REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Osijek, Vukovarska cesta 31

Us I-1203/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ICON j.d.o.o. braće Radića 2, Donja Motičina, OIB: 47202215386, protiv tuženika Agencije za elektroničke medije, Jagićeva 31, Zagreb, OIB: 35237547014, radi odabira najboljeg ponuditelja, 7. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Agencije za elektroničke medije, KLASA: 406-01/24-02/1, URBROJ: 114-03/02-24-13 od 31. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Agencije za elektroničke medije, KLASA: 406- 01/24-02/1, URBROJ: 114-03/02-24-13 od 31. siječnja 2024. odabrana je ponuda koju je dostavio INFOMEDIAOFFICE d.o.o. u predmetu nabave računalne opreme.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik povrijedio odredbe Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj: 120/2016. i 114/2022., dalje: Zakon) , posebice načela tržišnog natjecanja i zabrane diskriminacije, time što je tehničkim specifikacijama i upitima izravno upućivao na računala proizvođača M SAN Grupa d.o.o. (oznake MSGW ) te Dellove monitore, bez propisivanja kriterija za ocjenu jednakovrijednosti. Iako je tužitelj ponudio potpuno jednakovrijedne proizvode s cijenom koja ne prelazi procijenjenu vrijednost nabave, tuženik je njegovu ponudu neosnovano ocijenio neprihvatljivom i nepravilnom, ne navodeći pritom nijedan valjan tehnički ili pravni razlog za takvo isključenje. Zbog nemogućnosti sklapanja posla koji je procijenjen na 9.822,40 EUR bez PDV-a, tužitelj trpi štetu u visini očekivane neto dobiti od najmanje 5%, odnosno u iznosu od 491,12 EUR. Predlaže da Sud donese presudu kojom poništava osporenu odluku o odabiru te da naloži tuženiku isplatu štete u iznosu 491,12 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je u provedenom postupku zaprimljeno ukupno devet ponuda, od kojih je osam ispunjavalo sve propisane uvjete iz javnog poziva. Naručitelj je utvrdio da ponuditelj ICON j.d.o.o. nije dostavio prihvatljivu ponudu jer je, unatoč potpisanoj specifikaciji tražene opreme, u ponudi ponudio opremu koja ne udovoljava traženim tehničkim zahtjevima, čime je podnio kontradiktornu i nepravilnu alternativnu ponudu. Odbacuje tvrdnje o pogodovanju jednom dobavljaču i ograničavanju tržišta, ističući da nitko nije podnio prigovor na specifikaciju te da je odabrani ponuditelj INFOMEDIAOFFICE d.o.o. iz Zagreba u cijelosti udovoljio svim uvjetima i ponudio najnižu cijenu. Zaključno ostaje pri zakonitosti donesene odluke te predlaže održavanje ročišta za glavnu raspravu, izvođenje predloženih dokaza i saslušanje stranaka. Slijedom navedenog, predlaže sudu donošenje presude kojom se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan, a pobijana odluka tuženika potvrđuje kao zakonita.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 31. kolovoza 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine” br. 36/2024. i 39/2026., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja te službene osobe tuženika.

5. U tijeku dokaznog postupka Sud je pročitao spis, spis upravnog postupka i sve isprave koje prileže istima te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. U konkretnom predmetu utvrđeno je da je Vijeće za elektroničke medije, kao upravno tijelo Agencije, pokrenulo postupak jednostavne nabave računalne opreme, evidencijski broj: BN 33/24, procijenjene vrijednosti u iznosu 13.000,00 EUR bez poreza na dodanu vrijednost, a na temelju odredaba internog Pravilnika tuženika od 15. prosinca 2022., slijedom čega se na predmetni postupak nisu neposredno primjenjivale formalne procedure propisane Zakonom o javnoj nabavi (Narodne novine, broj: 120/2016. i 114/2022., dalje; Zakon) niti je bila zasnovana nadležnost Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave. Dokumentacijom o nabavi određen je kriterij najniže cijene uz kumulativni uvjet potpunog ispunjenja definiranih tehničkih specifikacija, kojima su izrijekom specificirane konfiguracije računala marke MSGW te monitori marke Dell. Utvrđeno je kako niti jedan od zainteresiranih gospodarskih subjekata, uključujući tužitelja ICON j.d.o.o ., nije podnio zahtjev za pojašnjenjem niti je osporavao zakonitost i sadržaj predmetne dokumentacije o nabavi. Nadalje, uvidom u spis utvrđeno je da je u predmetnom postupku zaprimljeno ukupno devet (9) ponuda, pri čemu je tužitelj ponudio najniži novčani iznos od 9.882,40 EUR bez poreza na dodanu vrijednost. Međutim, ponuda tužitelja isključena je iz daljnjeg postupka pregleda i ocjene kao nepravilna i neprihvatljiva, s obzirom na to da je tužitelj u svojoj ponudi specificirao alternativnu računalnu opremu, suprotno obvezujućim tehničkim zahtjevima naručitelja. Slijedom navedenog, tuženik je 31. siječnja 2024. donio Odluku o odabiru, KLASA: 406-01/24-02/01, URBROJ: 114- 03/02-24-13, koja je sudionicima postupka dostavljena 1. veljače 2024., a kojom je kao najpovoljnija odabrana ponuda ponuditelja INFOMEDIAOFFICE d.o.o. u iznosu od 11.077,00 EUR bez poreza na dodanu vrijednost. Pravodobno izjavljen prigovor tužitelja protiv navedene Odluke tuženik je odbio 8. veljače 2024., čime je u cijelosti iscrpljen propisani interni pravni put zaštite prava pred naručiteljem.

7. Polazeći od procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora, ovaj Sud je primarno razmotrio pitanje nadležnosti i dopuštenosti sudske zaštite protiv odluke o odabiru donesene u postupku jednostavne nabave.

7.1. U potpunosti je opravdano pozivanje tužitelja na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-214/2021 od 22. ožujka 2023, jer izuzimanje jednostavne nabave od primjene formalnog procesnog režima Zakona ne oduzima postupku nabave njegov javnopravni karakter niti ponuditeljima uskraćuje pravo na djelotvornu sudsku zaštitu protiv jednostranih akata javnopravnih tijela kojima se odlučuje o njihovim pravima i obvezama.

7.2. S obzirom na to da je tužitelj podnio prigovor na odluku o odabiru i time u cijelosti iscrpio interni pravni put predviđen Pravilnikom o provedbi postupaka jednostavne nabave tuženika i općim propisima upravnog postupka, tužba u dijelu kojim se traži ocjena zakonitosti pobijane Odluke o odabiru od 31. siječnja 2024. je dopuštena te ovaj Sud ima punu nadležnost meritorno ispitati njezinu zakonitost. Pozivanje tuženika na činjenicu da niti jedan zainteresirani gospodarski subjekt nije uputio prigovor na poziv odnosno specifikaciju traženih artikala u konkretnom slučaju, a imajući na umu Zakon koji je važio u vrijeme donošenja odluke, nije od utjecaja na drugačiju odluku Suda iz razloga kako slijedi.

8. Glavni materijalnopravni prigovor tužitelja svodi se na tvrdnju da je tuženik u Pozivu za dostavu ponuda i tehničkim specifikacijama postupio protivno odredbama članka 206. stavka 2. i članka 210. Zakona. Tužitelj navodi da je tuženik favorizirao točno određenog proizvođača računala (M SAN Grupa d.o.o. – linija MSGW) te izričito zahtijevao monitore marke Dell, propustivši navesti zakonski obveznu formulaciju "ili jednakovrijedno".

9. U skladu s člankom 206. stavkom 2. Zakona tehničke specifikacije moraju svim gospodarskim subjektima omogućiti jednak pristup te ne smiju stvarati neopravdane prepreke za otvaranje javne nabave tržišnom natjecanju. Člankom 210. stavkom 1. i 2. istog Zakona izričito je normirano da tehničke specifikacije ne smiju upućivati na određenu marku ili izvor, ili određeni proces s obilježjima proizvoda ili usluga koje pruža određeni gospodarski subjekt, ili na zaštitne znakove, patente, tipove ili određeno podrijetlo ili proizvodnju ako bi to imalo učinak pogodovanja ili isključenja određenih gospodarskih subjekata ili određenih proizvoda, osim ako je to opravdano predmetom nabave. Stavkom 2. istoga članka propisano je da upućivanje iz stavka 1. ovoga članka iznimno je dopuštena ako se predmet nabave ne može dovoljno precizno i razumljivo opisati sukladno članku 209. ovoga Zakona, pri čemu takva uputa mora biti popraćena izrazom »ili jednakovrijedno«.

10. Dakle, Sud ističe da je tuženik sastavljanjem tehničke specifikacije u pozivu na dostavu ponuda kojom se izravno ili posredno traže računala marke MSGW (M SAN Grupa d.o.o.) i Dell monitori, bez istodobnog navođenja izraza »ili jednakovrijedno« i bez propisivanja objektivnih kriterija jednakovrijednosti postupio protivno članku 4., članku 205., članku 206. stavku 2. te članku 210. stavcima 1. i 2. Zakona. Standardizirana računalna oprema morala se opisati putem neutralnih funkcionalnih zahtjeva (prema članku 209. Zakona).

10.1. Nadalje, iz e-mail korespondencije djelatnice naručitelja od 22. siječnja 2024., a u kojem se ista izrijekom raspituje o računalima oznake MSGW i pogonu za proizvodnju M SAN Grupe d.o.o. potvrđuje se da je specifikacija javnog poziva izrazito restriktivna te ujedno navedeno predstavlja jasan dokaz da je postupak nabave vođen s ciljem favoriziranja točno određenog proizvođača, a što je u izravnoj suprotnosti s člankom 4. Zakona odnosno načelima javne nabave posebice načelom jednakog tretmana.

10.2. Pozivanje tuženika na nespornu činjenicu da je cjelokupan postupak proveden na temelju Pravilnika o provođenju postupaka jednostavne nabave Agencije za elektroničke medije nipošto ne oslobađa tuženika obveze poštivanja temeljnih načela javne nabave. Također, činjenica da je pristiglo devet ponuda ukazuje samo na postojanje natjecanja među distributerima iste favorizirane opreme, ali ne otklanja povredu tržišnog natjecanja i diskriminaciju alternativnih proizvođača.

11. Vezano za ocjenu tužiteljeve ponude nepravilnom i neprihvatljivom te posljedično njezino odbijanje Odlukom o odabiru od 31. siječnja 2024. Sud ističe da je javni naručitelj, odnosno ovdje tuženik, obvezan u odluci detaljno navesti razloge za odbijanje ponude, osobito one koji se odnose na nepostojanje jednakovrijednosti ili neispunjavanje funkcionalnih zahtjeva. Tuženik niti u odluci od 31. siječnja 2024. niti u odgovoru na prigovor od 8. veljače 2024. nije predočio nijedan konkretan tehnički razlog neudovoljavanja, čime je počinio bitnu povredu postupka. Naručitelj je dužan u zapisniku provesti tehničku ocjenu ponuđenih rješenja i obrazložiti zašto ona eventualno ne zadovoljavaju svrhu. Paušalno odbijanje bez ocjene funkcionalnih svojstava predstavlja nezakonito postupanje. Tuženik je ponudu tužitelja proglasio kontradiktornom varijantom ponude, propustivši utvrditi predstavlja li ponuda 18/P1/2 zapravo tehničko specificiranje zakonski dopuštenog jednakovrijednog rješenja .

12. Što se tiče postavljenog zahtjeva za naknadu štete s osnova izmakle dobiti u iznosu od 491,12 EUR uvećano za zatezne kamate Sud ističe kako je za ostvarivanje naknade štete nužno dokazati točnu uzročno-posljedičnu vezu i postojanje stvarne osnove za naknadu, pri čemu upravni sud u okviru jednostavne nabave nema nadležnost zamijeniti parnični sud u utvrđivanju elemenata građanskopravne odgovornosti za štetu (krivnja, šteta, uzročna veza). U tom smislu Sud ističe da je tužitelj visinu izmakle dobiti postavio paušalno, kroz izračun minimalne trgovačke marže od 5% na vrijednost svoje ponude (491,12 EUR od 9.822,40 EUR bez PDV- a). Dakle, apstraktni izračun hipotetske dobiti ne zadovoljava standard dokazanosti izmakle dobiti po redovitom tijeku stvari, niti dokazuje da bi upravo tužitelj u zakonitom postupku sklopio ugovor i tu dobit doista ostvario. Stoga Sud o naknadi štete po osnovi izmakle dobiti nije odlučivao, nego navedeno prepušta pravnim subjektima, odnosno ponajviše tužitelju da poduzmu pravne radnje koje im stoje na raspolaganju sukladno Zakonu o obveznim odnosima, a koji Zakon regulira institut naknade štete.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti pobijanu odluku.

14. Kako tužitelj nije zatražio naknadu troškova ovog spora, to Sud o istom nije odlučivao.

Osijek, 7. rujna 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku