REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-1507/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Ljiljani Pirić, uz sudjelovanje Gordane Nikšić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĆČ, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23), pokrenutog povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog RH, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, V. policijske postaje, KLASA: 211- 07/25-1/1657, URBROJ: 511-19-31-25-1 od 4. veljače 2025., nakon glavne i javne rasprave održane dana 3. rujna 2026., u nazočnosti predstavnice tužitelja ČČ i odsutnosti okrivljenika, dana 7. rujna 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I) Temeljem odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07,39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)

Okrivljenik: ĆČ, sin Ć i Č, rođen **.**.1996. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], SSS, student, zaposlen u Bonfarm d.o.o., konzultant za marketing, s mjesečnim primanjima u iznosu od 800,00 eura, neoženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan, na adresi prebivališta [adresa]

kriv je

što je:

dana 4. veljače 2025. u 01:00 sati u Zagrebu, Rockefellerova 45a remetio javni red i mir na način da se u automobilu i na ulici tukao i svađao, galamio sa bratom AČ, a što je remetilo noćni odmor građana koji su pozvali intervenciju dakle, na javnom mjestu remetio javni red i mir,

čime je počinio djelo prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjivo po istom članku istog Zakona,

pa mu se na osnovi citiranog propisa

izriče

NOVČANA KAZNA u iznosu od 300,00 eura (tristo eura).

Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona. Ako okrivljenik u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

II) Temeljem odredbe članka 139. stavak 3., u svezi s odredbom članka 138. stavak 2. točka 1. i 3.a. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura), u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će u protivnom, na temelju odredbe članka 152. stavak 4. i stavka 11. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, V. policijska postaja Zagreb, KLASA: 211-07/25-1/1657, URBROJ: 511-19-31-25-1 izdala je od 4. veljače 2025. prekršajni nalog protiv okrivljenika, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, na koji je okrivljenik pravodobno izjavio prigovor, pa je isti stavljen izvan snage, te je proveden redovni prekršajni postupak.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani izjavio da se ne smatra krivim i ne priznaje prekršaj koji mu se stavlja na teret, a da je točno da se 4.2.2025. oko 01,00 sat nalazio u Zagrebu, Rockfelerova 45a i bio u društvu sa svojim bratom AČ, te su stajali pored njihova osobnog automobila kojim je prethodno upravljao. Brat je u to doba imao određenih problema s djevojkom i htio je ukazati na određene probleme i propuste koje radi i kategorički je ustvrdio da se tom prilikom nisu svađali niti tukli, a niti su remetili javni red i mir građana. Međusobno su razgovarali i to je bila više međusobna rasprava, ali nisu vikali, niti su se naguravali. Po njegovom mišljenju nisu uznemirili druge građane, neosporno je da je AČ tom prilikom bio pod utjecajem alkohola.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke LČ, ĐČ i AČ, te je pročitao dokumentaciju u spisu: službenu zabilješku od dojavi (str. 7 spisa), zapisnik o glavnoj raspravi od 17. listopada 2025. (str. 27 do 29 spisa).

4. Završno, sud je izvršio uvid u potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjel prekršajne evidencije za okrivljenika od 3. rujna 2026., iz koje proizlazi da okrivljenik nije prekršajno osuđivan (str. 45-46 spisa).

5. Svjedok LČ iskazao je da se sjeća da je dana 4. veljače 2025. nešto prije 01:00 sat u V. PP Zagreb preko telefona dobio dojavu od NN osobe da su u Zagrebu, Rockefellerova kod kbr. 45 dvije muške osobe zaustavile vozilo te da se deru i tuku na ulici. Sa kolegicom ĐČ je upućen na mjesto događaja i ubrzo dolaskom na navedenu adresu, dok su se približavali istima zamijetili su dvije muške osobe kako se tuku i svađaju, tada su prolazili pokraj njih a nisu se odmah zaustavili iz razloga što je Rockefellerova ulica jednosmjerna i morao je naći slobodno mjesto kako bi prolaz bio slobodan. Dok su došli do istih obadvojica su otišla u vozilo marke Hyundai tako da su ih zatekli u vozilu i u vozilu su se i dalje svađali i udarali. Dok su prilazili istima čulo se i vidjelo da se svađaju i da su vikali, a što se čulo izvan vozila na ulici. Zatražio ih je dokumente te uvidom u osobnu iskaznicu utvrdio da se radi o AČ i ĆČ, koji su braća a svađali su se i tukli oko nekog problema sa djevojkom od AČ koji je tom prilikom bio pod vidnim utjecajem alkohola. Dakle, cijelo vrijeme dok su prilazili vozilu i nakon što su se zaustavili i pješke došli do okrivljenika isti se sa svojim bratom svađao i tukao, doslovno su se udarali šakama, a kako su bili noćni sati sve se čulo na ulicu.

5.1. Nakon što je okrivljeniku pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka djelatnika policije LČ isti je u cijelosti stavio primjedbu na iskaz navodeći da u to doba nije bilo pješaka i samo su on i brat bili na ulici, životno je nelogično da bi se brat i on tukli i nakon toga ušli u vozilo da nisu imali nikakve ozljede, a radi se o tome da su brat i on imali samo glasnu razmiricu, s tim da su prvo glasno razgovarali u parku koji se nalazi oko 100-tinjak m od mjesta gdje je u Rockfellerevoj ulici parkirao automobil. Navodi da njegov brat je tom prilikom bio pod utjecajem alkohola ali kao što je rekao nisu se tom prilikom tukli već su glasno raspravljali, nisu urlali. Dopušta da je u jednom trenutku došlo do povišenih tonova, te to ne bi mogao nazvati vikom ili galamom, već glasnijim razgovorom. Djelatnici policije su inače "potkovani" iskustveno u smislu što bi se moglo nazvati tučom, te kad su došli nisu mogli vidjeti da se tuku. Okrivljenik je izjavio da ne traži ponovno neposredno ispitivanje svjedoka djelatnika policije LČ.

6. Svjedok AČ iskazao je da se sjeća da su brat ĆČ i on predmetne zgode došli automobilom do navedene adrese u Zagrebu, Rockefellerovoj ulici, brat je upravljao vozilom. U automobilu mu je brat nešto rekao, na što mu je rekao da stane, jer su imali neku nesuglasicu, brat je zaustavio vozilo te su izašli iz automobila i započeli prepirku i nakon 15-ak minuta je došla policija. Naime, posvađali su se oko nekih osobnih stvari, bilo je malo povišenih tonova, odnosno glasnije su razgovarali. Navodi da to ne bi okarakterizirao kao viku i galamu, te nije bilo fizičkog kontakta između njega i brata. Dakle, nisu se tukli. Koliko se sjeća došla su 2 policijska vozila, a u tom trenutku su se nalazili izvan automobila i jedan policajac mu je rekao da sjedne u njihovo vozilo, što je i učinio, i sjeo je otraga, te ga ispitivao na okolnosti ovog događaja. Tom prilikom mu je izdao obvezni prekršajni nalog za remećenje javnog reda i mira, a koju novčanu kaznu je platio samo iz razloga što je u to doba imao dosta akademskih obaveza i nije imao vremena da naknadno hoda po sudu.

6.1. Okrivljenik nije imao primjedbi na iskaz svjedoka AČ niti pitanja za svjedoka.

6.2. Na upit predstavnice tužitelja ČČ svjedoku da li smatra da bi ih neki NN građanin prijavio samo zato što su na ulici razgovarali, kako je tvrdio u svom iskazu, svjedok je odgovorio da se sa svakakvim ljudima susretao, pa smatra da bi neki zvali policiju i zbog gluposti.

6.3. Okrivljenik je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

7. Svjedokinja ĐČ iskazala je da se sjeća da se dana 4. veljače 2025. nešto prije 01:00 sat nalazila u službenom policijskom vozilu sa kolegom LČ, a povodom dojave u V. policijskoj postaji preko telefona da su u Rockefellerovoj ulici u Zagrebu NN osobe zaustavile vozilo i da se deru i tuku na ulici. Dolaskom na mjesto događaja odnosno u Rockefellerovu ulicu nakon par minuta, koliko im je bilo potrebno da dođu na navedenu adresu, negdje po sredini ulice uz sam rub lijeve strane vidjela je zaustavljeni osobni automobil marke Hyundai, nije mogla reći da li su dvije muške osobe bile kraj vozila jer je u tom trenutku se odvezivala i htjela što prije izaći iz vozila. Kolega je upravljao vozilom i s obzirom da je ulica uska tražio je mjesto kako bi se zaustavio, s obzirom se radi o jednosmjernoj ulici i koliko se sjeća ipak je zaustavio vozilo na ulici malo ispred njihova vozila. U tom trenutku vidjela je da su te dvije muške osobe sjele u vozilo marke Hyundai jedan je bio naprijed a drugi otraga, i dok su došli do njih i dalje su se međusobno u vozilu svađali, a što se čulo izvan vozila na ulici. Čula je da je svađa bila dosta bučna, jer se sve dešavalo u noćnim satima kada se još više sve čuje. Zatražili su ih dokumente i uvidom u osobnu iskaznicu utvrdili su da se radi o okrivljeniku AČ i drugoj osobi ĆČ, a u razgovoru s istima utvrdili su da su braća i da su se posvađali zbog djevojke od ĆČ kojem je AČ rekao da ga ista vara. Obadvojici je tada na licu mjesta izdan obavezni prekršajni nalog zbog narušavanja javnog reda i mira. Tom prilikom su ih pitali da li su ozlijeđeni i nisu tom prilikom utvrdili da imaju vidljive ozljede, ali ipak im je ponuđena liječnička pomoć što su obadvojica odbila.

8. Temeljem čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona sud je održao glavnu raspravu dana 3. rujna 2026. i proveo postupak bez nazočnosti okrivljenika kojem je dostava poziva uredno iskazana putem e-Oglasne ploče, svoj izostanak nije pravdao, a temeljem ranije iznesene obrane okrivljenika. Također, okrivljenik je u pozivu bio upozoren da ukoliko se ne odazove pozivu, a njegova nazočnost nije potrebno i ne utječe na zakonito i pravilno donošenje presude, da će se rasprava održati u njegovoj odsutnosti te donijeti presuda. Slijedom navedenog, a kako nazočnost okrivljenika nije nužna za donošenje zakonite presude, sud je postupak proveo i donio presudu bez nazočnosti okrivljenika.

9. U završnoj riječi predstavnica tužitelja ČČ je izjavila da je svjedočenjem policijskih službenika utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret i traže da se kazni sukladno zakonu.

10. U daljnjem tijeku postupka sud nije proveo dokaz suočenja okrivljenika i svjedoka djelatnika policije, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, a svjedoci LČ i ĐČ su svoj iskaz dali neposredno u sudu te se očitovali na okolnosti događaja. Iako je okrivljenik imao primjedbe na iskaz svjedoka LČ nije tražio njegovo ponovno ispitivanje i nije imao daljnjih dokaznih prijedloga. Osim toga, okrivljenik se nije odazivao pozivima ovog suda na glavnu raspravu u više navrata, a dostave poziva se vratile s napomenom HP-a „obaviješten

– nije tražio“, a okrivljenik se nije odazivao pozivu za glavnu raspravu dana 3. rujna 2026. iako mu je dostava poziva putem e-Oglasne ploče uredno iskazana a svoj izostanak nije opravdao, a koje postupanje je ocjenjeno kao postupak usmjeren odugovlačenju postupka, odnosno izbjegavanju dolaska u sud. Sud smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i razjašnjeno na osnovu provedenog postupka, a sam okrivljenik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, pa bi se daljnjim izvođenjem dokaza, a imajući u vidu sve ostale dokaze provedene u ovom postupku, nepotrebno odugovlačio prekršajni postupak i stvarali dodatni troškovi što nije u skladu s načelom ekonomičnosti postupka.

11. Iz službene zabilješke od dojavi (str. 7 spisa) proizlazi da je V. policijska postaja Zagreb dana 4.2.2025. u 00:58 sati zaprimila preko telefona od NN osobe da se u Rockefellerova 45, NN osobe zaustavile vozilo, deru se i tuku.

12. Nakon ovako provedenog postupka, na temelju obrane okrivljenika i svih provedenih personalnih i materijalnih dokaza, analizirajući ih kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, sud je nesporno utvrdio da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na način kako je to precizno opisano u izreci presude radi čega ga je proglasio krivim i kaznio kao u izreci presude.

13. Ovakvo činjenično stanje proizlazi iz stanja spisa, jer je ovaj sud iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik kritične zgode na javnom mjestu remetio javni red i mir građana na način da se u automobilu i na ulici tukao i svađao, galamio sa bratom AČ, a što je remetilo noćni odmor građana koji su pozvali intervenciju.

14. Okrivljenik u svojoj obrani nije porekao da se inkriminirane zgode nalazio u Zagrebu, Rockfelerova 45a i bio u društvu sa svojim bratom AČ, te da su stajali pored njihova osobnog automobila ali da se nisu svađali niti tukli, a niti su remetili javni red i mir građana. Okrivljenik je tvrdio da su međusobno razgovarali i to je bila više međusobna rasprava, nisu vikali, niti su se naguravali.

15. Prekršaj iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira čini tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, pri čemu je zakonsko obilježje prekršaja javnost mjesta.

16. Dakle, ovaj prekršajni postupak vodi se protiv okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, čije zakonsko obilježje je javnost mjesta. Neprijeporno se sukob dogodio na kolniku ulice, koje je neograničeno javno mjesto trajno dostupno neograničenom skupu osoba. Budući da na takvo mjesto svaka osoba u bilo koje vrijeme ima mogućnost pristupa nije potrebno posebno utvrđivati niti obrazlagati prisutnost javnosti jer se to samo po sebi podrazumijeva.

17. Iz iskaza svjedoka djelatnika policije LČ i ĐČ proizlazi da su u V. PP Zagreb dobili dojavu od NN osobe da su u Zagrebu, Rockefellerova kod kbr. 45 dvije muške osobe zaustavile vozilo te da se deru i tuku na ulici zbog čega su otišli na mjesto događaja. Svjedok LČ je potvrdio da je dolaskom na mjesto događaja zamijetio dvije muške osobe – okrivljenika i njegova brata AČ, kako se tuku i svađaju, dok su prilazili istima čulo se i vidjelo da se svađaju i da su vikali, a dok su došli do istih obadvojica su otišla u vozilo marke Hyundai tako da su ih zatekli u vozilu i u vozilu su se i dalje svađali i udarali, a kako su bili noćni sati sve se čulo na ulicu. Svjedokinja ĐČ je u svom iskazu također potvrdila da je dolaskom na mjesto događaja vidjela da su dvije muške osobe – okrivljenik i brat AČ sjeli u vozilo marke Hyundai i dok su došli do međusobno su se u vozilu svađali, a što se čulo izvan vozila na ulici, čula je da je svađa bila dosta bučna, jer se sve dešavalo u noćnim satima kada se još više sve čuje.

18. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze ispitanih svjedoka djelatnika policije LČ i ĐČ jer cijeneći njihovo držanje prilikom neposrednog saslušanja, stekao dojam da govore nepristrano i objektivno. Svoj iskaz dali su uvjerljivo i u logičnom slijedu. Njihovi iskazi su se međusobno u bitnome podudarali te nadopunjavali i u suglasju su sa dokumentacijom koja prilaže spisu. Pored toga, svjedoci djelatnici policije u svojstvu ovlaštenih osoba, činjenice koje se odnose na predmetni prekršaj utvrdili su neposrednim zapažanjem, te se o njima decidirano izjasnili, pa isti kao službene osobe nemaju razloga neosnovano teretiti okrivljenika, stoga sud nije našao razloga da posumnja u istinitost tvrdnji ispitanih svjedoka te njihove iskaze smatra vjerodostojnim i valjanim dokazima na temelju kojih je i donio sudsku odluku.

19. Svjedok AČ, brat okrivljenika u svom iskazu nije osporavao da je sa bratom imao prepirku, da je bilo malo povišenih tonova, odnosno glasnije su razgovarali ali da sve ne bi okarakterizirao kao viku i galamu, te nije bilo fizičkog kontakta između njega i brata, priznao je da mu je djelatnik policije izdao obvezni prekršajni nalog za remećenje javnog reda i mira, a koju novčanu kaznu je platio.

20. Iako je svjedok AČ i sam sudionik ovog događaja na način da je u istom sudjelovao aktivno u samom verbalnom i fizičkom sukobu, za koji je potvrdio da mu je od strane policijskog službenika izdan obavezni prekršajni nalog za remećenje javnog reda i mira koju kaznu je platio, sud nije prihvatio njegov iskaz u dijelu u kojem je iskazivao da između njega i okrivljenika nije došlo do fizičkog sukoba i da nisu galamili, već da su se samo prepirali, jer je ocijenjeno da na njegov iskaz nije moguće pokloniti vjeru u cijelosti. Naime, svjedok je brat okrivljenika, a što je okolnost koju je sud uzeo u obzir prilikom ocjene njegova iskaza, pogotovo što je zainteresiran da se okrivljenik oslobodi od prekršajne odgovornosti. Osim toga svjedok je u svom iskazu posve negirao postojanje fizičkog sukoba i umanjivao značaj događaja, prikazao ga je kao običnu prepirku, a takav iskaz sud je ocijenio kao usmjeren na umanjenje okrivljenikove i vlastite odgovornosti (zbog svog postupanja je i prekršajno sankcioniran), zbog čega mu nije poklonjena vjera.

21. S obzirom na sve navedeno nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik počinio predmetno djelo prekršaja, jer je na javnom mjestu remetio javni red i mir građana. Sud smatra da ponašanje okrivljenika na javnom mjestu – ulici predstavlja ponašanje koje odstupa od prihvatljivog društvenog ponašanja na ulici kao javnom mjestu, tim više što sam fizički kontakt pokazuje viši stupanj agresije pa je samim time na frekventnom mjestu bilo vidljivo drugim građanima i okrivljenik je u većoj mjeri remetio javni red i mir.

22. Zbog svega naprijed navedenog, sud nije prihvatio obranu okrivljenika jer je na temelju cjelokupno provedenog postupka stekao uvjerenje da je neuvjerljiva, proturječna provedenim dokazima, koje je sud u cijelosti ocijenio kao vjerodostojne, i po ocjeni ovog suda obrana okrivljenika je dana sa namjerom da sebe otkloni prekršajnu odgovornost za inkriminirani prekršaj.

23. Sud posebno ističe da je okrivljeniku pružio mogućnost da pristupi na raspravu 3. rujna 2026. na kojoj su se čitali dokazi, na koje okrivljenik nije pristupio i time nije iskoristio pruženu mogućnost stavljanja primjedbi ili predlaganja novih dokaza, a sud smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i razjašnjeno na osnovu provedenog postupka te nema potrebe za izvođenjem istog dokaza.

24. Za navedeno djelo prekršaja propisana je za novčana kazna u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana.

25. Stoga je sud okrivljenika proglasio krivim i izrekao mu novčanu kaznu, za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njegove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne. Kao olakotna okolnost okrivljeniku je uzeto da nije prekršajno osuđivan, uzete su u obzir imovinske prilike okrivljenika. Sud je kao otegotnu okolnost kod okrivljenika cijenio činjenicu da okrivljenik na javnom mjestu pokazao viši stupanj agresije (fizički kontakt) i time u većoj mjeri remetio javni red i mir na ulici kao veoma frekventnom mjestu pa sami time vidljivo drugim građanima.

26. Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenica u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, uplati 2/3 ukupno izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

27. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je obvezan nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka te imovinskim prilikama okrivljenika, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) kojim je određen u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura (od 100,00 kuna do 5.000,00 kuna, prema ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj).

U Zagrebu 7. rujna 2026.

Sutkinja

Ljiljana Pirić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl. 192. st. 1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. okrivljenik: ĆČ, [adresa]

2. tužitelj: PU zagrebačka, V. policijska postaja Zagreb

3. spis