Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6828/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZČ, zbog prekršaja iz čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), rješavajući o žalbi okrivljenika ZČ, podnijetoj putem branitelja Ane Trošelj i Sandre Zorc, odvjetnicama iz ZOU Trošelj i Zorc iz Rijeke, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 28. svibnja 2025., broj: Pp-2547/2023, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e:
I U povodu žalbe okrivljenika ZČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, na način da se djelo okrivljenika iz izreke pobijane presude pravno označava kao prekršaj iz čl. 65. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23).
II Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ZČ i u pobijanom a nepreinačenom dijelu pobijana presuda se potvrđuje.
III Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, 86/26 – dalje u tekstu PZ), okrivljenik DČ je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura) u roku od 15 (petnaest) dana, računajući dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.
2. Navedenom presudom okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka.
4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud nalazi da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da nisu počinjene povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, ali da je očito omaškom djelo okrivljenika, iako sud navodi da primjenjuje blaži propis, pravno označeno kao prekršaj iz čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kojim je propisano kažnjavanje za prekršaj pravne osobe, umjesto kao prekršaj iz čl. 65. st. 3. istog Zakona, kojim je propisano kažnjavanje za prekršaj fizičke osobe, pa je ovaj sud pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao u izreci pod točkom I.
7. Nadalje, na temelju pisane obrane okrivljenika i provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen i o čemu je, protivno tvrdnji žalitelja, dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavlja u obrani iznesene okolnosti pod kojima se prekršaj dogodio, odnosno da je automobil zajedno s ključevima ostavio ispred stana ujaka IČ, a da je njegov bratić LČ bez njegovog znanja i suglasnosti uzeo njegov automobil, čiji su ključevi bili u kući ujaka, te da je u navedeno vrijeme otišao voziti automobil, žalitelja ne mogu osloboditi odgovornosti za inkriminirani prekršaj, pri čemu se naglašava da je sukladno čl. 25. PZ za odgovornosti za prekršaj dovoljan nehaj kao oblik krivnje.
8. Naime, okrivljenik kao vlasnik vozila mogao je i morao na odgovarajući način osigurati da se njegovo vozilo ne stavlja u promet prije sklapanja ugovora o osiguranju, odnosno obnavljanja istog, a neprijeporno je to propustio učiniti, jer je i ključeve vozila ostavio drugoj osobi, pa je i bez ispitivanja u svojstvu svjedoka IČ i LČ, činjenično stanje za donošenje odluke u ovom predmetu u potpunosti i pravilno utvrđeno.
9. Iz navedenih razloga okolnost da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti zašto nije u svojstvu svjedoka ispitao LČ, čije ispitivanje je okrivljenik predložio u pisanoj obrani, nije utjecala niti mogla utjecati na presudu, pa nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. PZ, kako to neosnovano u žalbi tvrdi žalitelj.
10. Nadalje, ispitujući odluku o novčanoj kazni, ovaj sud nalazi da je izrečena kazna okrivljeniku u granicama zakona, te da je valjano obrazložena i da nije prestroga, tim više što je izrečena u minimalnom iznosu propisane kazne za predmetni prekršaj (od 660,00 do 6630,00 eura, fizičkoj osobi), a koja kazna je i po ocjeni ovog suda primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
11. Slijedom navedenog, iako prema stanju spisa okrivljenik ranije nije kažnjavan, ovaj sud nije našao uvjeta za primjenu čl. 37. PZ i ublažavanje kazne ispod donje granice propisane kazne, niti za primjenu čl. 24.a. PZ, kako to neosnovano predlaže žalitelj.
12. Odluka o troškovima postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće je obrazložena, a njihova visina je primjerena s obzirom na propisani raspon od 100,00 do 5.000,00 kuna.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
14. Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 4. rujna 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
