Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8041/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Katice Lučić, predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe Rivijera Lovran d.o.o. i odgovorne osobe ŽĐ koje brani Zvjezdana Mađarević, odvjetnica iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 1. Zakona o koncesijama ("Narodne novine" broj: 69/17., 107/2020.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 6. lipnja 2025., Broj: Pp-3740/2023, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, te se ukida pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 6. lipnja 2025., Broj: Pp-3740/2023, na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenici pravna osoba Rivijera Lovran d.o.o. i odgovorna osoba ŽĐ oslobođeni su optužbe da bi počinili prekršaj iz članka 98. stavka 1. točke 1. Zakona o koncesijama, činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, s obrazloženjem da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava. U žalbi žalitelj navodi kako je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, jer je glavna rasprava provedena bez prisutnosti i bez pozivanja okrivljene pravne osobe. Žalitelj nadalje u bitnom ističe kako je iz same izreke vidljivo da je konkretno naveden dio pomorskog dobra - kupalište Kvarner, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], što je sve obavljano, a bez koncesije, te koju površinu su pri tom zauzeli, s time da je spomenuti dio zauzetog pomorskog dobra iz izreke umanjen za površinu terase koju koristi okrivljena pravna osoba na temelju dodijeljenog koncesijskog odobrenja, a što je razvidno iz dokaza u spisu, te smatra kako je zbog toga optužni prijedlog bio podoban za raspravljanje. Zbog navedenog, žalitelj predlaže ovom Sudu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku, podredno, istu preinačiti.

3. Žalba je osnovana.

4. Odlučujući o žalbi ovaj Sud je utvrdio kako nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe iz razloga navedenih u pobijanoj presudi.

5. Naime, okrivljenici su oslobođeni optužbe da bi u razdoblju od 15. svibnja 2020. do 24. rujna 2020., obavljali gospodarsku djelatnost pružanja ugostiteljskih usluga na pomorskom dobru, djelu kupališta Kvarner u Lovranu, nekretnine katastarske oznake čest. br. 86, k. o. [katastarska općina], u ugostiteljskom objektu buffet Kvarner, bez koncesije zauzevši pritom ukupno 238,70 m2 za što je procijenjen prihod u iznosu od 94.098,44 eur/708.984,66 kn, - u razdoblju od 28. svibnja 2021. do 03. listopada 2021., obavljali gospodarsku djelatnost pružanja ugostiteljskih usluga na pomorskom dobru, djelu kupališta Kvarner u Lovranu, nekretnine katastarske oznake čest. br. 86, k. o. [katastarska općina], u ugostiteljskom objektu buffet Kvarner, bez koncesije zauzevši pritom ukupno 238,70 m2 za što je procijenjen prihod u iznosu od 242.982,21 eur/1.830.749,43 kn, - u razdoblju od 20. svibnja 2022. do 12. rujna 2022., obavljali gospodarsku djelatnost pružanja ugostiteljskih usluga na pomorskom dobru, djelu kupališta Kvarner u Lovranu, nekretnine katastarske oznake čest. br. 86, k. o. [katastarska općina], u ugostiteljskom objektu buffet Kvarner, bez koncesije zauzevši pritom ukupno 238,70 m2 za što je procijenjen prihod u iznosu od 242.982,21 eur/1.830.749,43 kn, - u razdoblju od 17. lipnja 2021. do 03. listopada 2021., obavljali ostale gospodarske djelatnosti naplate tuša putem žetona, na pomorskom dobru, djelu kupališta Kvarner u Lovranu, nekretnine katastarske oznake čest. br. 86, k. o. [katastarska općina] 2, bez koncesije zauzevši pritom ukupno 2,25 m2 i ostvarivši pritom prihod u iznosu od 888,86 eur/6.695,61 kn - u razdoblju od 22. svibnja 2022. do 12. rujna 2022., obavljali ostale gospodarske djelatnosti naplate tuša i wc-a putem žetona, na pomorskom dobru, djelu kupališta Kvarner u Lovranu, nekretnine katastarske oznake čest. br. 86, k. o. [katastarska općina], bez koncesije u ukupnoj površini od 23,99 m2, ostvarivši pritom prihod u iznosu od 1.338,70 eur / 10.086,44 kn. Obrazlažući navedenu odluku prvostupanjski sud navodi kako je zaključio da u optužnom prijedlogu nedostaju činjenični navodi počinjenja ovog konkretnog djela okrivljenika, budući u optuženju nedostaje konkretizacija djela, tj. koji dio pomorskog dobra u svrhu pružanja ugostiteljske usluge su koristili na temelju ishođenog Djelomičnog koncesijskog odobrenja, kako bi se moglo utvrditi što su kritičnih zgoda obavljali izvan obuhvata koncesijskog odobrenja. Stoga, s obzirom da u činjeničnom opisu prekršaja nisu navedeni svi elementi kojima se određuje biće prekršajnih djela, to inkriminirano djelo na način kako je opisano nije prekršaj iz citiranih predmetnih odredbi.

6. Međutim, ovaj Sud je utvrdio kako zaključak prvostupanjskog suda o nedostatku konkretizacija djela, tj. koji dio pomorskog dobra u svrhu pružanja ugostiteljske usluge su koristili na temelju ishođenog Djelomičnog koncesijskog odobrenja, kako bi se moglo utvrditi što su kritičnih zgoda obavljali izvan obuhvata koncesijskog odobrenja, nije osnovan. Ovo zato, jer je odredbom članka 98. stavka 1. podstavka 1. Zakona o koncesiji propisano da će se kazniti pravna osoba i njena odgovorna osoba „ako djelatnost za koju je potrebna koncesija obavlja bez dane koncesije (članak 12. stavak 1.)“, dok je člankom 12. stavkom 1. istog Zakona propisano da je „zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije“. Stoga, prema ocjeni ovog Suda žalitelj s opravdanjem u žalbi ističe kako je predmetni optužni prijedlog bio podoban za raspravljanje, s obzirom da je imao sva bitna obilježja prekršaja (koje djelatnosti su obavljane i gdje su obavljane, a za koje okrivljenici nisu imali koncesiju), te sve ostalo predstavlja činjenično pitanje koje će se raspraviti u postupku pred prvostupanjskim sudom.

7. Nadalje, napominje se kako je u postupku trebalo utvrditi osnovanost navoda obrane okrivljenika kako se vodi još jedan postupak protiv njih za navedeni prekršaj, ali pred drugim tijelom i koji je pokrenut prije ovog postupka, a radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava.

8. Zbog navedenog, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, valjalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Zagreb, 4. rujna 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.