REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Osijek, Vukovarska cesta 31

Us I-1374/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu, 7. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/625, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 4. prosinca 2024. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod, KLASA: UP/I-502-03/24-02/9028, URBROJ: 338-12- 02-24-4 od 30. kolovoza 2024.

II. Tužiteljici se dijagnoza izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji S00/Laesio capitis superficialis – površinska ozljeda glave, priznaje ozljedom na radu te joj se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu 3.100,00 EUR (tri tisuće stotinu eura) uključujući PDV 25% i to u roku 60 (šezdeset) dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

IV. Preostali dio zahtjeva vezano za naknadu troška tužiteljici u ukupnom iznosu 1.250,00 EUR (tisuću dvije stotine pedeset eura), uključujući PDV 25% Sud je odbio kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim drugostupanjskim rješenjem tuženika KLASA: UP/II -502-03/24- 01/625, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 4. prosinca 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe [adresa], KLASA: UP/I- 502-03/24-02/9028, URBROJ: 338-12-02-24-4 od 30. kolovoza 2024. Tim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznata ozljeda na radu niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za prijavljenu dijagnozu prema MKB-10: S00 / S00.0 (Laesio capitis superficialis – površinska ozljeda glave), povodom događaja koji se zbio 16. srpnja 2024.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost pobijanog akta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da je zaposlena na radnom mjestu zdravstveno laboratorijske i patološke tehničarke u Odjelu za laboratorijsku dijagnostiku Opće bolnice „Dr. Josip Benčević“ u [adresa] te da je 16. srpnja 2024., pri kraju noćne smjene, tijekom obavljanja redovnih radnih aktivnosti doživjela nesreću kada je otvarala prozor i podizala rolete. Prozorsko krilo je iznenada iskočilo iz okvira i palo na pod, uslijed čega je tužiteljica odbačena, pala na leđa i udarila zatiljkom o tvrdu podlogu. Navodi da tuženik neopravdano odbija priznati prijavljenu ozljedu na radu pozivajući se isključivo na manjkava, paušalna i neobrazložena mišljenja svojih liječničkih povjerenstava, prema kojima nema vanjskih biljega traume i svježih objektivnih nalaza. Ističe da je nakon događaja kontinuirano trpjela simptome potresa mozga, glavobolju, umor i mučninu, zbog čega se nalazila na bolovanju puna dva mjeseca. Smatra da je ocjena upravnih tijela preuranjena i medicinski neutemeljena te predlaže provođenje sudsko-medicinskog vještačenja po vještaku neurološke struke radi točnog utvrđivanja mehanizma nastanka ozljede te uzročno-posljedične veze s događajem na radu. Predlaže poništenje obaju upravnih rješenja, priznavanje ozljede na radu i pripadajućih prava te potražuje naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava sve tužbene navode, pravna stajališta i tužbeni zahtjev tužiteljice, ostajući u potpunosti kod činjeničnih utvrđenja i pravnih razloga detaljno obrazloženih u pobijanom drugostupanjskom rješenju. Ističe kako je upravni postupak proveden zakonito, pravilno i uz dosljednu primjenu svih mjerodavnih materijalnopravnih i postupovnih odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/2013., 137/2013., 98/2019., 33/2023, dalje: Zakon) te pripadajućih podzakonskih akata. Posebno naglašava da su u provedenom upravnom postupku i Prvostupanjsko i Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo Zavoda, kao stručna medicinska tijela ovlaštena za donošenje nalaza, ocjena i mišljenja, neovisno jedno o drugome i na temelju neposrednog uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, donijela potpuno suglasne zaključke prema kojima prijavljena dijagnoza S00 / S00.0 (Površinska ozljeda glave) u konkretnom slučaju nije medicinski objektivizirana. Tuženik argumentira da iz medicinske dokumentacije proizašle iz hitnog prijema u Objedinjeni hitni bolnički prijem (OHBP) Opće bolnice „Dr. Josip Benčević.“ u [adresa], kamo je tužiteljica primljena neposredno nakon događaja 16. srpnja 2024., egzaktno proizlazi kako kliničkim i fizikalnim pregledom nisu verificirani nikakvi vanjski biljezi ili objektivni znakovi svježe mehaničke traume poglavine, poput hematoma, ekskorijacija, edema, laceracija ili lacerokontuznih rana zatiljne regije. Nadalje, rendgenska snimka lubanje (kraniogram) učinjena na dan događaja pokazala je potpuno uredan koštani status kalvarije i baze lubanje, bez znakova fisura ili frakturnih pukotina. Tuženik ističe i rezultate naknadne, proširene neuroradiološke obrade, odnosno nalaz MSCT-a mozga i vratne kralježnice od 25. srpnja 2024., koji je potvrdio odsutnost bilo kakvog svježeg traumatskog intrakranijskog supstrata, hemoragije, kontuzijskih žarišta ili akutnih koštanih lezija vratnih kralježaka. Nasuprot tome, navedena dijagnostička obrada evidentirala je isključivo ranije nastale, kronične promjene koje nemaju uzročnu vezu s predmetnim događajem i to vaskularnu encefalopatiju sa slikom stare lakunarne ishemije te degenerativne promjene u vidu ispravljene fiziološke lordoze (hipolordoze) cervikalne kralježnice. Polazeći od navedenog, tuženik zaključuje da prijavljene subjektivne tegobe tužiteljice (u vidu glavobolja, opće slabosti, mučnine i zamora) ne predstavljaju posljedicu akutne traume pretrpljene u incidentu na radnom mjestu, već isključivo kliničku manifestaciju ranijeg patološkog stanja, odnosno kroničnih i degenerativnih bolesti proizašlih iz stečenih ili prirođenih predispozicija organizma. Budući da prema ocjeni tuženika nije dokazan kontinuitet simptoma niti postojanje izravne uzročno-posljedične veze između mehaničkog događaja pada i prijavljenih zdravstvenih smetnji, predlaže Naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 24. kolovoza 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakonu o upravnim sporovima („Narodne novine” br. 36/2024. i 39/2026., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika te vještaka dr. med. Marijana Cesarika.

5. U tijeku dokaznog postupka Sud je pročitao spis, spis upravnog postupka i sve isprave koje prileže istima te proveo vještačenje po dr. med. Marijanu Cesariku, neurologu – uže specijalizacije iz intenzivne medicine i neuroimunologije.

5.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice s obzirom da je ista u mogućnosti dati iskaz samo o nespornim činjenicama, odnosno u konkretnom slučaju se radi o pitanju koje je medicinske naravi slijedom čega je izvedeno vještačenje, a s takvim shvaćanjem je u cijelosti suglasan i sam tuženik.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U upravnom postupku utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela štetni događaj 16. srpnja 2024. pri završetku noćne smjene. Obavljajući redovne radne zadatke, uslijed ispadanja prozorskog krila pala je na leđa i udarila zatiljkom o tvrdu podlogu. Nesporno je da se nesreća dogodila na radnom mjestu pri obavljanju ugovorenih poslova, bez krivnje radnice te uz puno poštovanje mjera zaštite na radu. Poslodavac Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“ i izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite podnijeli su 16. kolovoza 2024. tuženiku Prijavu o ozljedi na radu (Tiskanica OR), s uzrokom pod šifrom 891 (nepredvidivi uzrok) radi priznavanja ozljede pod dijagnozom MKB-10: S00 / S00.0 (Laesio capitis superficialis – površinska ozljeda glave). Primarnim pregledom na OHBP-u 16. srpnja 2024. utvrđeno je da je tužiteljica pri svijesti i bez vanjskih trauma glave, a kraniogramom i RTG-om prsnog koša i kralježnice isključene su koštane lezije te je dijagnosticiran Contusio thoracis (S20). Zbog perzistirajućih glavobolja, umora i mučnine, na ponovnom pregledu 25. srpnja 2024. hitnim MSCT-om mozga i cervikalne kralježnice isključeni su akutna krvarenja i prijelomi te verificirani ranija lakunarna ishemija, kalcifikati i cervikalna hipolordoza. Dana 26. srpnja 2024. dijagnosticiran je Contusio capitis uz sumnju na Polymyalgia rheumatica i.o., nakon čega je tužiteljica bila na dvomjesečnom bolovanju. Prvostupanjsko liječničko povjerenstvo tuženika u [adresa] donijelo je 27. kolovoza 2024. nalaz, mišljenje i ocjenu (KLASA: UP/I-502-03/24-02/9028, URBROJ: 338-12-24-3) otklonivši uzročno-posljedičnu vezu između dijagnoze S00 i događaja, ističući nepostojanje vanjskih ozljeda, subjektivnost tegoba i predispozicije organizma prema Zakonu, slijedom čega je 30. kolovoza 2024. izdano rješenje o odbijanju priznavanja ozljede. U povodu žalbe, Liječničko povjerenstvo Direkcije tuženika drugog stupnja dalo je 3. listopada 2024. nalaz, mišljenje i ocjenu (KLASA: UP/II-502- 03/24-01/625, URBROJ: 338-01-10-04-24-03) kojim potvrđuje prvostupanjsko stajalište jer dijagnoza S00 / S00.0 nije objektivno verificirana hematomom, edemom, laceracijama ili drugim vanjskim tragovima pa je tuženik rješenjem od 4. prosinca 2024. žalbu odbio.

8. Kako bi utvrdio odlučnu činjenicu Sud je proveo dokaz vještačenjem sa zadatkom utvrđivanja činjenice je li ozljeda tužiteljice nastala uslijed pada prozora na radnom mjestu te postoji li uzročno-posljedična veza između njezinog aktualnog medicinskog stanja i dijagnoze predmetnog štetnog događaja. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tijekom dežurstva u biokemijskom laboratoriju 16. srpnja 2024., pacijentica otvarala prozor koji je iskliznuo iz okvira, pao na nju i svojom je težinom bacio na pod, pri čemu je pala na leđa i udarila zatiljkom. Istoga dana pregledana je u OHBP-u Opće bolnice Slavonski Brod, gdje su učinjeni rendgenski pregledi koji nisu pokazali koštane traume, ali je na RTG-u vratne kralježnice uočena hipolordoza uz trijažnu dijagnozu S20 i zaključnu Contusio thoracis. Zbog perzistiranja simptoma, uključujući bolove u vratu koji se šire u desno rame, vrtoglavicu, slabost i glavobolju, obavljala je kontrolne preglede u OHBP-u (25. srpnja, 1. kolovoza i 8. kolovoza 2024.) te su provedeni MSCT mozga i vratne kralježnice bez znakova akutne koštane traume. Neurološkim pregledom utvrđeni su bolna osjetljivost desne paracervikalne muskulature, oslabljen stisak desne šake i ograničena gibljivost vrata, dok je MR vratne kralježnice pokazao ispupčenje diska na razini C5/C6 u području desnog foramena. Liječena je analgeticima i anksioliticima, bila je dva mjeseca na bolovanju te je samoinicijativno pohađala privatnu fizikalnu terapiju. Nadalje, vještak zaključuje kako iz trijažnih šifri nije bilo moguće donijeti konačne zaključke jer je u hitnim prijemima izostala adekvatna klinička evaluacija mehanizma ozljeđivanja, a zaključne dijagnoze bile su površne. Na temelju cjelokupne dokumentacije i preg leda utvrđeno je da postoji izravna uzročno-posljedična veza između događaja na radu i zadobivene trzajne ozljede vratne kralježnice s posttraumatskom intraforaminalnom protruzijom diska C5/C6 (Dystensio columnae vertebralis cervicalis, Protrusio disci intervertebralis intraforaminalis C5C6 posttraumatica), uslijed čega se radilo o ozljedi na radu.

9. Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica je istaknula kako isti prihvaća u cijelosti te da nema primjedbi.

10. Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka tuženik ističe kako iz vještakova nalaza nije jasno na temelju čega je utvrđeno da se kod tužiteljice radi o ozljedi na radu. Tuženik i liječničko povjerenstvo smatraju nespornim da kod tužiteljice postoji predispozicija zdravstvenog stanja u obliku degenerativnih promjena utvrđenih nalazom magnetske rezonancije (MR) vratne kralježnice od 22. svibnja 2026. Navedeno stanje, prema ocjeni tuženika, isključuje dijagnozu S13.4 (iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice) kao posljedicu ozljede na radu. Zaključno, tuženik navodi da kod tužiteljice, prema članku 67. točki 5. Zakona, postoji izričita zakonska zapreka za priznavanje predmetne ozljede kao ozljede na radu, zbog čega izražava potpuno neslaganje s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

11. Vještak Mario Cesarik je na ročištu 24. kolovoza 2026. u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja te naveo kako je do zaključka da je tužiteljica zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice došao na temelju iskustva, stručne medicinske literature te neposrednog pregleda tužiteljice. Ističe kako u situacijama kod pada prozora na oštećene osobe događa dolazi do akceleracije uvjetovane masom i brzinom pri čemu takve situacije poistovjećuje s katapultiranjem pilota iz aviona. Ponavlja kako se od cjelokupne medicinske dokumentacije u obzir uzimala samo trijažna dijagnoza te kako nije uzeto u obzir da je kod tužiteljice došlo do izravnjavanja vratne kralježnice što je tipičan primjer trzajne ozljede vratne kralježnice. Dodatno napominje kako bi nošenje „šansovog ovratnika“ u konkretnoj situaciji moglo biti samo štetno te da je proteklo značajno vrijeme od samog štetnog događaja pa do prvog pregleda specijalista. Tvrdi kako pregled od strane specijalista neurokirurgije nikad nije napravljen, a da je 8. kolovoza 2024. tužiteljicu pregledao specijalizant neurologije te donio zaključak da kod tužiteljice postoji nagnječenje glave i određena reumatska bolest, a navedeno nije smio donijeti kao zaključak jer nije proveo adekvatne medicinske pretrage. Također, ističe da je učinio i CT pregled, MR pregled i RTG snimke vratne kralježnice iz kojih je vidljiva smanjena pokretljivost što jasno upućuje da je tužiteljice pretrpjela ozljedu vratne kralježnice. Što se tiče prigovora ne uzimanja u obzir degenerativnih promjena navodi kako iste počinju rođenjem te se ne mogu uzimati u obzir kao olakotne okolnosti.

12. Dakle, kako je već rečeno, Sud je u ovom sporu proveo vještačenje s obzirom na to da ne posjeduje stručna znanja uz pomoću kojih bi riješio pitanje medicinske naravi u konkretnom slučaju. Sud ističe da nakon analize nalaza i mišljenja vještaka te iznesenih prigovora od strane tuženika u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka točnim, potpunim i nedvosmislenim. Slijedom navedenog vidljivo je kako je odbijanje priznavanja ozljede pod dijagnozom S00 / S00.0 (površinska ozljeda glave) s obrazloženjem da nema vidljivih rana, posjekotina ili hematoma u suprotnosti s osnovnim medicinskim spoznajama o zatvorenim ozljedama glave. Vještak je vrlo precizno i kronološki točno naveo što se događalo sa zdravljem tužiteljice i pregledima odnosno cjelokupnom medicinskom skrbi kojoj je tužiteljica bila podvrgnuta. Navod kako je tužiteljica pregledana od strane osoba koje su donijele zaključke o zdravstvenom stanju tužiteljice, a da pri tome nisu provele odgovarajuće pretrage Sud drži točnim i iz pozicije objektivne analize potpuno nedopustivim. Također, pozivanje tuženika na degenerativne promjene vještak je vrlo jasno otklonio navodeći kako iste počinju već rođenjem te da ne mogu predstavljati olakotne okolnosti u konkretnom slučaju, već upravo suprotno ako i postoje tada uzrokuju pojačavanje simptoma bolesti. Slijedom navedenog vještak je u potpunosti otklonio prigovor tuženika da nije uzimao prilikom nalaza i mišljenje u obzir članak 67. stavak 1. točku 5. Zakona, odnosno urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest. Navedeno povjerenstva postupila su formalistički jer su ocjenu neopravdano svela isključivo na izostanak vanjskih tragova ozljede na vlasištu, zanemarivši dinamiku nastanka oštećenja i mehanizam traumatske sile. Prema načelima medicinskog vještačenja nalaz vještaka mora biti potpun, jasan i sveobuhvatan, uz obvezu provođenja dodatnih izvida ili traženja dopune dokumentacije radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja. Tuženikova povjerenstva su propustila zatražiti dopunsku kliničku obradu te su preuranjeno zaključila da nepostojanje vanjskih tragova automatski isključuje kontuziju glave, potres mozga i posljedičnu višemjesečnu radnu nesposobnost tužiteljice. Dodatno, tuženik je potpuno zanemario činjenicu da je tužiteljica do trenutka nesreće bila radno sposobna i uredno obavljala poslove noćne smjene te da je neposredno nakon udarca u glavu nastupila dvomjesečna privremena nesposobnost za rad. Dakle, iz svega rečenog može se zaključiti kako je zaključak liječničkih povjerenstava tuženika

– prema kojemu je uzročna veza u potpunosti isključena na temelju pukog izostanka vanjskih biljega – arbitraran, nepotpun i medicinski neodrživ. Javnopravna tijela tuženika propustila su pravilno utvrditi odlučne činjenice u pogledu stvarnog nastanka i razvitka zdravstvenih tegoba tužiteljice, čime su povrijedila temeljna procesna načela utvrđivanja materijalne istine.

13. S obzirom na sve navedeno Sud je vjerodostojnim nalazom i mišljenjem neovisnog vještaka u potpunosti otklonio navedene nepravilnosti te je tužiteljici priznao dijagnozu izraženu šifrom MKB-10: S00 / S00.0 (Laesio capitis superficialis – površinska ozljeda glave), ozljedom na radu odnosno posljedično priznanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu na temelju članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona, a u skladu s člankom 117. stavkom 1. ZUS-a. Dodatno, Sud ističe da ako je u izvršenju ove presude potrebno donijeti dodatno izvršujuće (razrađujuće) rješenje i/ili poduzeti pojedine upravne radnje, prvostupanjsko tijelo će to učiniti u roku 60 dana od dostave pravomoćne presude. Pri tome javnopravna tijela nisu ovlaštena preispitivati odluku o meritumu ove upravne stvari, sadržanu u točki II. izreke ove presude.

14. U pogledu zatraženih troškova upravnog spora od strane tužitelj ice, Sud je donio odluku primjenom članka 144. i 147. ZUS-a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u ovom upravnom sporu, stoga joj pripadaju i troškovi spora. Rok za isplatu naknade troškova određen je u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a (točka III.).

14.1. S obzirom na to da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, to se u skladu s Tbr. 27. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., 107/25. - dalje: Tarifa) i prema postavljenom zahtjevu priznaje nagrada 500 bodova za sastavljanje tužbe i 500 bodova za zastupanje na raspravi održanoj 24. kolovoza 2026. prema Tbr. 27. točki 2. Tarife, što iznosi ukupno 1000 bodova. Prema Tbr. 54 Tarife, vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, što računanjem (1000 bodova x 2,00 EUR) sveukupno iznosi 2.000,00 EUR koji se priznaju tužiteljici. Na navedeni iznos tužiteljici treba priznati i trošak poreza na dodanu vrijednost 25% u iznosu 500,00 EUR, što joj pripada na temelju Tbr. 46. Tarife. Također, tužiteljici pripada i opravdani trošak izrade nalaza i mišljenja u iznosu 600,00 EUR (koji je nesporno uplaćen kao predujam) slijedom čega sveukupno priznati trošak iznosi 3.100,00 EUR. Slijedom iznesenog, u pogledu troškova Sud je donio odluku kao u točki III. izreke presude.

14.2. Sud je tužiteljicu odbio s dijelom zahtjeva za naknadu troškova i to u vidu sastava podnesaka od 8. srpnja 2026. u iznosu 1.000,00 EUR plus PDV 25% s obzirom na to da navedeni podnesak po svom sadržaju ne predstavlja obrazloženi podnesak i sadržaj takvog podneska odnosno puko slaganje s nalazom i mišljenjem vještaka moglo se iznijeti na ročištu kao što se u konačnici i dogodilo. Također i specificiranje troška nije bilo nužno pisanim podneskom s obzirom na to da se isto dostavilo u sklopu rasprave. Slijedom iznesenog navedeni troškovi ne čine opravdani izdatak u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a te je u tom dijelu valjalo zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki IV. izreke ove presude.

Osijek, 7. rujna 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku