sporu uspio samo sa sporednim potraživanjem (čl. 35. st. 2. ZPP). Zato je odlučeno pod točkom III izreke ove presude.

19. Tužitelj nema pravo na nagradu za sastav odgovora na žalbu jer ta parnična radnja u postupku nije bila potrebna sukladno odredbi čl. 155. ZPP, pa je odlučeno kao pod točkom IV izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 7. rujna 2026.

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević