REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1737/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Božici Barlović kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Uzelac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika SL, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/11, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KO- DO-747/2025 od 14. svibnja 2025., nakon održane javne rasprave u prisutnosti optuženika, zamjenice općinske državne odvjetnice u Zagrebu, Mirne Bosančić te zamjene za branitelja optuženika, Marka Ujevića, odvjetnika, dana 7. rujna 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Optuženi FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i F, rođ. V, rođen **.**.2004., u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, po zanimanju automehaničar, nezaposlen, neoženjen, bez imovine, bez čina, nije odlikovan, neosuđivan, vodi se drugi kazneni postupak na OS Novi Zagreb

k r i v  j e

što je

- dana 2. travnja 2025. oko 10,30 sati, u [adresa], u blagovaonici Prihvatilišta za beskućnike Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, u nakani da ustraši VL, gledao ga u oči i rekao: "Tko si ti da me u jutro budiš, ući ću u svaku sobu od svih korisnika, uzet ću njihove stvari, zatim ću uzeti pištolj i ubiti svakog od vas, a dokrajčit ću vas nožem!", koje riječi su kod oštećenog CL izazvale osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život,

- dakle, drugom ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona,

II/ Na temelju članka 139. stavak 2. KZ, optuženi FL se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 1 (JEDNE) GODINE

III/ Na temelju članka 56. KZ, optuženiku SL se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće biti izvršena ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV/ Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u nastavku: ZKP), optuženi FL oslobađa se dužnosti podmirenja troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženika SL, stavljajući mu na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ.

2. Pozvan da se izjasni o osnovanosti optužbe, optuženi FL je izjavio kako se ne smatra krivim da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.

3. U svojoj obrani koju je optuženi dao na raspravi pred sudom, održanoj 07. rujna 2026., na kraju dokaznog postupka, naveo je kako je, kada se dogodio ovaj događaj, imao oko 20-ak godina, a došao je u Prihvatilište Caritas za beskućnike, među bolesne i nemoćne ljude. Tog dana, sjeća se da ga je netko probudio, dok se nalazio u svojoj sobi i spavao i sjeća se da ga je neki dečko primio za ruku i odveo u radionicu. Tamo je htio u radionici popričati sa zamjenicom voditeljice RL, međutim ljudi koji su tamo bili u radionici mu to nisu dali, jer su rekli da je sada vrijeme za radionicu, a htio je sa njom popričati na samo. Onda je sa njom otišao u njezin ured i s njom razgovarao, a zatim se vratio u radionicu, gdje mu je neki čovjek govorio o tome kako je bio u vojsci. Naveo je da je točno da je u radionici vikao na te ljude govoreći "što se ovdje događa", da ga boli glava i rekao je "otići ću od vas" te je izašao iz radionice i otišao u sobu po svoje stvari, a nakon čega je napustio Prihvatilište.

3.1. Na poseban upit suca, optuženi je naveo da nije točno da bi uputio bilo kome ove prijetnje za koje ga se tereti da će uzeti pištolj i svakog ubiti i dokrajčiti ih nožem. Također nije rekao niti da će uzeti njihove stvari, a obzirom zna da se tu radilo o starim, bolesnim ljudima. Također smatra da nije uvjerljivo da je zamjenica voditeljice RL, nakon cijelog događaja rekla da može doći natrag na večeru, da bi mu dopustila nakon tog događaja da jede. Također je dodao da se tamo sa njim manipuliralo i stalno mu se naređivalo što da jede i što da radi, a stalno su dolazili svakakvi ljudi u Prihvatilište.

3.2. Na poseban upit zastupnice optužbe, optuženi je naveo da oštećenika nije poznavao, a na upit kako se slagao sa drugim korisnicima Prihvatilišta, izjavio je da je prvih dana znao samo pojesti i b ježao je u sobu, gdje je spavao jer se bojao korisnika i kontakata sa njima i uopće sa njima nije kontaktirao. Na kraju je dodao kako iskazuje svoje kajanje i žaljenje što se nije o cijelom događaju mogao jasnije izjasniti, u ranijem postupku.

4. U postupku je uz suglasnost stranaka ispitan oštećenik CL te su pregledani izvješće o uhićenju i dovođenju u Pritvorsku policijsku jedinicu, službena zabilješka o zaprimanju prijave o događaju od 2. travnja 2025. u 21,33 sati (na listu 8 spisa), osim poleđine na listu 9 spisa, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika, medicinska dokumentacija za okrivljenika te zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (na listu 13 spisa), osim poleđine na listu 14 spisa. Pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedokinje RL od 22. travnja 2025. (na listovima 53-54 spisa) te od 6. ožujka 2026. (na listovima 140-141 spisa), kao i izvadak iz kaznene evidencije (na listovima 115-116 spisa) za optuženika.

5. Ocjenjujući sve provedene dokaze, kako svakog pojedinačno , tako i u njihovoj ukupnosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi FL počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.

6. Iz iskaza oštećenika CL, ispitanog pred policijskim istražiteljem 17. travna 2025., proizlazi kako je štićenik Caritasovog prihvatilišta za beskućnike, na adresi u [adresa]. Optuženika ne poznaje, a prvi susret s njime je imao kada je nekoliko dana prije incidenta došao potražiti smještaj u prihvatilište . Po dolasku u prihvatilište imao je čudno ponašanje, zurio je u druge korisnike po nekoliko minuta, bez ikakve komunikacije, nakon čega bi se okrenuo i otišao. Sa nikime nije puno komunicirao i bio je samozatajan. 2. travnja 2025. u jutarnjim satima svi korisnici prihvatilišta su imali radionicu izrade Uskrsnih čestitki. Oko 09:30 sati stručni suradnik u prihvatilištu imena RL, obišla je sve sobe u prihvatilištu kako bi pozvala sve štićenike da sudjeluju u izradi čestitki. Potom se vratila u prizemlje te im se pridružila u izradi. Desetak minuta nakon nje, u prizemlje, u prostoriju u kojoj se nalazio zajedno s još desetak štićenika i RL, spustio se i optuženi te prišao RL na otprilike metar i pol te joj se obratio riječima: "tko si ti da me budiš". U tom momentu RL ga je upozorila na način kako se razgovara, što ga je vjerojatno još više uzrujalo te je izgovorio sljedeće: "obići ću sve sobe i uzet vam sve stvari, a nakon toga ću uzet pištolj i sve vas redom pobiti, a onda ću vas dokrajčiti nožem". U tom trenutku, dok je to izgovarao, gledao ga je u oči i nije micao pogled. U tom trenutku oštećenik navodi da se zbog straha ustao sa stolca i napustio prostoriju, jer nije znao da će stati na tome ili će zbilja početi nekoga napadati. Iskrao se u namjeri da dođe u svoju sobu do telefona kako bi pozvao policiju, no u trenutku dok je išao prema svojoj sobi, netko od drugih korisnika rekao mu je da su već pozvali policiju. Nakon izgovorenih prijetnji, optuženi je napustio prihvatilište te je izbivao cijeli dan, a u prihvatilište se vratio tek navečer gdje je uhićen od strane policije. Naveo je kako se boji što bi mu optuženik mogao napraviti ukoliko se opet sretnu te ga procjenjuje neuračunljivim i opasnim te smatra da bi u trenutku svog bijesa mogao ostvariti prijetnje.

7. Ispitan na raspravi pred sudom, 7. rujna 2026., oštećeni CL je naveo kako se sjeća predmetnog događaja koji se odvijao prije Uskrsa i sjeća se da je boraveći tada u Caritasovom Prihvatilištu za beskućnike bio pozvan da dođe u radionicu, zajedno sa još više osoba koje su tamo bile smještene, a kako bi radili uskršnje čestitke. Bilo je oko 09:00 sati ujutro kada su se skupili u toj radionici i misli da ih je bilo oko 10-ak. Tamo je bila zamjenica voditeljice Prihvatilišta, po imenu RL, ali joj ne zna prezime te ih je ona pitala tko još nedostaje. Netko je rekao da nedostaje optuženi i ista je onda nekoga poslala po njega da dođe u radionicu. Po proteku oko 10-ak minuta, isti je došao u radionicu i vidio je da je izrazito ljut i bijesan te se obratio zamjenici voditeljice, RL, rekavši joj "tko si ti da me budiš", a ista mu je odgovorila da sa njom ne može tako razgovarati. To je onda izazvalo kaos, odnosno, reakciju optuženika koji je počeo prijetiti da će ih sve upucati u glavu i sakriti i da će otići u sobe i uzeti sve stvari iz soba te napustiti Prihvatilište. Dok je to govorio, pogledao ga je i on je odmah izašao van iz te prostorije. Ne zna što se unutra dalje događalo, osim što je čuo viku i galamu, kao i raspravu u prostoriji, a nakon čega je optuženi izletio van i otišao. Po izlasku je imao namjeru pozvati policiju, međutim, jedan od kolega mu je rekao da je on već prije njega pozvao policiju. Onda je pitao RL što će sada dalje biti, a ista mu je odgovorila da si, ako se optuženi vrati, može uzeti večeru. Izjavio je da se osjetio ugroženim zbog tih prijetnji optuženika, budući ga je isti pogledao tom prilikom, pri čemu je naveo i da je prošao ratne strahote i zbog toga je te njegove riječi i prihvatio tako katastrofalno.

7.1. Na poseban upit zz branitelja optuženika koliko točno ljudi je bilo prisutno u toj prostoriji gdje je optuženi izrekao ove riječi koje je naveo, naveo je da je bilo 10 - 12 ljudi. Na poseban upit zz branitelja optuženika je li mu poznato da li je netko od prisutnih također podnio kaznenu prijavu protiv optuženika zbog ovog postupanja, oštećenik je odgovorio da to ne zna. Na poseban upit zz branitelja optuženika je li mu poznato da bi optuženi kod sebe imao neko oružje, nož ili pištolj, odgovorio je da mu to nije poznato, s time da je dodao kako je svatko od njih u svojim sobama imao noževe koji su se koristili za jelo.

7.2. Kada je oštećeniku od strane zastupnice optužbe predočeno da je kod svog prvog iskazivanja 17. travnja 2025. izjavio da je upozorenje od strane RL optuženika uzrujalo te da je tom prilikom rekao "obići ću sve sobe i uzeti vam stvari, nakon toga ću uzeti pištolj i sve vas redom pobiti, a onda ću vas dokrajčiti nožem", pri čemu ga je, u trenutku dok je to izgovarao, gledao u oči i nije micao pogled, naveo je kako je to točno da je bilo tako.

8. Ispitana pred policijskim istražiteljem 22. travnja 2025., svjedokinja RL je navela kako je zaposlenik Caritasovog prihvatilišta za beskućnike, u [adresa]. Po struci je socijalni radnik, a u prihvatilištu obavl ja poslove stručnog suradnika. 2. travnja 2025. radila je smjenu od 08:00-16:00 sati. Ujutro oko 10:00 sati, kada se većina korisnika probudila, okupili su se u prizemlju u blagovaonici, gdje su započeli zajedničku aktivnost izrade uskršnjih čestitki. U jednom trenutku je primijetila da na radionici nedostaje korisnik smještaja, FL. Oko 10:30 sati je otišla na kat do spavaonice SL, a kada je otvorila vrata primijetila je da je njegova soba u velikom neredu, a potom ga je probudila i pozvala ga da se spusti u prizemlje na sudjelovanje u radionici. FL je negodovao, ali se nakon 10-ak minuta ipak ustao i došao u prizemlje u blagovaonicu. Čim je došao, obratio joj se povišenim tonom i agresivnim svadljivim stavom riječima: "tko si ti da me budiš, od kud ti pravo na to". Istog trena je zauzela stav da se ne može tako razgovarati niti sa njom, a niti sa drugima u prihvatilištu. Na to je FL i dalje ustrajao na svađi i nastavio joj se obraćati svadljivim tonom. Ušli su u raspravu u kojoj je on nered u sobi opravdavao na način da je naveo kako mu je netko provalo i raskopao stvari. Tada ga je prekinula govoreći mu da to nije moguće, na što je on nastavio negodovati, da bi u jednom trenutku izjavio: "sada ću ja hodati po sobama i krasti stvari, a nakon toga ću hodati po kući sa nožem i pištoljem". Njegove riječi nije shvatila kao ozbiljnu prijetnju, naročito jer se nije nikome direktno obratio, jer je sva komunikacija zapravo bila između nje i njega. U trenutku dok je spominjao pištolj i nož te da će ulaziti u sobe drugih korisnika, korisnici, koji su se nalazili u blagovaonici, a ponajviše CL, su se jako uznemirili kada su čuli njegove riječi. U tom trenutku netko od korisnika je pozvao policiju, a FL je vjerojatno u strahu od dolaska policije izašao iz skloništa te ga nije bilo skroz do večernjih sati. Što se tiče prijetnji, svjedokinja je navela kako ne može reći da je čula da je direktno nekome prijetio, jer je sva komunikacija toga jutra bila isključivo u blagovaonici između nje i SL. Spominjao je da će hodati sa pištoljem i nožem po prihvatilištu, ali kontekst te izjave nije doživjela kao prijetnju niti sebi, a niti drugima. Osobno se ne plaši SL, obzirom svakodnevno radi sa osobama sa poremećajima u ponašanju te se dobro nosi sa takvim osobama i ne smatra da je FL opasan u smislu da bi nekome učinio nažao, no isto tako ne može garantirati da je potpuno bezopasan, obzirom im je poznato da je već bio u zatvoru zbog nasilničkih ponašanja. Navela je kako je CL, u trenutku dok je FL spominjao nož i pištolj, bio vidno uznemiren i uplašen.

9. Na raspravi pred sudom, održanoj 6. ožujka 2026., svjedokinja RL je navela kako je zaposlena kao stručna suradnica u predmetnom Prihvatilištu za beskućnike Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, u [adresa], gdje je bio smješten optuženi. Što se tiče tog događaja od 02. travnja 2025., dodala je da se nalazila u prizemlju sa korisnicima i obzirom da nije bilo optuženika, otišla je u njegovu sobu i pozvala ga da dođe dolje, u prizemlje, gdje se nalazila blagovaonica. Kada je došla u njegovu sobu, vidjela je da je sva u neredu i kaosu i digla je rolete u njegovoj sobi, zatvorila je radijator i probudila optuženika i rekla mu da ode u prizemlje. On je onda došao nakon 10-ak minuta, vidjela je da je jako uznemiren i vikao je da mu je netko uzeo stvari iz sobe i da je hodao po njegovoj sobi. Rekla mu je kako je ona bila u njegovoj sobi, a optuženi je tada počeo galamiti i prijetio je svima koji su se nalazili u prostoriji, a radilo se o 6-7 korisnika prihvatilišta. Isti je, naime, rekao da će hodati po njihovim sobama sa nožem i pištoljem i da će njima uzeti njihove stvari. Navela je kako nije ozbiljno shvatila te njegove prijetnje, obzirom je smatrala da je to samo njegovo traženje pažnje, obzirom da joj je poznato da on ima problematičnu povijest i problematični život. Nakon toga je optuženi otišao na terasu, međutim kada se vratio s terase, ponovno je galamio, a onda ga je uspjela nekako smiriti te je isti otišao na terasu. Nakon toga je jedan od korisnika prihvatilišta, AL, pozvao policiju, pri čemu je rekla da neće zvati policiju, jer je smatrala da se optuženi smirio.

9.1. Na poseban upit suca, svjedokinja je navela kako optuženi ovo sve nije govorio nikome konkretno, već svima koji su se nalazili u sobi. Isti se nije obraćao tim riječima upravo CL, već je CL otišao u svoju sobu još na početku tog događaja. Naime, radi se o osobi koja je prilično psihički labilna te je isti otišao popiti tablete u svoju sobu. Zapravo se ona prepirala sa optuženikom u konkretnoj situaciji te je na daljnji upit suca dodala da on nije prijetio da će nekoga ubiti. Smatra da su se korisnici uplašili, a budući se također radi o osobama koje su psihički bolesne i psihički labilne, a optuženik je inače i osuđivana osoba. Korisnici, naime, nisu htjeli da se on vrati te su se bojali i stavljali su ormare na vrata soba, a zbog toga je ovaj korisnik pozvao policiju, jer su htjeli da ga policija nađe, da se ne bi vratio. Po dolasku policije, optuženika nije bilo jer je otišao, a onda su poslije ona i još jedna kolegica zvale policiju. Navela je kako su onda ipak zvale policiju, jer su korisnici govorili da se boje povratka optuženika.

9.2. Na poseban upit savjetnice OKDO Zagreb da li se može izjasniti koji je bio razlog zašto su korisnici rekli da se boje povratka optuženika, navela je da su oni mislili da bi optuženi mogao ostvariti svoje prijetnje da će im ulaziti u sobe sa nožem i pištoljem.

9.3. Na poseban upit suca svjedokinja je navela kako je točno da je na prvom ispitivanju rekla da ne može garantirati za optuženika, a obzirom joj je bilo poznato da je kažnjavan zbog napada na oca, međutim tada joj se učinilo da se on htio samo malo postaviti i dali su mu priliku jer je bio mlad, a na daljnji upit navela je da je točno da je CL bio prisutan kada je optuženi spominjao nož i pištolj i da je zbog toga bio uznemireni uplašen, kao što su bili uplašeni i uznemireni i drugi korisnici, međutim on je bio malo više, jer je dosta labilan.

10. Iz svih ovako provedenih dokaza, sud zaključuje nespornim da je kritične zgode optuženik koji je bio korisnik Prihvatilišta za beskućnike Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, na adresi u [adresa], prvo došao u verbalni sukob sa stručnom suradnicom u prihvatilištu, RL iz razloga što ga je ista probudila i pozvala da se spusti u prizemlje na sudjelovanje u radionici. Naime iz iskaza imenovane svjedokinje proizlazi da kada je ista probudila optuženika i kada je isti došao u radionicu, da joj se obratio povišenim tonom i agresivnim svadljivim stavom riječima: "tko si ti da me budiš, od kud ti pravo na to". Iz iskaza svjedokinje proizlazi da kada mu je ista rekla da se ne može tako razgovarati sa njom, da je optuženi ustrajao na svađi i nastavio joj se obraćati svadljivim tonom. Iskaz svjedokinje RL potvrđuje iskaz oštećenika, koji je također naveo da je bio u radionici kada je došao optuženi koji se obratio RL riječima: "tko si ti da me budiš", a u momentu kada ga je RL upozorila na način kako se razgovara, oštećeni navodi da je to optuženika vjerojatno još više uzrujalo. Oštećeni pri tome na prvom ispitivanju navodi da je optuženi tada rekao; „obići ću sve sobe i uzet vam sve stvari, a nakon toga ću uzet pištolj i sve vas redom pobiti, a onda ću vas dokrajčiti nožem". Oštećenik navodi da ga je optuženik gledao u oči i nije micao pogled, zbog čega se on prestrašio i napustio radionicu. Nasuprot iskazu oštećenika, svjedokinja RL navodi da je optuženi tom prilikom rekao; „sada ću ja hodati po sobama i krasti stvari, a nakon toga ću hodati po kući sa nožem i pištoljem".

11. Sud je prihvatio iskaz oštećenika VL, smatrajući isti uvjerljivim i vjerodostojnim. Naime, oštećeni je izjavio da se ozbiljno uplašio, jer ga je optuženi kod izgovorenih prijetnji gledao u oči i nije micao pogled i da je zbog straha ustao sa stolca i napustio prostoriju, jer nije znao da će stati na tome ili će optuženik zbilja početi nekoga napadati. Oštećenik je izjavio da je optuženika procijenio neuračunljivim i opasnim te smatrao da bi u trenutku svog bijesa mogao ostvariti prijetnje. Svjedokinja RL izjavila je da su se korisnici, koji su se nalazili u blagovaonici a ponajviše CL, jako uznemirili kada su čuli riječi optuženika te da je optuženi prijetio svima koji su se nalazili u prostoriji. Navela je i kako korisnici nisu htjeli da se optuženi vrati te su se bojali i stavljali su ormare na vrata soba, kao i da je ona ipak zvale policiju, jer su korisnici govorili da se boje povratka optuženika i mislili su da bi optuženi mogao ostvariti svoje prijetnje da će im ulaziti u sobe sa nožem i pištoljem.

12. Imajući, dakle, u vidu kako iskaz oštećenika tako i dio iskaza svjedokinje RL o reakciji korisnika prihvatilišta nakon optuženikovog obraćanja, proizlazi jasan zaključak da je optuženik kritične zgode izgovorio riječi koje navodi oštećeni;“ ući ću u svaku sobu od svih korisnika, uzet ću njihove stvari, zatim ću uzeti pištolj i ubiti svakog od vas, a dokrajčit ću vas nožem!", a nakon što je bio revoltiran jer ga je svjedokinja RL probudila da ide u radionicu. Optuženi je naime u svojoj obrani istaknuo da sa njim u prihvatilištu manipuliralo i stalno mu se naređivalo što da jede i što da radi, da stalno su dolazili svakakvi ljudi i da je prvih dana znao samo pojesti i bježao je u sobu i spavao jer se bojao korisnika i kontakata sa njima i uopće sa njima nije kontaktirao. Navedeno upućuje na optuženikovu neprilagođenost i impulzivnost te nemogućnost da na društveno prihvatljiv način rješava incidentne životne situacije. Stoga proizlazi da je uslijed svojih frustracija i svog nezadovoljstva smještajem u prihvatilištu optuženik kritične zgode agresivno reagirao i izrekao prijetnje koje navodi oštećeni u svom iskazu, pri čemu se upravo oštećenik osjetio ugroženim i ustrašenim navevši da ga je prilikom izgovorenih prijetnji optuženi gledao u oči i nije micao pogled.

13. Što se tiče dijela iskaza svjedokinje RL, koja je navela da optuženik nije rekao da će „ubiti svakog od vas, a dokrajčit ću vas nožem!", već da je rekao da će hodati po kući sa nožem i pištoljem i da njegove riječi nije shvatila kao ozbiljnu prijetnju jer da se on nije nikome direktno obratio, te da je sva komunikacija zapravo bila između nje i njega, sud je isti cijenio očito usmjeren umanjiti značaj postupanja optuženika i prikazati događaj na način koji će njemu pogodovati i olakšati njegovu procesnu poziciju. Svjedokinja je osim toga navela da svakodnevno radi sa osobama sa poremećajima u ponašanju te se dobro nosi sa takvim osobama i ne smatra da je FL opasan, slijedom čega proizlazi da se radi o njezinom subjektivnom stavu u konkretnom slučaju. Nedvojbeno je međutim da je i sama svjedokinja navela da su se korisnici, koji su se nalazili u blagovaonici, a ponajviše CL, jako uznemirili kada su čuli optuženikove riječi a zatim je jedan od korisnika pozvao i policiju. Tek nakon toga je svjedokinja također kontaktirala policiju, što dakle također upućuje na njezino nastojanje da umanji značaj cijelog događaja i prikaže ga banalnim.

14. Po ocjeni ovog suda, optuženi je kritične zgode postupao s ciljem da ustraši i uznemiri oštećenika, na što upućuje i njegov postupak kada izgovara prijetnje i „fiksira“ pogledom oštećenika, što je istog ustrašilo i zbog čega je odmah napustio prostoriju. Obranu optuženika koji osporava da bi izgovorio riječi za koje se tereti, sud je smatrao usmjerenu na otklanjanje njegove kaznene odgovornosti. Naime, analizirajući sve okolnosti konkretnog slučaja, poglavito sadržaja izrečene prijetnje i konteksta u kojem je izrečena, dovodeći je u vezu s prethodno utvrđenom okolnošću da je kod optuženika bila prisutna jaka razdraženost kao psihička kvaliteta tempore criminis, proizlazi da je upućujući inkriminirane riječi, optuženi upravo nastojao staviti u izgled oštećeniku da bi ga mogao usmrtiti pa se riječi koje je isti uputio, ne mogu smatrati samo banalnom posljedicom njegovog revolta i postupanja u afektu. Zbog ozbiljnosti cijele situacije je i jedan od korisnika prihvatilišta, AL, pozvao policiju a nakon toga i svjedokinja RL.

15. Slijedom iznijetog, ocjena je ovoga suda da je optuženi svojim postupanjem ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela pri jetnje iz članka 139. stavak 2. KZ, pri čemu je bio svjestan težine ove prijetnje, okolnosti pod kojima je istu izgovorio pa samim time i protupravnosti djela, htijući djelo kao takvo i kao svoje, postupajući s oblikom krivnje izravna namjera.

16. Odlučujući o vrsti i visini kazne koju će izreći optuženiku, sud je cijenio sve one okolnosti propisane člankom 47. KZ o kojima ovisi izricanje njezine vrste i mjere, primjenjujući opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja i cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih su djela počinjena, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenih djela. Tako pobude iz kojih je utvrđeno da je kazneno djelo počinjeno, ne odudara od prosjeka kod ovakvih kaznenih djela, a radi se o revoltu zbog prethodnog verbalnog sukoba, dok je motiv počinjenja djela bilo zaplašivanje oštećenika. Stupanj krivnje kod optuženika je najviše razine, budući je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, koja, iako je sastavni element kaznenog djela koje je počinjeno, ima biti uzeta u obzir prilikom odluke o kazni.

17. Vezano uz okolnosti koje se tiču osobe počinitelja, sud je kao olakotno cijenio na strani optuženika da je isti osoba mlađe životne dobi, dok je otegotnim cijenio da činjenicu koja proizlazi iz Izvatka iz kaznene evidencije za optuženika, da je isti do sada osuđivan za kazneno djelo tjelesne ozljede i oštećenja tuđe stvari, što upućuje na zaključak o sklonosti optuženika agresivnom postupanju. Sud je uzeo u obzir vrstu i visinu kazne koje su predviđene za ovo kazneno djelo, odnosno da je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ propisana kazna zatvora u trajanju do 3 (tri) godine.

18. Cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenog djela i okolnosti pod kojima je djelo ostvareno, sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, izričući mu uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine, smatrajući da je takva kazna primjerena svim prethodno navedenim okolnostima. Sud pri tome smatra da će upravo ova kazna zatvora, za koju kaznu ujedno smatra da je nije potrebno neposredno i izvršiti, već kroz vrijeme provjeravanja dati mogućnost optuženiku da uskladi svoje postupanje s društveno prihvatljivim i ne čini kaznena djela, postići opću i posebnu svrhu kažnjavanja, zbog čega je optuženiku i izrekao uvjetnu osudu. Naime, sud smatra da će već i sama uvjetna osuda utjecati na optuženika, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama. Odlučujući o duljini roka provjeravanja, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženika, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje te posljedice djela pa mu je stoga odredio rok provjeravanja u trajanju od tri godine, kako je to navedeno u izreci ove presude. Kaznu na koju je optuženika osudio, sud nadalje smatra primjerenom izraziti potrebnu društvenu osudu osim prema počinitelju zbog počinjenog kaznenog djela polučiti i rezultate generalne prevencije, odnosno da se istom utječe pored optuženika i na ostale građane da ne vrše kaznena djela , a istom se jača povjerenje građana u pravni poredak i svijest ljudi o pogibeljnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

19. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP optuženika oslobodio od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP, imajući u vidu da je optuženi nezaposlen, bez prihoda i imovine, smatrajući da bi plaćanjem istih bilo ugroženo uzdržavanje optuženika.

U Zagrebu, 7. rujna 2026.

Sudac:

Božica Barlović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od petnaest /15/ dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri (4) istovjetnih primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-747/2025- Web Servis

2. Optuženi FL - putem uprave Zatvora u Zagrebu

3. Branitelj optuženika, odvj. Dino Klisura Hrapović - eKomunikacija

4. Oštećeni CL - eHP - nakon pravomoćnosti

5. U spis