1

Poslovni broj: Gž-1050/2021-2

Poslovni broj: Gž-1050/2021-2

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Mileni Vukelić-Margan u pravnoj stvari tužitelja Z. V. iz T., K. OIB:…, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., protiv tuženika P. d.o.o. iz G. V., , OIB:…., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda M. B. i K. B. iz S. B., radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 9 P-1296/2019-14 od  19. ožujka 2021., 16. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 9 P-1296/2019-14 od  19. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je tužba tužitelja odbačena kao nedopuštena (točka I.), te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 19.332,50 kn u roku od 15 dana (točka II.).

2. Protiv rješenja je  žalbu podnio  tužitelj, pozivajući  se  na  žalbene  razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3. Tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja propustio utvrditi relevantne činjenice kako bi odlučio o prigovoru nedopuštenosti tužbe pa da  je  pogrešno

primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Navodi da je između parničnih stranaka sklopljen predugovor, a potom i 20. veljače 2012. ugovor o prodaji stana, da je rješenjem Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-5/13 bila određena ovrha na nekretninama koje su bile predmetom ugovora o prodaji, kao i postupak predstečajne nagodbe nad tuženikom kao prodavateljem. Usljed zabilježbe ovrhe da nije bilo moguće provoditi dobrovoljna raspolaganja ovršenika, što da je onemogućavalo tužitelja provesti ugovor u zemljišnoj knjizi, a prema odredbama ugovora o kupoprodaji tuženik kao prodavatelj je bio dužan izdati tabularnu ispravu za upis u zemljišnu knjigu. Naglašava da u vrijeme otvaranja postupka izvanredne uprave nije imao nikakvih dospjelih novčanih tražbina prema tuženiku, da je bio u posjedu stana koji je bio predmetom ugovora pa da nije ni mogao pokrenuti postupak radi isplate. U to vrijeme da je tuženik i dalje imao mogućnost postupiti prema ugovornim odredbama, a tek kada je treća osoba preuzela prava i obveze založnog vjerovnika, a kasnije stekla vlasništvo na prijepornom stanu, da je bilo jasno da tuženik neće moći ispuniti svoju ugovornu obvezu. Stoga tvrdi da je tek nakon uknjižbe prava vlasništva u korist treće osobe 1. kolovoza 2019. stekao pravnu mogućnost pokretanja postupka protiv tuženika, što da je i učinio podnošenjem tužbe u ovom predmetu. Smatra da je pogrešno pravno stajalište suda prvog stupnja da se i na konkretan slučaj treba primijeniti odredba čl. 41. st. 1. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za R. H. («Narodne novine» br. 32/17 - dalje ZPIU), jer da nije logično da bi se od tužitelja tražilo prijavljivanje tražbine koju nije imao u vrijeme otvaranja postupka izvanredne uprave. Primjenom narečenog propisa da ga se stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na sve vjerovnike koji su imali tražbine u trenutku pokretanja tog postupka pa da mu se narušava temeljno ustavno pravo jednakosti pred zakonom. Pored toga, smatra da je i narečena odredba suprotna čl. 132. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 -  ZOO) kojom je propisano da u slučaju raskida ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj strani ono što je primila.

3.1. Predlaže stoga ukinuti pobijano rešenje i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, uz obvezu nadoknade troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio tužbu tužitelja nedopuštenom, a pritom nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Pravilno je pravno stajalište suda prvog stupnja da tužitelj nije bio ovlašten pokrenuti parnični postupak radi raskida ugovora o prodaji te radi isplate, nakon što je nad tuženikom bio pokrenut postupak izvanredne uprave. Naime, tužitelj je 6. studenoga 2019. podnio tužbu radi utvrđenja da je raskinut ugovor o kupoprodaji stana koji je sklopljen između tužitelja kao vlasnika obrta i prednika tuženika te radi isplate iznosa od 733.368,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 27. prosinca 2010. do isplate.

6.1. Prema utvrđenjima suda prvog stupnja, koja su u pretežitom dijelu između stranaka neprijeporna, tuženik je povezano društvo s društvom A. d.d., a rješenjem T. suda u Z. broj St-1138/2017 od 10. travnja 2017. je otvoren postupak izvanredne uprave nad društvom A. d.d. te nad tuženikom kao povezanim društvom. Iz rješenja T. suda u Z. broj St-1138/2017 od 21. kolovoza 2019. proizlazi da tuženik nije naveden kao ovisno i povezano društvo nad kojim je postupak izvanredne uprave pravomoćno završen.

7. Na tako utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, konkretno odredbu čl. 41.ZPIU-a, kojom je propisano da od dana otvaranja postupka izvanredne uprave do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih i postupka osiguranja kao niti postupaka izvansudske naplate protiv dužnika i njegovih ovisnih i povezanih društava, osim postupaka koji se odnose na sporove iz radnih odnosa.

8. Kako ovo nije spor iz radnih odnosa, već imovinsko pravni spor proizašao iz ugovora o kupoprodaji stana, koji je sklopljen između prednika stranaka 20. veljače 2012., proizlazi da tužitelj nije bio ovlašten, nakon otvaranja postupka izvanredne uprave pokrenuti ovaj parnični postupak, dakle podnijeti tužbu protiv tuženika nad kojim se vodi postupak izvanredne uprave.

9. Tužitelj u žalbi ponavlja činjenice kojima pokušava potkrijepiti tvrdnju o osnovanosti tužbenog zahtjeva prema tuženiku, međutim, takvi žalbeni navodi nisu ni od kakvog utjecaja na ishod ovog postupka. Bez utjecaja je i činjenica što tužitelj u vrijeme pokretanja postupka izvanredne uprave nad tuženikom, prema tuženiku nije imao dospjelu tražbinu, budući da ta okolnost ne daje tužitelju ovlaštenje na podnošenje tužbe nakon pokretanja postupka izvanredne uprave nad tuženikom.

10. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 16. travnja 2024.

                          Sutkinja

                                                                                                                Milena Vukelić-Margan, v.r.