Poslovni broj: Pp-625/2025-17.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Renati Višošević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Šimunić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AĆ, državljana RH, zastupanog po branitelju Marku Hreljcu, odvjetniku iz Varaždina, zbog prekršaja iz čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 114/22, 47/23), povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, pod brojem 211-07/24-3/17187 od 30. prosinca 2024., na temelju čl. 179. st. 1., 2. i 3. i čl. 183. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 07. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: AĆ, sin A i EĆ, rođ. E, rođen **.**.1976. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], T, državljanin RH, sa završenom srednjom školom, po zanimanju strojarski tehničar, umirovljenik, dobrog imovnog stanja, sa prebivalištem u [adresa], G [adresa]., neoženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan, protiv njega se ne vodi drugi postupak,

zastupan po branitelju Marku Hreljcu, odvjetniku iz Varaždina, Ankice Opolski kbr. 2.,

k r i v  j e

I. što je dana 21. prosinca 2024. u 20,15 sati u Varaždinu, na ulici Marije Jurić Zagorke, dakle na javnom mjestu, na zebri, remetio javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način tako što je prilikom prelaska zebre prišao zaustavljenom vozilu kojim je upravljao TĆ, da bi ga potom rukama kroz otvoreni prozor uhvatio u predjelu majice, povukao ga prema prozoru i viknuo na njega "kako se to voziš, ubil te bum", nakon čega ga je šakom udario u predjelu glave, a sve poradi nezadovoljstva njegovom vožnjom.

II. Okrivljenik je time počinio prekršaj iz čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po istom članku istog Zakona, te mu se temeljem istog propisa, te primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

III. novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura.

Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl. 152. st. 1. Prekršajnog zakona, smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom. Ukoliko okrivljenik ne plati u određenim rokovima novčanu kaznu, ista će se temeljem čl. 34. st. 1. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.

IV. Temeljem čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin, pod brojem Klasa: 211-07/24-3/17187; Ur. broj: 511-14-05-24-1 od 30. prosinca 2026., izdala je prekršajni nalog protiv okrivljenika AĆ, zbog prekršaja navedenog u izreci presude.

Predsjednik Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je rješenjem broj: Su-251/2025-2 od 18. veljače 2025., odredio Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u predmetima prekršaja Općinskog suda u Varaždinu, Prekršajnog odjela.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravovremeno podnio prigovor, zbog čega je ovaj Sud temeljem čl. 238. st. 9. Prekršajnog zakona prekršajni nalog stavio izvan snage, te proveo postupak.

3. Okrivljenik AĆ u obrani je iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Kritičnog dana 21.12.2024. bio je u šetnji sa djevojkom i psom i imao je namjeru prijeći preko pješačkog prijelaza u [adresa], u [adresa]. Pogledali su ulijevo i desno i u daljini se nalazilo jedno vozilo i procijenio je da mogu prijeći prijelaz bez problema, međutim, kada je stupio sa djevojkom na pješački prijelaz i krenuo, odjednom su procijenili da vozilo vozi jako velikom brzinom i približavalo se prijelazu i da postoji mogućnost da se neće moći na vrijeme zaustaviti. Tada je pogurnuo djevojku i ona je krenula dalje i uspjela je sa njegovim zahvatom prijeći pješački prijelaz, a on je podigao ruke i mahao vozaču da zaustavi vozilo. Mladi vozač se je uspio zaustaviti i bio je udaljen od njega 20 centimetra. S obzirom na tu opasnost, odmah mu je uzviknuo "jesi li ti normalan, kako to voziš". On je samo slegnuo sa ramenima i tražio od njega da se makne s ceste da on nastavi vožnju, no on se nije mogao s tim pomiriti jer je bio u životnoj opasnosti, pa je došao do njega, pokucao na prozor, no on nije htio spustiti prozor, ali je bio uporan i on je spustio prozor. Zaviknuo je "kako to voziš", ali nije zaviknuo "ubil te bum". Nakon toga je on bahato i arogantno njemu rekao "kaj ti hoćeš, makni se s ceste, idem dalje". Na to mu je rekao "pa dobro, daj se barem ispričaj, skoro si nas ubil" i tada je stao kod vrata da vozač ne bi izašao van jer je rekao da će sada sparkirati vozilo da se obračunaju šakama. U tom momentu djevojka je htjela spriječiti daljnju eskalaciju i došla je do njih. I ona se je naslonila na vrata da on ne izađe van, međutim dečko je otvorio vrata, on je već bio odmaknut od vrata i sa vratima ga je udario. Izašao je van, a djevojka se je postavila između njih i rekla je da je Božić i da idu svaki svojim putem, međutim, on se nije smirio i udario je djevojku u predjelu lakta, a kada se je ona odmaknula, njega je udario sa šakom u glavu. Priznaje da je nakon toga on njega udario šakom u glavu, ali samo jednom, i sigurno ga nije udario koljenom u trup, a niti više puta u glavu, jer je on umirovljeni vojnik i zna, da je to učinio, da bi bile puno teže posljedice. Pozvao je policiju, a on je startao i otišao velikom brzinom. Naveo je da se nisu naguravali, nego su jedan drugoga udarili.

4. Sud je u postupku ispitao oštećenog GĆ, koji je iskazao da se je kritičnog dana vraćao kući iz Zagreba gdje studira, vozeći se ulicom AĆC. Približavao se je pješačkom prijelazu i kada se je nalazio negdje oko 100 metra, možda i više, pješačkim prijelazom je prolazio čovjek sa ženom i psom. Odjednom je njemu nepoznati čovjek počeo mahati na pješačkom prijelazu i on se je zaustavio ispred prijelaza. Nije mu jasno zašto je osoba mahala, jer je mogla proći nesmetano prijelazom normalnim hodom, jer on nije vozio velikom brzinom. Taj čovjek je došao do njegovog vozila, on je otvorio prozor i počeo mu je taj čovjek vikati "kako se to voziš, ubil te budem" i primio ga je za majicu i vukao ga je van iz vozila kroz prozor. Taj je čovjek bio vrlo visok, možda i preko 2 metra visine, a on je visine 168 cm i onda si možete zamisliti kako je to izgledalo. Naveo je da se je jako uplašio. On je njega na kraju izvukao kroz vrata van i počeo mu je vikati da će ga ubiti, prijetio mu je i udario ga je u glavu. Uopće se nije snašao što se je dogodilo i onda je njegova supruga stala između njih i vikala mu je i upozoravala ga da će ga on ubiti. Taj čovjek je i dalje nastavio preko nje njega udarati sa rukama, a on se je branio tako da je stavio svoje ruke preko svoje glave. On je njemu bio okrenut bokom tako da se nisu naguravali, jer on nije niti mogao, kada je između bila njegova supruga, a nije niti mogao pobjeći jer ga je cijelo vrijeme držao za majicu. Udario ga je više puta u glavu, a njegova supruga je njega tada zadržala i tu je bio kraj. Dakle, nije točno da bi sa vratima njega udario jer to u toj situaciji nije niti mogao, nije točno da se je naguravao. Smatra da je on odgovoran za sve, za svoje agresivno ponašanje. Naveo je da je on pozvao policiju, ali koliko zna i on je pozvao policiju. Bio je u šoku i prvo je pozvao svog oca, jer je krvario iz glave. I otac mu je rekao da nazove policiju i kada je zvao policiju, oni su rekli da je policiju pozvao već taj čovjek. On toga čovjeka ne poznaje, prvi put u životu ga je vidio. Napominje da su u vozilu sa njim bili njegov prijatelj ĆĆ i njegov mlađi brat NĆ.

4.1. Okrivljenik je imao primjedbe na iskaz svjedoka, te je sud proveo suočenje između okrivljenika i svjedoka, te na suočenju okrivljenik izjavljuje da ništa nije istinito što je rekao svjedok, da je on samo jednom njega udario, a ne više puta, da je svjedok vozio velikom brzinom.

Svjedok izjavljuje da nije točno što je rekao okrivljenik.

Okrivljenik objašnjava svjedoku da je on vozio vrlo velikom brzinom i ponavlja da bi došlo do težih posljedica da nije mahao, na što svjedok izjavljuje da nije točno da je vozio velikom brzinom, nije niti mogao voziti jer je bio mrak, ograničenje brzine je tamo.

Svjedok izjavljuje da okrivljenik nije pogurnuo djevojku preko zebre, svi su stajali na zebri i namjerno su to učinili.

Svjedok izjavljuje da je stao 7-8 metra od zebre, a ne 20 centimetara, na što okrivljenik izjavljuje da ne bi mahao da nije bilo tako blizu.

Okrivljenik opisuje to mašući rukama.

Svjedok mirnim tonom objašnjava da namjerno nije htio otvoriti prozor jer je okrivljenik vikao da će ga ubiti i to je normalna reakcija a u tom momentu je njegova djevojka stajala ispred auta, na što okrivljenik to negira.

Svjedok izjavljuje da je tada otvorio prozor, okrivljenik ga je primio za majicu i pokušao ga izvući iz vozila kroz prozor.

Okrivljenik postavlja pitanje zašto bi to učinio, primio ga je za majicu i pitao ga "kak to voziš".

Svjedok izjavljuje da je imao cijelu potrganu majicu, a to može potvrditi policijski službenik.

Okrivljenik i dalje tvrdi da ga nije potegao kroz prozor, niti je imao namjeru.

Svjedok izjavljuje da nije točno da bi on htio otvoriti vrata, već suprotno, okrivljenik je htio otvoriti vrata, ali je djevojka stajala na vrata i gurala suprotno, zatvarala je vrata, dok okrivljenik izjavljuje da je to netočno.

Svjedok izjavljuje da ga je tada okrivljenik izvukao iz auta, dok okrivljenik izjavljuje da to nije točno, da bi ga izvukao iz auta, već je svjedok njega udario sa vratima od auta, nakon čega tvrdi da je svjedok u svom iskazu rekao da su se naguravali.

Svjedok tvrdi da ga je okrivljenik izvukao iz auta, govori to mirnim tonom, držeći ga za majicu i nakon čega ga je udario, a djevojka je bila pokraj, stajala je između nas. On je bi bočno okrenut, stavio je ruke na glavu i okrivljenik ga je preko djevojke nastavio udarati.

Okrivljenik izjavljuje da to nije točno, da bi ga udarao nekoliko puta preko svoje djevojke. Tvrdi da je udario samo jednom, a nakon što je svjedok udario curu.

Svjedok izjavljuje da nije potrebno lagati, da bi udario žensku osobu, da bi obranio sebe.

Okrivljenik postavlja pitanje svjedoku da li je on imao kakve povrede na rukama ako se je branio podignutim rukama, na što svjedok izjavljuje da ne bi trebao imati povrede, ima bolnički izvještaj, imao je otvorene rane na glavi.

Okrivljenik izjavljuje da bi svjedok trebao imati i povrede na rukama, ako je točno što je izjavio, da se je branio od njegovog udarca na način da je ruke stavio na glavu.

Svjedok izjavljuje na kraju krajeva, suma summarum, da se on bojao okrivljenika, želio je napustiti to mjesto jer se je ovaj derao da će ga ubiti i zbog toga se sigurno ne bi tukao, zato nije niti htio otvoriti prozor.

Utvrđuje se da suočenje nije uspjelo, svaki je ostao kod svojeg iskaza.

4.2. Na pitanje branitelja svjedoku zašto je ipak otvorio prozor ako mu je okrivljenik govorio da će ga ubiti, izjavljuje da je otvorio prozor da riješe situaciju.

Na pitanje branitelja da li je njegov otac policijski službenik, svjedok izjavljuje da to nije bitno, ne želi da se njegov otac u to uvlači.

Na pitanje branitelja da li se je pohvalio da trenira kick boxing, svjedok izjavljuje da nije to rekao, da tom prilikom nije ništa spomenuo.

5. Svjedokinja BĆ, izvanbračna supruga okrivljenika, propisno opomenuta iskazala je da su kritičnog dana njezin dečko i ona sa psom išli preko zebre i u jednom trenutku, kada su stupili na nju, u daljini je većom brzinom dolazio auto i oni su se uplašili da se neće moći na vrijeme zaustaviti. Kako se je isti približavao njima, suprug je podigao ruke u namjeri da ga upozori da se mora zaustaviti, a ona je također reagirala, tj. zaustavila se je odmah i uplašila se je da bi se nešto moglo dogoditi. Detalja se točno ne sjeća jer je prošla godina i pol, ali zna da se je vozač zaustavio kočenjem. Tada je suprug došao do vozila i misli da je vozač otvorio prozor i počela je verbalna rasprava. Sjeća se da je suprug rekao "kak to voziš, ubil nas buš" i ne zna koje su još riječi izgovorene. Sjeća se da je oštećeni rekao "budem stao sa strane pa se bumu obračunali". Nakon toga vozač želi izaći van iz vozila, otvara vrata, ali ga suprug sprječava, tj. naslonio se na vrata kako ovaj ne bi mogao izaći van. Vozač je uporno htio izaći van, a suprug to nije dozvolio i u jednom momentu je ipak uspio izaći van i misli da je i ona dobila neki udarac od vrata. Njoj je bilo jedino da se dalje ne proširi sukob i pokušala ih je smiriti i stala je između njih. Ne sjeća se detalja, ali zna da je okrivljenik udario njega preko nje u glavu vjerojatno, a nije vidjela da bi on njega udario, ali je vjerojatno to bilo jer je okrivljenik imao masnicu ispod oka i poslije toga okrivljenik ga više nije udarao, to sam sigurna, a u kojem položaju je bio vozač kada je do sukoba došlo, ne znam. Na pitanje suda da li je imao ruke na glavi da se brani, izjavljuje da sigurno nije imao jer bi to vidjela kada je bila između njih. Nakon toga došla je hitna pomoć. Oba su pozvala policiju. Napravljena je medicinska obrada, za okrivljenika nije u ambulanti već su masnicu mogli vidjeti djelatnici hitne pomoći. Masnicu je mogla vidjeti i policija.

Na pitanje branitelja da li zna kako je došlo do udarca u lakat, izjavljuje da se ne može sa sigurnošću sjetiti.

Na pitanje okrivljenika da li se može sjetiti kada je oštećenog primio za majicu, da li je to bilo nakon što je ovaj rekao da će izaći iz vozila van i da će se obračunati, izjavljuje da je to bilo nakon toga, nakon što je oštećeni izjavio tu rečenicu.

Okrivljenik pita svjedokinju da li se sjeća da li je vozač pobjegao s mjesta događaj, izjavljujem da je i da se naknadno vratio.

5.1. Oštećeni ima primjedbe na iskaz svjedokinje, te je sud proveo suočenje između oštećenog TĆ i svjedokinje BĆ.

Na suočenju svjedokinja izjavljuje da je ono što je izgovorila istina. Postavlja pitanje oštećenom mirnim tonom okrećući se prema njemu, da li se sjeća da su ona i suprug govorili da neka ne izađe iz auta, na što oštećeni izjavljuje da se sjeća da je to rečeno, ali on nije niti htio izaći iz auta. Svjedokinja izjavljuje da to nije istina. Sjeća se da je oštećeni stavio nogu van iz auta, na što oštećeni izjavljuje da je to točno, jer da nije to učinio, pao bi iz auta jer ga je okrivljenik vukao van iz auta.

Svjedokinja preklapajući ruke prstima objašnjava da nije logično to što govori oštećeni, da je htio izaći, jer su oni nekoliko puta govorili njemu neka ne izlazi van.

Svjedokinja uporno tvrdi mirnim tonom da se jako dobro sjeća da je nekoliko puta upozoravala da ne izlazi iz auta, a da ništa nije govorila u vezi da bi okrivljenik govorio da će ga ubiti, nije to govorio, sto posto, nema šanse.

Oštećeni izjavljuje da je i ona isto govorila da će okrivljenik njega ubiti, kao što je i okrivljenik govorio kada ga je primio za majicu, na što svjedokinja izjavljuje da to nije istina, te izjavljuje da svaki ima svoju priču.

Svjedokinja se dobronamjerno obraća oštećenom upozoravajući ga da će jednom nekoga ubiti ako će i dalje voziti tako brzo, zato je i rekla zajedno sa suprugom da neka pazi kako vozi jer će takvom vožnjom nekoga ubiti, a takva situacija se dogodila i jučer u 19 sati, zbog čega se jako dobro toga sjeća.

Oštećeni nema više ništa za dodati.

Utvrđuje se da suočenje nije uspjelo.

6. Svjedok ĆĆ iskazao je da se je kritičnog dana nalazio na mjestu suvozača u vozilu kojim je upravljao TĆ, a u vozilu je bio i njegov brat NĆ koji se nalazio otraga. Sjeća se da se je TĆ vozio normalnom brzinom, oko 50 km/h i kada su se približavali pješačkom prijelazu odjednom je na prijelazu bio okrivljenik koji je podigao ruke u zrak mašući im, a pokraj je bila i jedna ženska osoba. Zaustavili su se 10 metara prije zebre. Ne zna zašto je ovaj mahao, ali je tada došao do vozača i vozač je otvorio prozor i počeo je okrivljenik vikati da će ga ubiti, da kako se to vozi. Na pitanje suda da li je čuo nešto drugo možda, izjavljuje da ne, da ostaje kod toga, da je čuo kako je supruga okrivljenog rekla odnosno upozorila vozača da će ga okrivljenik ubiti. Koliko se može sjetiti, ponovio je to više puta i on je bio usplahiren i prestrašen. Tada je okrivljenik primio TĆ za majicu i vukao ga van prema prozoru. TĆ mu je govorio da ga pusti, nije htio konflikt. Tada je okrivljenik otvorio vrata od auta i izvukao je TĆ iz auta i držao ga je i dalje za majicu i onda ga je bacio na vrata i stisnuo ga uz auto. Cijelo vrijeme ga je držao za majicu. Na pitanje kako je u isto vrijeme mogao ga držati za majicu i otvarati vrata, izjavljuje da nije siguran u mehanizam. Vidi je kako ga drži za majicu, kako ga je na kraju gurnuo u prednja vrata koja su bila otvorena i nakon toga ga je još uvijek držao za majicu i stisnuo ga na zadnja vrata. Kada je to vidjela okrivljenikova žena, stala je između njih i vidio je kako okrivljenik još uvijek drži TĆ za majicu i tada je vidio kako nekoliko puta preko supruge udara u glavu TĆ, dok TĆ ima ruke na glavi da bi se obranio od udaraca. Nije bilo naguravanja nego se sjeća da je okrivljenik jednom rukom držao TĆ za majicu a drugom rukom ga je udarao, a žena je bila između. Uspio ga je držati jer je puno veći od TĆ pa je to mogao. Žena ih je na kraju razdvojila. TĆ se je vratio u auto sa potrganom majicom i krvavim čelom. Nije vidio da bi okrivljenik imao nekakvu povredu.

Na pitanje branitelja da li je cijelo vrijeme gledao na brzinomjer u autu, izjavljuje da nije cijelo vrijeme gledao.

Branitelj prigovara iskazu svjedoka jer smatra da svjedok govori isto kao i oštećeni, gotovo upotrebljava iste riječi, dakle, njegov iskaz je iskonstruiran u dogovoru sa oštećenim a na to ukazuje niz činjenica. Prvo, sa suvozačkog mjesta predmetom vozilu nije vidljiv brzinomjer. Drugo, ako svjedok veli da je vozilo bilo u pogonu, tada je nemoguće sa vanjske strane otvoriti vrata, jer svjedok tvrdi da je okrivljenik otvorio vrata s vanjske strane. U to vrijeme je vani već bio mrak, da je svjedok sjedio na suvozačkom mjestu, te nikako nije mogao vidjeti sve ovo što je naveo u svom iskazu i konačno, kako svjedok tvrdi, da oštećenik se samo branio a nije zadao nikakav udarac okrivljeniku, postavlja se pitanje od kuda okrivljeniku masnica pod okom.

6.1. Okrivljenik ima primjedbe na iskaz svjedoka, te je sud proveo suočenje između okrivljenika i svjedoka LĆ, te na suočenju okrivljenik postavlja pitanje svjedoku tko je tražio da se spusti prozor, svjedok izjavljuje da je to tražio okrivljenik, vozač je spustio prozor i onda je okrivljenik primio TĆ za majicu, na što okrivljenik govori da nije bio nikakve verbalne prepirke. Svjedok izjavljuje da ne zna točno u kojem momentu, ali je vidio kako ga okrivljenik prima za majicu i rekao mu "ubit ću te, kako to voziš". To je potvrdila i žena.

Okrivljenik izjavljuje da nije točno okrećući se prema svjedoku. Nastavlja govoriti svjedoku da je čuo da mu je rekao vozač da će ostaviti auto sa strane da će se obračunati, na što svjedok izjavljuje da to nije čuo.

Svjedok izjavljuje da se dobro sjeća, kada ga okrivljenik pita kako je moguće u isto vrijem držati za majicu i izvući ga iz auta, izjavljuje da se dobro sjeća da ga je primio za majicu i da ga je pogurnuo u otvorena vrata auta i onda ga je još držao i pribio ga na stražnja vrata.

Okrivljenik izjavljuje da nije točno da bi udario oštećenog.

Objašnjava svjedoku, tj. pita ga da li stvarno misli da je on toliko jak da to sve uspije napraviti, tj. u momentu kako ga je držao za majicu kako govori oštećeni i kako s drogom rukom udara njega u glavu, a između njih je žena, i ujedno se oštećeni brani tako da drži ruke na glavi, da kako je to moguće, svjedok izjavljuje da je moguće jer je TĆ mogao dići ruke i braniti glavu. Sve je to gledao kroz prozor sa suvozačevog mjesta.

Na pitanje okrivljenika da li je vidio da bi ga nogom udario u trup, izjavljujem da je to vidio kada ga je pogurao u vrata i nogom ga udario u trup.

Okrivljenik objašnjava da nije moguće da ne bi imao TĆ povrede na ruci ukoliko bi ga 4 puta udario, na što svjedok izjavljuje da može biti, da bi trebao imati ozljede.

Utvrđuje se da suočenje nije uspjelo i svaki je ostao kod svojeg iskaza.

7. Svjedok policijski službenik ĐĆ iskazao je da se zbog proteka vremena ne može sjetiti detalja incidenta koji je bio u [adresa], u [adresa]. Sjeća se samo da je došao na lice mjesta, tamo je zatekao okrivljenog i oštećenog, nakon čega su im izdani prekršajni nalozi, sad optužni prijedlozi. Ne zna da li je netko imao povredu. Na pitanje suda da li bi majica oštećenog bila potrgana, izjavljuje da se ne sjećam.

Na pitanje branitelja tko je pozvao policiju, izjavljuje da se ne sjećam.

8. Branitelj okrivljenika u završnom govoru predlaže, s obzirom na provedene dokaze, da se okrivljenik oslobodi od optužbe.

9. Sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za TĆ na stranici 19 i 21 spisa i za JĆ na stranici 20 spisa, 3 fotografije na kojima su vidljive povrede okrivljenika JĆ i u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika iz kojeg je vidljivo da okrivljenik do sada nije bio prekršajno kažnjavan.

Na temelju obrane okrivljenika, na temelju iskaza u postupku ispitanih svjedoka, te uvidom u dokumentaciju iz spisa predmeta, sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio djelo iz izreke ove presude, a kako je istim ostvario obilježja terećenog prekršaja, proglasio ga je krivim i kaznio po Zakonu.

10. Odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na javnom mjestu zabranjeno je ponašati se na naročito drzak i nepristojan način, vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir.

11. U postupku je nesporno utvrđeno da je događaj koji se okrivljeniku stavlja na teret uslijedio kada je okrivljenik sa svojom djevojkom BĆ prelazio zebru u [adresa] u [adresa] u trenutku kada se tom ulicom kretao oštećeni TĆ, a koji se zbog nailaska okrivljenika ispred zebre zaustavio.

Okrivljeniku se stavlja na teret da se je drsko i nepristojno ponašao kad je prišao oštećenom, zaviknuo "kako se to voziš, ubil te bum", primio ga za majicu, povukao, da bi kada je ovaj izašao iz vozila, istog udario šakom četiri puta po glavi i jednom koljenom u trup, pri čemu su se prethodno i naguravali.

Okrivljenik u svojoj obrani navodi da je oštećeni TĆ vozio većom brzinom kada je sa djevojkom BĆ stupio na kolnik, zbog čega je i mahao da se isti zaustavi. Isti je nadalje naveo da je bio revoltiran takovim ponašanjem vozača, zbog čega je pristupio vozilu koje se u međuvremenu zaustavilo, tražio da vozač spusti prozor i zaviknuo "kako to voziš", ali mu nije rekao "ubil te budem".

Takav prikaz događaja je na suočenju sa oštećenim dopunio priznanjem da je doista točno da ga je primio za majicu kada je ovaj otvorio prozor.

Svjedok TĆ, ovdje oštećeni, je osim što je naveo da ga je okrivljenik vukao za majicu kroz prozor, uzviknuo "kako to voziš, ubil te bum". Takove riječi je ponovio na uvjerljiv i miran način na suočenju sa okrivljenim, kao i na suočenju sa svjedokinjom BĆ, pri čemu je i naglašavao da je ona njega upozoravala da će ga ovaj ubiti, ako će i dalje biti sukoba između njih.

Oštećeni TĆ također navodi, nekoliko puta tijekom postupka, da je bio uplašen takvim ponašanjem okrivljenog, što to ne bi ponavljao da nije bio uplašen takvim riječima, pa je sud uvjerenja da je oštećeni u tom dijelu iskazivao istinito, potkrjepljujući to i svojim ponašanjem, kada se okrivljeniku obraća mirnim tonom, a na što okrivljenik nije reagirao.

Svjedokinja BĆ, djevojka okrivljenika, iskazivala je prema sjećanju kako je navela, a koja je bila pokraj oba sudionika, da je okrivljenik izgovorio riječi "kak to voziš, ubil nas buš", ali navodi da ne zna koje su još riječi bile izgovorene, niti navodi da ga je okrivljenik primio za majicu, što je okrivljenik priznao, pa je time njezin iskaz ocijenjen neuvjerljiv, odnosno nejasan, djelomično sročen u cilju otklanjanje prekršajne odgovornosti za okrivljenika, dakle pristran, a naročito stoga što je svaljivala pretežno krivnju za ponašanje okrivljenika na oštećenika, jer je vozio prevelikom brzinom. Dapače, na suočenju sa oštećenim ga je posebno upozoravala na posljedice koje je mogao izazvati takovom vožnjom. Stoga sud smatra istinitim i realnim, da je reakcija okrivljenika u cjelini zbog prebrze vožnje oštećenika doista se dogodila na način kako je to opisano u izreci presude, jer je bila pretjerana, nepristojna, kada je istog primio za majicu i povukao prema prozoru i zaviknuo "kak to voziš, ubil te bum". Pri tome se riječ "ubil te bum" ne može smatrati prijetnjom, a kamoli ozbiljnom, već po mišljenju ovoga Suda kao spontana reakcija čovjeka koji se uplašio opasnosti, a koja je mogla nastati zbog vozila kojim je upravljao oštećeni prevelikom brzinom.

Svjedok ĆĆ koji je bio u autu oštećenog na mjestu suvozača po mišljenju suda iskazivao je pretežno kao i oštećeni prateći njegove riječi, kako je naveo i branitelj okrivljenika, međutim sud je ipak prihvatio dio iskaza svjedoka kao istinitim u dijelu koji nije suprotstavljen iskazu okrivljenika, kada ga je ovaj primio za majicu, kao i dio kada je uzviknuo riječi "ubil te bum", jer je iskazivao da je bio prestrašen takvim riječima, odnosno sjedio je na mjestu suvozača i mogao je to jasno čuti i vidjeti.

U daljnjem dijelu dokaznog postupka sud je utvrđivao ponašanje okrivljenika nakon izlaska oštećenog iz vozila, a gdje se okrivljeniku stavlja na teret da se sa oštećenim naguravao, nakon čega bi ga četiri puta šakom udario u predjelu glave te jednom koljenom u trup, a sve zbog nezadovoljstva njegovom vožnjom.

Iz ispitivanja oštećenog, okrivljenog te svjedoka nesporno proizlazi da se fizički sukob između okrivljenika i oštećenog nastavio izvan vozila, pri čemu oba sudionika tvrde da nije bilo naguravanja između njih dvojice, jer je između njih stajala djevojka okrivljenika, a koja također to izjavljuje, kako bi spriječila daljnju eskalaciju, pa takva činjenica ostaje nedokazana i time izostavljena iz izreke presude.

Okrivljenik nadalje navodi da je točno da je jednom udario oštećenog u glavu, a nakon što je ovaj prethodno također njega udario, te sigurno navodi da ga nije udario koljenom u trup niti četiri puta u glavu. Da je doista došlo do udarca okrivljenika na javnom mjestu potvrdio je i oštećeni, međutim sud nalazi dokazanim, a na temelju sukladnih izjava i oštećenika i okrivljenika, da se je to dogodilo jednom. Iz medicinske dokumentacije oštećenog koji je odmah nakon događaja bio na hitnoj pomoći također proizlazi da je zadobio vidljivu površinsku ozljedu glave, a što je navela i svjedokinja BĆ. Dakle, okrivljenik ne osporava udarac, pri tome kontradiktorno izjavljuje kada je on nastao, jer prvo navodi nakon udarca oštećenog, a na suočenju tvrdi da je nastao kada je oštećeni udario njegovu djevojku BĆ i to ukazuje da se okrivljenik ponašao drsko, te je udarac mogao izbjeći da se na vrijeme mogao kontrolirati, a takvo se ponašanje ne može smatrati ni nužnom obranom.

Ponašajući se na taj način okrivljenik je povrijedio odredbu čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koji propisuje da se je na javnom mjestu zabranjeno ponašati na naročito drzak i nepristojan način, a što je okrivljenik činio kada je primio rukama kroz otvoreni prozor oštećenog u predjelu majice, povukao prema prozoru i viknuo na njega "kako se to voziš, ubil te bum", nakon čega ga je šakom udario u predjelu glave, a sve poradi nezadovoljstva njegovom vožnjom. Pri tome je iz izreke presude, kako je prethodno navedeno, izostavljen dio činjeničnog opisa koji nije dokazan, da bi ga četiri puta udario u predjelu glave, te da bi se naguravao za oštećenim.

12. Za narečeni prekršaj Zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 700,00 – 4.000,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana.

13. Kod odmjere kazne za prekršaj uzeta je u obzir težina prekršaja, te sve okolnosti iz čl. 36. st. 2. i čl. 37. st. 1. Prekršajnog zakona, kao olakotno je uzeto djelomično priznanje prekršaja, prekršajna nekažnjavanost okrivljenika za istovrsni prekršaj, te njegove osobne i imovinske prilike, zbog čega mu je sud umjesto novčane kazne u propisanom iznosu izrekao novčanu kaznu ispod propisane najmanje mjere a u okviru općeg zakonskog minimuma, držeći da će se i blažom kaznom postići svrha kažnjavanja.

14. Izreka o troškovima postupka, temelji se na odredbi čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenika u iznosu od 30,00 eura.

U Čakovcu, 07. rujna 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Danijela Šimunić, v. r.

Renata Višošević, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana, nakon primitka presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, a predaje se preko Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajnog odjela, Ulica Zrinsko-frankopanska 9, osobno ili preporučenom pošiljkom u 2 (dva) istovjetna primjerka.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Okrivljeniku,

2. Branitelju okrivljenika,

3. Tužitelju,

4. Za spis.