REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
[adresa]
Poslovni broj: Pp-18160/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Ljiljani Pirić, uz sudjelovanje Gordane Nikšić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe TISAK plus d.o.o. i II. okrivljene odgovorne osobe NČ, zbog prekršaja iz čl. 40. st. 1. toč. 49. i st. 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanski i srodnih proizvoda (Narodne novine, broj: 45/17, 114/18 i 98/25), u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Služba tržišne inspekcije, KLASA: UP/I-336-02/25-02/212 URBROJ: 443-02-05-01-25-12 od 25. studenoga 2025., nakon provedene javne glavne rasprave u odsutnosti I. i II. okrivljenika i ovlaštenog predstavnika tužitelja dana 2. rujna 2026., na temelju odredbe čl.183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17,118/18 i 114/22), dana 7. rujna 2026., objavio je i
p r e s u d i o
I. okrivljena pravna osoba: TISAK plus d.o.o., OIB: 32497003047, prekršajno kažnjavana, zastupana po ĆČ predsjedniku Uprave i FČ, članu Uprave, sa sjedištem u [adresa],
i II. okrivljena odgovorna osoba: NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1970. godine u [adresa], sin N, rukovoditelj područja Zagreb istok u trgovačkom društvu TISAK plus d.o.o., sa stanom u [adresa]
krivi su
što su:
dana 9. listopada 2025. godine na adresi u [adresa] u prodajnom objektu društva – kiosk " [adresa] šifra prodajnog mjesta 900740, prodali osobi P.D., rođenoj **.**.2009. godine, a koja osoba je mlađa od 18 godina, duhanski proizvod - cigarete Marlboro gold za koji proizvod su naplatili iznos od 5,10 eura (putem kartice M-Zaba) i koji proizvod je prodao djelatnik društva ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj],
dakle, kao pravna i odgovorna osoba prodali su duhanski proizvod osobi mlađoj od 18 godina
čime su postupili suprotno odredbama članka 23. stavak 1. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda a u svezi stavka 5. istog članka i počinili prekršaj iz članka 40. stavka 1. točka 49. uz primjenu stavka 2. članka 40. istog Zakona,
pa im se temeljem cit. odredbe uz primjenu odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona
izriče
I. okrivljenoj pravnoj osobi NOVČANA KAZNA u iznosu od 4.000,00 eura (četiri tisuće eura)
II. okrivljenoj odgovornoj osobi NOVČANA KAZNA u iznosu od 300,00 eura (tristo eura)
Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, a ukoliko u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena. Novčanu kaznu ili dvotrećinsku novčanu kaznu okrivljenici su obvezni platiti u korist Državnog proračuna odabirući odgovarajuću od priloženih uplatnica, a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
II) Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u vezi članka 138.stavka 3.točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura (trideset eura) SVAKI, u korist Državnog proračuna prema priloženoj uplatnici, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152.stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba tržišne inspekcije, KLASA: UP/I-336-02/25-02/212 URBROJ: 443-02-05-01-25-12 dana 25. studenoga 2025. podnio je optužni prijedlog protiv I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude te je proveden redovan prekršajni postupak.
2. I-okrivljena pravna osoba je po ĆČ predsjedniku Uprave i FČ, članu Uprave, u pisanoj obrani u bitnome navela da sam ovlašteni tužitelj u obrazloženju podnesenog optužnog prijedloga, odredbom čl. 11. st. 5. Zakona o trgovini propisuje da prodavač mora uskratiti prodaju duhanskog proizvoda ako procijeni da je kupac mlađi od 18 godina, a kupac dobrovoljno ne dokaže da nije osoba mlađa od 18 godina davanjem na uvid prodavaču neke od osobnih isprava. Okrivljenik ne spori zakonsku zabranu prodaje duhanskih proizvoda osobama mlađima od 18 godina te u potpunosti prihvaća važnost poštivanja navedene odredbe. Međutim, sam Zakon o trgovini u prvi plan stavlja procjenu konkretnog prodavača o dobi kupca, odnosno njegov subjektivni dojam i uvjerenje o tome je li osoba mlađa ili starija od 18 godina. U konkretnom slučaju, zaposlenik I-okrivljenika, odnosno prodavač g. ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nije imao razlog posumnjati da je kupac mlađi od 18 godina te je, prema vlastitoj procjeni i dojmu, postupio u dobroj vjeri. Naime, kako to navodi i sam ovlašteni tužitelj, na upit inspektorice zašto je prodao cigarete osobi mlađoj od 18 godina, isti je izjavio da „ne prodaje duhanske proizvode, ni alkohol, maloljetnicima, ali je zbog gužve ovaj put krivo procijenio, mislio je da je osoba starija", te je također naveo da je pravilo da ne prodaju ni duhanske, ni alkoholne proizvode maloljetnicima i da inače uvijek traži osobne iskaznice za osobe za koje procijeni da su mlađe od 18 godina." U ovom predmetu, dakle, prvenstveno nije sporno da je I-okrivljenik poduzeo sve potrebne mjere kako bi prodavača, kao odgovornu osobu u ovom predmetu, upoznao s njegovim zakonskim obvezama i zabranom prodaje duhanskih proizvoda maloljetnim osobama uključujući upoznavanje s propisima i isticanje odgovarajućih oznaka o zabrani prodaje maloljetnicima na vidljivom mjestu u prodajnom prostoru. Sukladno relevantnoj odredbi Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, kao prekršaj je propisana sama prodaja duhanskog proizvoda osobi mlađoj od 18 godina. Međutim, da bi se ta odredba mogla primijeniti u ovom predmetu, mora postojati krivnja okrivljenika, odnosno odgovorne osobe okrivljenika, kao jedan od bitnih elemenata prekršaja, odnosno njegova svijest i volja da postupi protivno zakonskoj zabrani (uz radnju, biće, protupravnost i dr.). Upravo zbog postojanja navedene odredbe iz Zakona o trgovini koja je citirana u točki 1. ovog podneska, a koja naglašava subjektivnu procjenu prodavača, djelatnik l-okrivljenika je, u svojstvu odgovorne osobe, postupao u uvjerenju da ispunjava svoju zakonsku obvezu - da je ispravno procijenio dob kupca i da nije bilo razloga sumnjati da se radi o maloljetnoj osobi. Dakle, iako je prema Zakonu o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda objektivno došlo do prodaje osobi mlađoj od 18 godina, djelatnik l- okrivljenika nije imao svijest o toj okolnosti i postupio je sukladno odredbi čl. 11. st. 5. Zakona o trgovini koja njegovoj procjeni dopušta donošenje prosudbe o dobi kupca, stoga je isti bio u zabludi o biću prekršaja u smislu članka 30. stavka 1. Prekršajnog zakona, budući da nije znao niti je bio svjestan da njegovo postupanje predstavlja prekršaj sukladno odredbama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih srodnih proizvoda. Izjava djelatnika koju citira ovlašteni tužitelj da „ne prodaje duhanske proizvode, ni alkohol, maloljetnicima, ali je zbog gužve ovaj put krivo procijenio, mislio je da je osoba starija".. te da je pravilo da ne prodaju ni duhanske, ni alkoholne proizvode maloljetnicima i da inače uvijek traži osobne iskaznice za osobe za koje procijeni da su mlađe od 18 godina“ potvrđuje da je isti bio u zabludi o biću prekršaja, a ista zabluda isključuje krivnju kao subjektivni element prekršaja. Naime, svoju procjenu zaposlenik l-okrivljenika je temeljio na objektivnim obilježjima i izgledu navedene osobe, koja obilježja ni na koji način nisu upućivala na zaključak da se radi o maloljetniku. Nije imao razloga posumnjati u punoljetnost kupca, niti su postojale okolnosti koje bi zahtijevale dodatnu provjeru identiteta ili dobi, stoga se ne radi o nehajnom postupanju. Iz svega prednje navedenog može se zaključiti da je zaposlenik I-okrivljenika postupao u dobroj vjeri, oslanjajući se na svoj subjektivni dojam i procjenu koju mu Zakon o trgovini prepušta, te da njegova eventualna pogrešna ocjena dobi kupca ne može predstavljati svjesno (namjerno ili nehajno) kršenje Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, već zabludu o činjenici koja čini biće prekršaja. S obzirom na sve prethodno izneseno, proizlazi da djelatnik |- okrivljenika kao odgovorna osoba l-okrivljenika nije imao svijest niti namjeru počiniti predmetni prekršaj, već je postupao u uvjerenju da postupa zakonito, temeljem svoje razumne i opravdane procjene o dobi kupca. Budući da je bio u zabludi o biću prekršaja, isključena je prekršajna odgovornost l-okrivljenika u smislu članka 30. stavka 1. Prekršajnog zakona, budući da prekršajna odgovornost l-okrivljenika u ovom slučaju nužno izvire iz odgovornosti odgovorne osobe l-okrivljenika. Također, valja naglasiti da je I-okrivljenik poduzeo sve potrebne radnje radi osiguranja zakonitog poslovanja i sprječavanja prodaje duhanskih proizvoda maloljetnim osobama, te da se u konkretnom slučaju radi o izoliranom događaju koji nije posljedica nemara, već pogrešne, ali razumne procjene djelatnika l-okrivljenika. Društvo TISAK plus d.o.o. poduzelo je sve potrebne mjere kako bi osiguralo da njegovi zaposlenici u potpunosti poštuju zakonske odredbe o zabrani prodaje duhanskih i srodnih proizvoda osobama mlađim od 18 godina. Prodavači se redovito educiraju o zakonskim obvezama i pravilima poslovanja. Unutar društva organiziraju se interne edukacije kojima se zaposlenici upoznaju s važnosti poštivanja ove zakonske zabrane te mogućim posljedicama njezina kršenja. Tijekom edukacija prodavači su dobili jasne upute o tome kako prepoznati maloljetne kupce, s naglaskom na obvezu traženja osobnog dokumenta ako postoji sumnja u dob kupca. Osim edukacija, svim prodavačima putem PC kase osiguran je pristup pisanim smjernicama koje dodatno pojašnjavaju njihove obveze u svakodnevnom poslovanju. Smjernice uključuju upute o provjeri identiteta kupaca te podsjećaju na zakonsku zabranu prodaje duhanskih proizvoda maloljetnim osobama. Na svakom prodajnom mjestu, uključujući i mjesto gdje je počinjen prekršaj koji se stavlja na teret okrivljeniku, jasno su istaknute zakonski propisane naljepnice s upozorenjem da je prodaja duhanskih proizvoda osobama mlađim od 18 godina zabranjena. Slijedom navedenoga, predlaže se da Naslovni sud, imajući u vidu sve okolnosti slučaja i primjenom načela, „in dubio pro reo", utvrdi da nema elemenata prekršaja te da okrivljenike oslobodi od optužbe, odnosno da, podredno, pri eventualnom odmjeravanju sankcije, u najvećoj mogućoj mjeri ublaži kaznu imajući u vidu njihovu dobru vjeru, savjesnost i nepostojanje namjere za počinjenje prekršaja.
3. II-okrivljena odgovorna osoba je u svojoj pisanoj obrani u bitnome navela da sam ovlašteni tužitelj u obrazloženju podnesenog optužnog prijedloga, odredbom čl. 11. st. 5. Zakona o trgovini propisano jest da prodavač mora uskratiti prodaju duhanskog proizvoda ako procijeni da je kupac mlađi od 18 godina, a kupac dobrovoljno ne dokaže da nije osoba mlađa od 18 godina davanjem na uvid prodavaču neke od osobnih isprava. Okrivljenik ne spori zakonsku zabranu prodaje duhanskih proizvoda osobama mladima od 18 godina te u potpunosti prihvaća važnost poštivanja navedene odredbe. Međutim, sam Zakon o trgovini u prvi plan stavlja procjenu konkretnog prodavača o dobi kupca, odnosno njegov subjektivni dojam i uvjerenje o tome je li osoba mlađa ili starija od 18 godina. U konkretnom slučaju, zaposlenik l- okrivljenika, odnosno prodavač g. ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nije imao razlog posumnjati da je kupac mlađi od 18 godina te je, prema vlastitoj procjeni i dojmu, postupio u dobroj vjeri. Naime, kako to navodi i sam ovlašteni tužitelj, na upit inspektorice zašto je prodao cigarete osobi mlađoj od 18 godina, isti je izjavio da „ne prodaje duhanske proizvode, ni alkohol, maloljetnicima, ali je zbog gužve ovaj put krivo procijenio, mislio je da je osoba starija".. te je također naveo da je pravilo da ne prodaju ni duhanske, ni alkoholne proizvode maloljetnicima i da inače uvijek traži osobne iskaznice za osobe za koje procijeni da su mlađe od 18 godina." U ovom predmetu, dakle, prvenstveno nije sporno da je l-okrivljenik poduzeo sve potrebne mjere kako bi prodavača, kao odgovornu osobu u uključujući ovom predmetu, upoznao s njegovim zakonskim obvezama i zabranom prodaje duhanskih proizvoda maloljetnim osobama upoznavanje s propisima i isticanje odgovarajućih oznaka o zabrani prodaje maloljetnicima na vidljivom mjestu u prodajnom prostoru. Okrivljenik ovim putem ističe da je sasvim nejasno na koji način je utvrđeno da je isti odgovorna osoba u smislu odredbe čl. 61. Prekršajnog zakona. Okrivljenik nije osoba koja vodi poslove pravne osobe u skladu s propisima kojima se regulira ustroj trgovačkih društava, što je notorna činjenica koja se dade utvrditi iz javnog (sudskog) registra. Nadalje, okrivljenik nije zaposlen na radnom mjestu prodavača čijom je radnjom, po tvrdnji ovlaštenog tužitelja, ostvareno biće prekršaja. Upravo je prodavač osoba kojoj je povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe, odnosno u ovom slučaju, obavljanja poslova prodaje, budući da je pružanje usluga prodaje jedna od registriranih djelatnosti okrivljene pravne osobe. Stoga okrivljenik po ovoj osnovi ne može biti kriv za počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret. Sukladno relevantnoj odredbi Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, kao prekršaj je propisana sama prodaja duhanskog proizvoda osobi mlađoj od 18 godina. Međutim, da bi se ta odredba mogla primijeniti u ovom predmetu, mora postojati krivnja okrivljenika, odnosno odgovorne osobe okrivljenika, kao jedan od bitnih elemenata prekršaja, odnosno njegova svijest i volja da postupi protivno zakonskoj zabrani (uz radnju, biće, protupravnost i dr.) Upravo zbog postojanja navedene odredbe iz Zakona o trgovini koja je citirana u točki 1. ovog podneska, a koja naglašava subjektivnu procjenu prodavača, djelatnik l-okrivljenika je, u svojstvu odgovorne osobe, postupao u uvjerenju da ispunjava svoju zakonsku obvezu da je ispravno procijenio dob kupca i da nije bilo razloga sumnjati da se radi o maloljetnoj osobi. Dakle, iako je prema Zakonu o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda objektivno došlo do prodaje osobi mlađoj od 18 godina, djelatnik l-okrivljenika nije imao svijest o toj okolnosti i postupio je sukladno odredbi čl. 11. st. 5. Zakona o trgovini koja njegovoj procjeni dopušta donošenje prosudbe o dobi kupca, stoga je isti bio u zabludi o biću prekršaja u smislu članka 30. stavka 1. Prekršajnog zakona, budući da nije znao niti je bio svjestan da njegovo postupanje predstavlja prekršaj sukladno odredbama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda. Izjava djelatnika koju citira ovlašteni tužitelj da „ne prodaje duhanske proizvode, ni alkohol, maloljetnicima, ali je zbog gužve ovaj put krivo procijenio, mislio je da je osoba starija".. te da je pravilo da ne prodaju ni duhanske, ni alkoholne proizvode maloljetnicima i da inače uvijek traži osobne iskaznice za osobe za koje procijeni da su mlađe od 18 godina." potvrđuje da je isti bio u zabludi o biću prekršaja, a ista zabluda isključuje krivnju kao subjektivni element prekršaja. Naime, svoju procjenu zaposlenik l-okrivljenika je temeljio na objektivnim obilježjima i izgledu navedene osobe, koja obilježja ni na koji način nisu upućivala na zaključak da se radi o maloljetniku. Nije imao razloga posumnjati u punoljetnost kupca, niti su postojale okolnosti koje bi zahtijevale dodatnu provjeru identiteta ili dobi, stoga se ne radi o nehajnom postupanju. Iz svega prednje navedenog može se zaključiti da je zaposlenik l-okrivljenika postupao u dobroj vjeri, oslanjajući se na svoj subjektivni dojam i procjenu koju mu Zakon o trgovini prepušta, te da njegova eventualna pogrešna ocjena dobi kupca ne može predstavljati svjesno (namjerno ili nehajno) kršenje Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, već zabludu o činjenici koja čini biće prekršaja. S obzirom na sve prethodno izneseno, proizlazi da djelatnik l- okrivljenika kao odgovorna osoba l-okrivljenika nije imao svijest niti namjeru počiniti predmetni prekršaj, već je postupao u uvjerenju da postupa zakonito, temeljem svoje razumne i opravdane procjene o dobi kupca. Budući da je bio u zabludi o biću prekršaja, isključena je prekršajna odgovornost l-okrivljenika u smislu članka 30. stavka 1. Prekršajnog zakona, budući da prekršajna odgovornost l- okrivljenika u ovom slučaju nužno izvire iz odgovornosti odgovorne osobe l- okrivljenika. Slijedom navedenoga, predlaže se da Naslovni sud, imajući u vidu sve okolnosti slučaja i primjenom načela,“in dubio pro reo", utvrdi da nema elemenata prekršaja te da okrivljenike oslobodi od optužbe, odnosno da, podredno, pri eventualnom odmjeravanju sankcije, u najvećoj mogućoj mjeri ublaži kaznu imajući u vidu njihovu dobru vjeru, savjesnost i nepostojanje namjere za počinjenje prekršaja.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao i izvršio uvid u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis: obavijest o počinjenom prekršaju iz čl. 109a. Zakona o prekršajima za pravnu osobu (str. 5-6 spisa); obavijest o počinjenom prekršaju iz čl. 109a. Zakona o prekršajima za II-okr. odgovornu osobu (str. 7-8 spisa); zapisnik o obavljenom inspekcijskom pregledu KLASA: 336-02/25-02/1415 URBROJ: 443-02- 05-01-25-3 od 9. listopada 2025. (str. 9-12 spisa - osim 4 pasusa na str. 11 spisa), izvadak iz Sudskog registra i povijesni izvadak iz sudskog registra za I-okrivljenu pravnu osobu (str. 29-44 spisa), te dokumentaciju koju je I-okrivljena pravna osoba dostavila uz pisanu obranu – obavijest za prodajna mjesta br. 060-2024 (str. 24 spisa).
4.1. Iz dokumentacije relevantne za počinjenje prekršaja, sud je iz zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru od 9. listopada 2025. u bitnome utvrdio da je nadzor obavljen istog dana u prodajnom objektu – kiosk " [adresa] na lokaciji [adresa], šifra prodajnog mjesta 900740, a koji posluje u sastavu trgovačkog društva Tisak plus d.o.o., u predmetu ciljanog inspekcijskog nadzora nad provođenjem odredbi Zakona o trgovini i Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, alkoholnih pića i drugih pića koja sadrže alkohol osobama mlađim od 18 godina, od strane NČŽ, više tržišne inspektorice u suradnji s djelatnikom PU zagrebačke, IV. policijske postaje Zagreb, te je neposrednim opažanjem utvrdila da je u trenutku inspekcijskog nadzora u 13:18 sati uočen kupac za kojeg je procijenjeno da je mlađi od 18 godina, a koji je obavio kupovinu duhanskog proizvoda – cigareta Marlboro gold u nadziranom prodajnom objektu i za isti platio 5,10 eura putem kartice M-zaba. Policijski službenik je utvrdio da se radi o osobi mlađoj od 18 godina. Nakon toga policijski službenik i inspektorica su se predstavili službenom iskaznicom zatečenom djelatniku ZČ, koji je prodao duhanski proizvod osobi mlađoj od 18 godina, a da je pri tome nije zatražio osobni dokument. Za trajanja nadzora, prisutni djelatnik je o istome obavijestio NČ, voditelja prodaje poslovnice koji je u telefonskom razgovoru obaviješten o nadzoru, kao i o činjenici da je prisutni djelatnik prodao duhanski proizvod – cigarete osobi mlađoj od 18 godina. Također, viša tržišna inspektorica je izdala usmeno rješenje kojim se zabranjuje I-okr. pravnoj osobi da u svom prodajnom objektu kiosk " [adresa]" na lokaciji [adresa], daljnje obavljanje djelatnosti trgovine duhanskim proizvodima-cigaretama, a najkraće na rok od 30 dana od dana donošenja usmenog rješenja. Inspekcijskom nadzoru je bio nazočan u ime stranke ZČ koji je zapisnik vlastoručno potpisao.
4.2. Iz podneska tužitelja od 3.3.2026. proizlazi da su isti tijekom inspekcijskog postupka, a u sklopu zapisnika o inspekcijskom nadzoru KLASA: 336-02/25-02/1414; URBROJ:443-02-05-01-25-3 od 09. listopada 2025. godine, pozvali pravnu osobu da dostavi podatke o odgovornoj osobi za utvrđeni prekršaj, a koje podatke su isti dostavili elektroničkom poštom. Iz prepiske elektroničke pošto od 17.10.2025. proizlazi da su iz I-okrivljene pravne osobe, a temeljem traženja tužitelja dostavljeni podaci da je upravo NČ odgovoran za utvrđeni prekršaj, a koji je obavijest o prekršaju kao odgovorna osoba zaprimio i potpisao.
5. Završno, sud je čitao potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjel prekršajne evidencije za I. okrivljenu pravnu osobu i II. okrivljenu odgovornu osobu iz koje proizlazi da je I-okrivljena pravna osoba prekršajno kažnjavana za istovrsni prekršaj odlukom Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: 866/2025 od 10.7.2025., pravomoćno 13.8.2025., radi djela prekršaja iz čl. 40. st. 1. toč. 44. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, ali je osuđivana i za druge prekršaje iz područja gospodarstva (str. 14-16 spisa), dok II- okrivljena odgovorna osoba do sada nije prekršajno osuđivana (str.17-18 spisa).
6. Nakon ovako provedenog postupka, na temelju obrane I. i II. okrivljenika, kao i svim materijalnih dokaza, analizirajući ih kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Naime, nesporno je utvrđeno da su okrivljenici dana 9. listopada 2025. godine na adresi u [adresa] u prodajnom objektu društva – kiosk " [adresa] šifra prodajnog mjesta 900740, prodali osobi P.D., rođenoj **.**.2009. godine, a koja osoba je mlađa od 18 godina, duhanski proizvod - cigarete Marlboro gold za koji proizvod su naplatili iznos od 5,10 eura (putem kartice M-Zaba) i koji proizvod je prodao djelatnik društva ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj].
7. Da je tome tako proizlazi kako iz obrane okrivljenika koji su suštinski priznali sve činjenice relevantne za počinjenje ovog djela prekršaja, te na temelju u dokaznom postupku pročitanih dokaza koji su činjenično suglasni navodima optužnog prijedloga i tvrdnjama tužitelja, koji dokazi međusobno suglasni i pružaju dostatnu osnovicu pa ih je sud u cijelosti prihvatio i na njima temeljio svoje uvjerenje i odluku o krivnji I i II okrivljenika.
8. Okrivljenici u svojim pojedinačnim obranama nisu osporavali da je predmetne zgode od strane prodavača ZČ zaista prodan duhanski proizvod maloljetnoj osobi, međutim porekli su izvršenje djela prekršaja i krivnju za terećeni prekršaj navodeći iste razloge odnosno da prodavač nije imao razlog posumnjati da je kupac mlađi od 18 godina te je, prema vlastitoj procjeni i dojmu, postupio u dobroj vjeri, da je I-okrivljenik poduzeo sve potrebne mjere kako bi prodavača, kao odgovornu osobu u ovom predmetu, upoznao s njegovim zakonskim obvezama i zabranom prodaje duhanskih proizvoda maloljetnim osobama, da mora postojati krivnja okrivljenika, odnosno odgovorne osobe okrivljenika, kao jedan od bitnih elemenata prekršaja, odnosno njegova svijest i volja da postupi protivno zakonskoj zabrani. Također, II. okrivljenik je istakao da je nejasno na koji način je utvrđeno da je isti odgovorna osoba u smislu odredbe čl. 61. Prekršajnog zakona jer nije osoba koja vodi poslove pravne osobe u skladu s propisima kojima se regulira ustroj trgovačkih društava, nije zaposlen na radnom mjestu prodavača čijom je radnjom, po tvrdnji ovlaštenog tužitelja, ostvareno biće prekršaja. Upravo je prodavač osoba kojoj je povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe, odnosno u ovom slučaju, obavljanja poslova prodaje, budući da je pružanje usluga prodaje jedna od registriranih djelatnosti okrivljene pravne osobe.
9. Člankom 23. st. 1. i 5. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda je propisano:
"(1) Zabranjuje se prodaja duhanskih, nikotinskih i srodnih proizvoda, uključujući bezdimne duhanske proizvode, te biljnih proizvoda za pušenje, elektroničkih cigareta, spremnika za ponovno punjenje, uložaka za jednokratnu uporabu i grijanih duhanskih proizvoda osobama mlađim od 18 godina.
(5) Prodavač će od osobe za koju smatra da je mlađa od 18 godina zatražiti da odgovarajućom ispravom dokaže punoljetnost. Ako osoba ne dokaže punoljetnost, prodavač je obvezan uskratiti prodaju traženoga proizvoda iz stavka 1. ovoga članka."
8. Člankom 40. st. 1. toč. 49. i st. 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda je propisano:
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 9290,00 do 19.900,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
za poslovanje društva kao fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili su joj povjereni određeni poslovi iz područja djelovanja pravne osobe (članak 61. stavka 1. Prekršajnog zakona).
49. prodaje duhanske, nikotinske i srodne proizvode, uključujući bezdimne duhanske proizvode, te biljne proizvode za pušenje, elektroničke cigarete, spremnike za ponovno punjenje, uloške za jednokratnu uporabu i grijane duhanske proizvode osobama mlađim od 18 godina (članak 23. stavak 1.)
2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i fizička osoba, fizička osoba obrtnik, osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost te odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 2000,00 eura."
10. Dakle, temeljem citiranih članaka proizlazi da nisu u pravu okrivljenici kada navode da kako je prodavač u konkretnom slučaju procijenio da se radi o osobi starijoj od 18 godina, jer sud smatra da nedovoljna pažnja i pogrešna procjena prodavača kod prodaje duhanskih proizvoda niti u kojem slučaju ne mogu isključiti njihovu odgovornost. Prodavač kao zaposlenik u I-okrivljenoj pravnoj osobi bio je dužan s posebnom odgovornošću voditi računa da duhanske proizvode ne prodaje maloljetnim osobama, što je isti propustio učiniti.
11. Slijedom navedenoga, okolnosti pod kojima su prekršaj počinjen, a koje okrivljenici opisuju u obrani nisu razlozi za isključenje njihove odgovornosti, ali su svakako okolnosti koje sud uzima u obzir pri procjeni stupnja težine počinjenog prekršaja. Naime, I. okrivljena pravna osoba u okviru koje je izvršena prodaja duhanskih proizvoda osobi mlađoj od 18 godine odgovorna je za počinjeni prekršaj jer ista odgovara na temelju objektivne odgovornosti. Nesporno je da je duhanske proizvode maloljetnim osobama prodao prodavač u prodajnom objektu koji posluje u sastavu I. okrivljene pravne osobe pa je time i II. okrivljenik kao rukovoditelj područja Zagreb istok, u predmetno vrijeme odgovoran za poslovanje društva kao fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili su joj povjereni određeni poslovi iz područja djelovanja pravne osobe (članak 61. stavka 1. Prekršajnog zakona). Dakle, II- okrivljenik kao rukovoditelj organizira ili nadzire poslovanje konkretne poslovnice u kojoj je došlo do prodaje duhanskog proizvoda maloljetnoj osobi.
12. Zbog svega naprijed navedenog sud nije prihvatio obrane I. i II. okrivljenika jer je na temelju ovako provedenog postupka stekao uvjerenje da je neuvjerljiva i nema uporišta u činjenicama utvrđenim u raspoloživom i provedenim dokazima koji je sud u cijelosti ocijenio kao vjerodostojne, a koji u potpunosti potkrepljuje činjenični opis presude, pa je sud stekao uvjerenje da su obrane dane sa namjerom da sa sebe otklone prekršajnu odgovornost za inkriminirani prekršaj.
13. Slijedom navedenog, sud je I i II okrivljenike proglasio krivima za prekršaj opisan u izreci presude, te im izrekao novčanu kaznu, pri tome primijenivši institut ublažavanja novčane kazne iz čl. 37. Prekršajnog zakona, obzirom da su u postupku utvrđene osobito olakotne okolnosti koje ukazuju da će svrha kažnjavanja biti postignuta i ublaženim novčanim kaznama, smatrajući istu primjerenom težini počinjenih prekršaja, stupnju njihove odgovornosti i sud smatra da će se izrečenom novčanom kaznom utjecati na okrivljenike i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje. Naime, od olakotnih okolnosti sud je u odnosu na oba okrivljenika kao olakotno cijenio ponašanje okrivljenika nakon počinjenja prekršaja, da su poduzete sve potrebne mjere i istaknuti odgovarajuće oznake o zabrani prodaje maloljetnicima na vidljivom mjestu u prodajnom prostoru, kako to proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, sud je cijenio okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, a koje su okrivljenici istakli u obrani, dok je I-okrivljenoj odgovornoj osobi kao otegotno uzeto dosadašnja prekršajna kažnjavanost iz Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, dok II-okrivljeniku odgovornoj osobi otegotne okolnosti nisu utvrđene.
14. Budući su okrivljenici proglašeni krivima, odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) koji je određen u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura (od 100,00 kuna do 5.000,00 kuna, prema ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj).
U Zagrebu 7. rujna 2026.
Sutkinja
Ljiljana Pirić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu [adresa], u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.
DOSTAVNA NAREDBA:
1. I. okr. pravna osoba: TISAK plus d.o.o., [adresa]
2. II. okr. odgovorna osoba: NČ, [adresa]
3. tužitelj: Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba tržišne inspekcije
4. pismohrana-ovdje.
