REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NZ, zbog prekršaja iz čl. 95. st. 6. u svezi sa st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 20/18, 115/18, 98/19, 57/22), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: Pp-92/2023, od 4. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom na temelju čl. 182. t. 1 Prekršajnog zakona, okrivljenik je oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 95. st. 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo kako je činjenično opisano u optužnom aktu nije prekršaj, jer da opis prekršajnog djela za koje se tereti okrivljenik predstavlja samo zakonski opis prekršaja, što nije dovoljno da bi se po istom moglo postupati, jer u činjeničnom opisu nije konkretizirana radnja počinjenja, kao i vrijeme počinjenja prekršaja.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći u bitnom da priloženi dokazi od strane tužitelja nepobitno dokazuju činjenice o samom načinu, vremenu i uvjetima korištenja državnog poljoprivrednog zemljišta od strane okrivljenika što potvrđuje i okrivljenik na izjavom na zapisnik i inspekcijskom nadzoru, te da se ne slaže s obrazloženjem presude da opis prekršajnog djela predstavlja samo zakonski opis djela iz citiranog članka Zakona.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 18/18, 114/22, 86/26) ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud imao valjane osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se okrivljenik optužuje na način činjenično opisan u izreci, po propisu nije prekršaj, te da je za svoju odluku dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

5. Naime, izrekom pobijane presude okrivljenik je oslobođen od optužbe da koristi poljoprivredno zemljište u vlasništvu države označeno kao k. č. broj [katastarska čestica], KO [katastarska općina], bez valjane pravne osnove, pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 31. st. 26. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 20/18, 115/18, 98/19, 57/22), a što je kažnjivo odredbom čl. 95. st. 6. cit. Zakona.

6. Nadalje, sukladno čl. 31. st. 26. Zakona o poljoprivrednom zemljištu korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države bez valjane pravne osnove nije dopušteno, a odredbom čl. 95. st. 6. u svezi sa st. 4. istog Zakona propisano je kažnjavanje za prekršaj fizičke osobe kada koristi poljoprivredno zemljište u vlasništvu države bez valjane pravne osnove (članak 31. stavak 26. ovoga Zakona).

7. Međutim, uvidom u činjenični opis djela u predmetnom optužnom prijedlogu, a koji činjenični opis je istovjetan navedenom činjeničnom opisu iz izreke pobijane presude, razvidno je da je isti nepotpun i da iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer u bitnom predstavlja samo zakonski opis prekršaja, bez konkretizacije odlučnih činjenica, odnosno određenog načina postupanja okrivljenika protivno citirane zakonske odredbe, jer nije navedena bilo koja radnja koju je poduzeo okrivljenik, odnosno način na koji je okrivljenik koristio to zemljište, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

8. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj, što je suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud pravilno zaključio, pa nije odlučan žalbeni navod tužitelja da je način korištenja predmetnog poljoprivrednog zemljišta proizlazi iz dokaza priloženih uz optužni prijedlog, niti je relevantno to što je način korištenja naveden u obrazloženju optužnog akta.

9. Slijedom navedenog, žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa je trebalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

-

U Zagrebu 4. rujna 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.