Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4060/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća te Ane Gradišek i Željke Rožić Kaleb članova vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osobe s duševnim smetnjama VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], koju zastupa punomoćnica Kristina Rakuša, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe, protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-267/2026-9 od 27. kolovoza 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 4. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba prisilno smještene osobe kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-267/2026-9 od 27. kolovoza 2026.

II. Nalaže se računovodstvu da po pravomoćnosti ovog rješenja isplati iz proračunskih sredstava suda, na žiro račun odvjetnika Kristine Rakuš iznos od 156,25 Eur u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda određen je prisilni smještaj VF, rođenoj **.**.1986., s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u Klinici za psihijatriju [naziv], u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 21. kolovoza 2026.

2. Rješenje pobija prisilno smještena osoba iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže, ukinuti pobijano rješenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanim rješenjem ni postupkom koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu odredbe čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Provodeći postupak u smislu odredbi čl. 35. i 36. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14, dalje: ZZODS), a imajući u vidu navode obavijesti Klinike za psihijatriju [naziv], te na temelju činjenica utvrđenih iz liječničke dokumentacije prisilno smještene osobe, prvostupanjski sud je utvrdio da su ispunjene zakonom predviđene pretpostavke za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, na temelju odredbe čl. 27. ZZODS, budući je u pitanju osoba s težim duševnim smetnjama, koja uslijed takvih smetnji osobno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana u navedenom zakonskom članku, zbog čega joj je prijeko potreban smještaj u psihijatrijskoj ustanovi radi liječenja.

7. Navedeno jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. BTF, koja je navela da je ovo prvo hospitalno liječenje te da je hospitalizacija uslijedila zbog psihotične dekompenzacije uz paranoidne ideje, te hetero agresivnost. Psihijatrijski tretman je indiciran zbog impulzivnog ponašanja, paranoidnih ideja, te nekritičnost prema potrebi liječenja i primjeni psihofarmatka, što dovodi do pogoršanja psihičkog zdravlja te se radi o težim duševnim smetnjama, zbog kojih prisilno smještena osoba VF sada ozbiljno i izravno ugrožava svoje zdravlje i sigurnost, te zdravlje i sigurnost drugih osoba. Vještak navodi da je trenutno njezino psihičko stanje takvo da se ne može provoditi liječenje ambulantno, te mora biti u kontroliranim hospitalnim uvjetima. Prisilno smještena osoba liječi se pod dijagnozoma F23.1 akutni psihotični poremećaj sa simptomima shizofrenije, te vještak predlaže da se ista prisilno smjesti u psihijatrijsku ustanovu u trajanju do 30 dana.

8. Na ročištu dana 27. kolovoza 2026. predstavnica Klinike za psihijatriju dr. BCA, ostala je kod prijedloga bolnice za prisilnim smještajem VF u psihijatrijsku ustanovu.

9. Vezano za žalbene navode neubrojive osobe, valja navesti da su odredbom čl. 27. ZZODS propisane pretpostavke pod kojima se neka fizička osoba može prisilno zadržati i prisilno smjestiti u psihijatrijsku ustanovu. Prvo, mora se raditi o osobi koja ima teže duševne smetnje, a teža duševna smetnja određuje se kao duševna smetnja iz čl. 3. st. 1. toč. 3. ZZODS, koja po svojoj naravi ili intenzitetu ograničava ili otežava psihičke funkcije osobe u mjeri da joj je neophodna psihijatrijska pomoć (čl. 3. st. 1. toč. 17. ZZODS). Iz nalaza vještaka jasno proizlazi da akutni psihotični poremećaj sa simptomima shizofrenije (F23.1), predstavlja težu duševnu smetnju.

10. Nadalje, da bi se osoba prisilno zadržala i smjestila u psihijatrijsku ustanovu, potrebno je da takva osoba upravo zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život zdravlje ili sigurnost. Teža duševna smetnja određene osobe u tom smislu mora biti uzrok ozbiljne i izravne opasnosti za njezin vlastiti život, zdravlje ili sigurnost ili za život zdravlje ili sigurnost bilo koje druge osobe. U ovom predmetu utvrđeno je postojanje tog kauzaliteta, a isti proizlazi iz činjenice da je prisilno smještena osoba heteroagresivna, imupuliznog ponašanja, paranoidnih ideja, te nekritična prema potrebi liječenja i primjeni psihofarmaka.

11. S tim u vezi, sasvim neosnovano navodi žaliteljica kako prisilni smještaj nije jedina moguća mjera, jer je žaliteljica spremna podvrgnuti se redovnim kontrolama, te da postoji osnova za ambulantno liječenje, te da nisu ispunjeni uvjeti propisani čl. 6. st. 3. ZZODS.

12. Prisilni smještaj VF, proveden je po zakonu i po propisanom postupku, pa su stoga ispunjenje sve zakonske pretpostavke pod kojima se neku osobu može prisilno zadržati i prisilno smjestiti u psihijatrijsku ustanovu, a žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

13. S tim u vezi, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 43. st. 3. ZZODS odlučiti kao u toč. I. izreke.

14. Prisilno smještenoj osobi, u ovom postupku, a radi zaštite njezinih prava postavljen je odvjetnik po službenoj dužnosti Kristina Rakuša, koja je podnijela zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 156,25 Eur.

15. Zahtjev odvjetnika Kritine Rakuša je osnovan.

16. Prema Tbr. 18. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022-dalje OT), za sastavljanje redovnih i izvanrednih pravnih lijekova, odvjetniku pripada nagrada iz Tbr 16 uveća za 25%.

17. Stoga, pravilnom primjenom Tbr. 18. OT, odvjetniku je valjalo priznati za sastav žalbe 62,5 boda. Imajući u vidu vrijednost boda (2,00 Eur), s osnova sastava žalbe, odvjetniku je priznato 125,00 Eur, što uvećano za 25% PDV iznosi ukupno 156,25 Eur.

18. Pri tome je za ukazati kako se sredstva za zastupanje odvjetnika kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti, osiguravaju i isplaćuju iz proračuna nadležnog županijskog suda, jer sukladno odredbi članka 15. ZZODS osobe s duševnim smetnjama u sudskim postupcima moraju imati odvjetnika budući je pravo na pravnu pomoć u sudskim postupcima dio prava na pravično suđenje prema članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN - MU broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 1/06, 9/05 i 2/10), a pravo na podnošenje pravnog lijeka je ustavno pravo regulirano odredbom članka 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01,55/01, 76/10, 85/10 i 5/14).

19. S obzirom na naprijed navedeno, odlučeno je kao u toč. II. izreke.

U Zagrebu, 4. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis