Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4058/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić, članice vijeća, izvanparničnom predmetu radi određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osobe s duševnim smetnjama AP, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica po službenoj dužnosti Korana Ferdelji, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-266/2026-9 od 26. kolovoza 2026., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba prisilno smještene osobe AP kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-266/2026-9 od 26. kolovoza 2026.

II. Nalaže se računovodstvu da po pravomoćnosti ovog rješenja isplati iznos od 156,25 EUR iz proračunskih sredstava suda, na žiro račun odvjetnice Korane Ferdelji, Zagreb, Mirka Viriusa 16, otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d., broj IBAN: [broj bankovnog računa] SWIFT: PBZGHR2X.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda određen je prisilni smještaj AP, rođenom **.**.1996., s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u trajanju do 30 dana, počevši od 20. kolovoza 2026.

2. Protiv rješenja suda prvog stupnja žali se prisilno smještena osoba po punomoćnici zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Prvostupanjski sud je zaprimio obavijest o prisilnom zadržavanju AP u Klinici za psihijatriju [adresa] te je nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju, po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, kako je to propisano odredbom članka 27. i čl. 35. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14., dalje: ZZODS), odredivši prvostupanjskim rješenjem prisilni smještaj AP u Klinici za psihijatriju [adresa] u trajanju do 30 dana počevši od 20. kolovoza 2026.

7. Iz prijedloga Klinike za psihijatriju [adresa] proizlazi da je prisilno smještena osoba AP na prvo liječenje u tu Kliniku primljen putem hitne psihijatrijske ambulante pod dg. F20.0 in obs te pri prijemu daje pristanak na hospitalizaciju. Tijekom liječenja postavlja se dg. F23 (F60.3, F31 in obs), prisilno smještena osoba iznosi religijski obojene sumanute ekspanzivne sadržaje („on je A“) na čemu je, dijelom, temeljio i socijalne aktivnosti. Dana 20. kolovoza 2026. prisilno zadržana osoba tijekom jutarnje vizite kategorički zahtijeva otpust pri čemu je iznimno napet, na rubu acting-out reagiranja, povišenog distrofičnog raspoloženja, u formalno urednom tijeku misli verbalizira ekspanzivne ideje, ideje odnosa, religijski obojene sadržaje te je psihotično projektivan, čime je izrazito afektivno angažiran. Uz ostalo je naveo da „netko tko ne može oprostiti preljub ne može biti njegov doktor“, „njegovo srce je puno, on je svoju misiju ispunio, mora krenuti dalje“, „njemu bolničko liječenje ne treba, ne trebaju mu ni lijekovi, ne može više uzimati lijekove, njegova misija ovdje završena“. Tijekom individualnog razgovora prisilno smještenoj osobi je pojašnjena neophodnost daljnjeg bolničkog liječenja s obzirom na kliničku sliku te zakonska procedura vezana uz prisilno zadržavanje no aktualna klinička slika ukazuje na psihotičnu akutizaciju (težu duševnu smetnju) tako da bi otpust s bolničkog liječenja, uz pacijentovo odbijanje uzimanja neophodne farmakoterapije, rezultiralo ugrožavanjem vlastitog zdravlja, a potencijalno, i sigurnosti s obzirom da je prisilno smještenoj osobi danas ograničeno korištenje mobitela, a s obzirom na sadržaje koje objavljuje na društvenim mrežama.

8. Sud prvog stupnja je, provodeći postupak u smislu odredbi čl. 35. i 36. ZZODS a imajući u vidu navode prijedloga Klinike za psihijatriju [adresa] o određivanju prisilnog smještaja AP, u psihijatrijskoj zdravstvenoj ustanovi, te na temelju činjenica utvrđenih temeljem nalaza i mišljenja vještaka prof.dr. sc. ABC, spec. psihijatra utvrdio da su ispunjene zakonom predviđene pretpostavke za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, temeljem odredbe čl. 27. ZZODS, budući je u pitanju osoba s težim duševnim smetnjama, koja uslijed takvih smetnji osobno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana u navedenom zakonskom članku, zbog čega joj je potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi radi liječenja.

9. Predstavnica psihijatrijske ustanove, doc.dr. sc. ABC, spec.psihijatar u cijelosti je ostala kod prijedloga Klinike da se AP odredi prisilni smještaj u Klinici za psihijatriju [adresa] u trajanju do 30 dana.

10. Kako je punomoćnica prisilno smještene osobe predložila provođenje psihijatrijskog vještačenja obzirom da se prisilno zadržana osoba protivila prijedlogu Klinike za ostanak na liječenju, sud prvog stupnja je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. ABC, spec.psihijatru.

11. Sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof. dr. sc. ABC, spec.psihijatru utvrdio da je prisilno zadržana osoba tridesetogodišnji mladić koji se po prvi put nalazi u psihijatrijskom liječenju, da je aktualno psihotično dekompenziran, iznosi obilje psihopatoloških fenomena koji su unatoč tome što se nalazi od 25. srpnja 2026. u bolnici izrazito prisutni u njegovom psihičkom nalazu. Potpuno je preplavljen intrapsihičkim bizarnostima koje uvjetuju njegovo ponašanje te je nekritičan i bez uvida u svoje stanje. Ugrožava svoju sigurnost nekritičnim ponašanjem (objavama na društvenim mrežama), ugrožava i svoje zdravlje time što se smatra zdravim i ne potrebitim liječenja i uzimanjem terapije slijedom čega je zahtjev Klinike [adresa] opravdan, da se prisilno smještenu osobu zadrži na bolničkom liječenju do trideset dana.

12. Na raspravi održanoj dana 26. kolovoza 2026. predstavnica Klinike za psihijatriju [adresa], doc.dr.sc. Draženka Ostojić, spec. psihijatar, je izjavila da u cijelosti ostaje kod prijedloga bolnice za prisilnim smještajem prisilno zadržane osobe u psihijatrijskoj ustanovi te nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

13. Kako je prisilno smještena osoba imala prigovora na nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. ABC, spec.psihijatra smatrajući da ne treba ostati na liječenju jer je zdrav, a punomoćnica prisilno smještene osobe smatra da je moguće ambulantno liječenja to je sud prvog stupnja proveo dopunsko saslušanje sudskog vještaka kojim je utvrđeno da s obzirom na prisutnu psihopatologiju, nekritičnosti te stav prema liječenju i negiranje psihičkih tegoba, nema elemenata koji bi opravdali trenutno ambulantno liječenje, nego je potrebno upravo u bolničkim uvjetima stabilizirati psihičko stanje prisilno zadržane osobe do razine koja bi onda bila dostatna za ambulantni tretman. Utvrđeno je da prisilno smještena osoba ugrožava vlastitu sigurnost i zdravlje na način da se diskreditira navedenim objavama na društvenim mrežama pa izostankom liječenja produbljava loše psihičko stanje koje bez primjene psihofarmaka ne može biti stabilizirano.

14. Kako je sud prvog stupnja na temelju nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. ABC, spec.psihijatra utvrdio se prisilno zadržana osoba liječi pod dijagnozom akutni psihotični poremećaj (F23.0) što predstavlja težu duševnu smetnju, zbog čega ugrožava svoj život, zdravlje i sigurnost, ali i zdravlje i sigurnost drugih osoba pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te utvrdio da AP zadovoljava kriterije za određivanje prisilnog smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do 30 dana.

15. Stoga je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno utvrdio opravdanim prijedlog Klinike za psihijatriju [adresa] radi određivanja prisilnog smještaja u trajanju do 30 dana obzirom da je utvrđeno da AP u trenutnom stanju zbog dijagnoze koja predstavlja težu duševnu smetnju ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život, zdravlje i sigurnost, ali i zdravlje, život i sigurnost svoje okoline.

16. Suprotno žalbenim navodima a imajući u vidu utvrđene činjenice tijekom postupka, kao i nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. ABC, spec.psihijatra pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ispunjeni uvjeti iz čl. 27. ZZODS, te da je CP potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi radi daljnjeg liječenja.

17. Vezano uz žalbene navode žalitelja, valja navesti da su odredbom čl. 27. ZZODS propisane pretpostavke pod kojima se neka fizička osoba može prisilno zadržati i prisilno smjestiti u psihijatrijsku ustanovu. Prvo, mora se raditi o osobi koja ima teže duševne smetnje, a teža duševna smetnja određuje se kao duševna smetnja iz čl. 3. st. 1. toč. 3. ZZODS, koja po svojoj naravi ili intenzitetu ograničava ili otežava psihičke funkcije osobe u mjeri da joj je neophodna psihijatrijska pomoć (čl. 3. st. 1. toč. 17. ZZODS). Iz dokumentacije u spisu, kao i nalaza vještaka proizlazi da AP boluje od akutnog psihotičnog poremećaja (F23.0) što predstavlja težu duševnu smetnju. Nadalje, da bi se osoba prisilno zadržala i smjestila u psihijatrijsku ustanovu, potrebno je da takva osoba upravo zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život zdravlje ili sigurnost. Teža duševna smetnja određene osobe u tom smislu mora biti uzrok ozbiljne i izravne opasnosti za njezin vlastiti život, zdravlje ili sigurnost ili za život zdravlje ili sigurnost bilo koje druge osobe. U ovom predmetu utvrđeno je postojanje tog kauzaliteta, a isti proizlazi iz medicinske dokumentacije i nalaza vještaka prof. dr. sc. ABC, spec.psihijatra.

18. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz čl. 27. ZZODS te odredio prisilni smještaj AP u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja, pa je žalbu prisilno smještene osobe valjalo odbiti kao neosnovanu, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 43. st. 3. ZZODS i potvrditi rješenje suda prvog stupnja te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

19. Prisilno smještenoj osobi je u ovom postupku, a radi zaštite njegovih prava postavljena odvjetnica po službenoj dužnosti Korana Ferdelji koja je podnijela zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 156,25 EUR.

20. Zahtjev punomoćnika zadržane osobe kojem je određen prisilni smještaj je osnovan.

21. Prema Tbr. 18. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/2023., dalje: OT), za sastavljanje redovnih i izvanrednih pravnih lijekova, odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 16. uvećano za 25%.

22. Stoga, pravilnom primjenom Tbr. 18. OT, odvjetnici je valjalo priznati za sastav žalbe 62, 50 boda. Imajući u vidu vrijednost boda, s osnova sastava žalbe, odvjetnici je priznato 125,00 EUR što uz 25% PDV iznosi 156,25 EUR.

23. Pri tome je za ukazati kako se sredstva za zastupanje odvjetnika kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti, osiguravaju i isplaćuju iz proračuna nadležnog županijskog suda, jer sukladno odredbi članka 15. ZZODS osobe s duševnim smetnjama u sudskim postupcima moraju imati odvjetnika budući je pravo na pravnu pomoć u sudskim postupcima dio prava na pravično suđenje prema članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 13/03., 1/06., 9/05., 2/10.), a pravo na podnošenje pravnog lijeka je ustavno pravo regulirano odredbom članka 18. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14.).

24. S obzirom na naprijed navedeno, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 4. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža