Poslovni broj: Povrv-97/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Trg kralja Tomislava 36, Velika Gorica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ivani Klaić Žlepalo, a na prijedlog sudskog savjetnika Luke Perkovića, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Owens, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Oweins, Houška i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja rasprave, 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-179/2026, sudski predmet Ovrv-1073/2026 od 10. travnja 2026., kojim je naloženo tuženiku GN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , da u roku osam dana namiri tužitelju Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, iznos od 74,34 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 10,62 EUR od 13. svibnja 2025.,

- na iznos 10,62 EUR od 1. lipnja 2025.,

- na iznos 10,62 EUR od 1. srpnja 2025.,

- na iznos 10,62 EUR od 1. kolovoza 2025.,

- na iznos 10,62 EUR od 1. rujna 2025.,

- na iznos 10,62 EUR od 1. listopada 2025.,

- na iznos 10,62 EUR od 1. studenog 2025.,

pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu 50,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu 155,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, je kao ovrhovoditelj temeljem vjerodostojne isprave, kod javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika GN iz [adresa], te ishodio rješenje o ovrsi, a sve prema odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024; dalje – OZ).

2. Tuženik je, kao ovršenik, protiv tog rješenja o ovrsi pravovremeno izjavio prigovor, u kojem navodi da osporava predmetno rješenje u ovrsi i po osnovi i visini. U tom smislu ističe kako tražbina tužitelja ne postoji jer tuženik nije obveznik plaćanja RTV pristojbe kao fizička osoba. Nadalje navodi da u svom vlasništvu nema televizor a uređaje koje posjeduje, a to su mobitel, laptop i automobil, su u vlasništvu pravne osobe kod koje je tuženik u radnom odnosu. Tu okolnost je tuženik naveo kontroloru tužitelja a potom i u pisanoj pritužbi od 22. srpnja 2025. Tuženik u prigovoru također ističe kako se cijela tražbina tužitelja zasniva na zapisniku kontrolora tužitelja i navodi da je činjenično i pravno manjkav. Naime, zapisnik nije potpisao tuženik, niti je bio pozvan da ga pregleda, a svakako da nije stekao dokaznu vrijednost kojom bi se mogla utemeljiti tražbina jer tuženik nije bio obaviješten o njegovom sadržaju. Nadalje, tuženik ističe da je sadržaj zapisnika netočan iz sljedećeg – kontrolor tužitelja u zapisniku navodi okolnosti koje ne odgovaraju stvarnom stanju, točnije, razgovor se odvijao ispred ulaznih vrata stana i nije bilo nikakve ulazne inspekcije stana ili prostorija. U kupaonici koja se nalazi s lijeve strane ulaznih vrata stana (a koja prostorija je navodno evidentirana kao prostorija iz koje se čuje TV prijamnik) se ne nalazi TV prijamnik. Isto tako tuženik navodi da je pravovremeno i dosljedno prije pokretanja ovog postupka upozoravao tužitelja na to da nema u svom vlasništvu TV prijamnik, u kojima je osporavao zapisnik kontrolora kao djelatnika tužitelja, dok je tužitelj samo naveo da ostaje kod svih svojih iznesenih navoda iz dotadašnje korespondencije. Tuženik zaključno predlaže da sud njegove prigovore usvoji u cijelosti, te da se ukine rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića u cijelosti te da se ukinu provedene ovršne radnje i naloži tužitelju da tuženiku plati troškove postupka. Slijedom iznesenog, ovaj je sud citirano rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je u odgovoru na prigovor ovršenika, sada tuženika, od 8. lipnja 2026. u bitnome naveo da su prigovori tuženika u cijelosti neosnovani i paušalni te da su izjavljeni isključivo u cilju odugovlačenja naplate nespornog potraživanja tužitelja. Nadalje, navodi da vodi evidenciju korisnika prijamnika radijskog i televizijskog programa, te da je djelatnik tužitelja sastavio zapisnik za pokretanje prekršajnog postupka a kojim je utvrđeno da tuženik posjeduje TV prijamnik koji u konačnici podliježe plaćanju mjesečne pristojbe. Navodi da iz napomene sadržane u zapisniku kontrolora proizlazi: „Razgovarao sa strankom, vidio TV kroz otvorena vrata u sobi lijevo od ulaza. Stranka kaže da neće ništa potpisati i neka pošaljem službeno…“. Stoga tužitelj navodi da iz spomenute napomene proizlazi da tuženik posjeduje prijamnik koji podliježe obvezi plaćanja pristojbe. Ističe se da taj zapisnik predstavlja neposredan dokaz o korištenju prijamnika i njegovom korištenju za reprodukciju radijskog programa. Slijedom toga, tvrdnja tuženika da računalo koristi isključivo u svrhu obavljanja svoje djelatnosti predstavlja naknadno iznesen, ničim potkrijepljen i očigledno usmjeren pokušaj izbjegavanja plaćanja pristojbe. Tužitelj nije predložio održavanje ročišta, ali je istaknuo dokazni prijedlog saslušanja njegovog ovlaštenog kontrolora VN. Slijedom iznesenog, tužitelj predlaže da sud, bez održavanja ročišta, donese presudu kojom održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te da naloži tuženiku da tužitelju isplati trošak ovršnog kao i troškove parničnog postupka, kako su specificirani u podnesku od 8. lipnja 2026.

4. Tuženiku je dostavljen podnesak tužitelja sa pripadajućim prilozima na očitovanje, te se on očitovao kako slijedi. Osim onoga što je izneseno u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, tuženik je u bitnome naveo da je tužitelj proturječan u svojim navodima, jer je tužitelj u svom e-mailu od 24. srpnja 2025. naveo da je kontrolor opazio da tuženik posjeduje laptop, mobilni telefon i automobil. S time u vezi, tuženik zaključuje da se ni u jednom trenutku tužiteljevih navoda ne spominje TV prijamnik nego tek u podnesku od 8. lipnja 2026. Osim toga, tuženik ističe da je teret dokazivanja postojanja TV prijamnika na tužitelju, dok tužitelj kao jedini dokaz postojanja obveze tuženika prema tužitelju temelji na nepotpisanom zapisniku kojeg tuženik u cijelosti osporava. U kontekstu dokazivanja posjedovanja uređaja koje je tužitelj prvotno navodio, tuženik dostavlja izjavu poslodavca o vlasništvu i namjeni ustupljene opreme. Tuženik osporava nastale troškove postupka, a predlaže da sud po potrebi sasluša tuženika u svojstvu stranke ili očevid na licu mjesta na okolnost utvrđivanja rasporeda prostorija u stanu tuženika, a vezano za to da je djelatnik tužitelja vidio TV prijamnik u prostoriji lijevo od ulaznih vrata, kako je navedeno na zapisniku. Zaključno, predlaže da sud u cijelosti ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te da naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.

5. Svoje potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem na dan 17. siječnja 2026., a koje potraživanje se odnosi na neplaćenu RTV pristojbu za razdoblje od svibnja do listopada 2025. u ukupnom iznosu od 74,34 EUR.

6. Dakle, predmet ovog spora je isplata duga po računima za period od svibnja do listopada 2025., na ime dugovanja za pristojbu koju su dužni plaćati vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika.

7. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je izveo dokaze uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 10 spisa), račun za utuženo razdoblje (list 11 spisa), izvadak iz evidencije pretplatnika (list 33 spisa), zapisnik o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe sastavljen po kontroloru tužitelja od 16. travnja 2025. (list 32 spisa), presliku povratnice kojom je tužitelj nastojao obavijestiti tuženika o zasnivanju pravnog odnosa (list 36 spisa), saldakonti karticu tuženika (list 31 spisa), te Odluku o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe koja se plaća Hrvatskoj radioteleviziji za 2025. te povlasticama za određene kategorije obveznika plaćanja, od

1. siječnja 2025. (list 38 spisa).

8. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, iz odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje – ZPP), budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

8.1. Budući da se, dakle, u konkretnoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti koji je pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 80/2022, dalje ZID ZPP/2022), primjenjuje se izmijenjeni članak 461.a ZPP-a, kojim je propisano da se u odnosu na spor male vrijednosti provodi pisani postupak, dakle, bez održavanja ročišta za glavnu raspravu, a stranke su, rješenjem od 20. svibnja 2026., upozorene na postupanje u skladu s istom odredbom. Pri tome se ističe da je tužitelj predložio saslušanje svog ovlaštenog kontrolora (ne navodeći na koju okolnost ga se ima saslušati), odnosno da je tuženik predložio da se njega sasluša na okolnost posjedovanja TV prijamnika i predložio očevid na licu mjesta, iz čega proizlazi da bi se trebalo održati ročište radi njihovog saslušanja, ali je sud odbio te dokazne prijedloge stranaka kao nepotrebne, a imajući u vidu stanje spisa koje će se obrazložiti u nastavku.

9. Ovaj sud je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno te na temelju rezultata dokaznog postupka, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim.

10. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; dalje u tekstu – ZOO), određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

11. Odredbom članka 34. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (''Narodne novine'' broj 137/10, 76/12 i 78/16; dalje – ZHR) svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, dok je stavkom 7. istog članka propisano da HRT vodi evidenciju obveznika mjesečne pristojbe u Republici Hrvatskoj. Na vođenje i korištenje evidencije primjenjuju se propisi o zaštiti osobnih podataka.

12. Odredbom članka 35. stavka 2. ZHR-a propisuje da visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor HRT-a uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije da je pristojba u skladu s Ugovorom iz članka 13. ovoga Zakona. Ovom odlukom mogu se utvrditi i povlastice za određene kategorije obveznika plaćanja.

13. Odredbom članka 36. stavka 1. ZHR-a propisuje da osoba iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom Odlukom, a u predmetnom razdoblju je bila na snazi Odluka o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika od 7. siječnja 2021. (dalje: Odluka), koja je javno svima dostupna te, između ostalog, objavljena na internetskoj stranici HRT-a.

14. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

16. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

17. Odlukom o izmjeni odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika, od 6. lipnja 2024. (dalje: Odluka), u članku 2. stavku 3. je propisano da HRT ima pravo, u skladu s člankom 5. ove Odluke prikupljati i ažurirati podatke obveznika plaćanja pristojbe na način da oni nisu dobiveni od obveznika . HRT ima pravo prikupljati podatke iz javno dostupnih izvora ali i od javnopravnih tijela i tijela državne uprave u granicama njihovog djelokruga i nadležnosti u svrhu prikupljanja pristojbe kao javnog izvora financiranja javnih djelatnosti HRT-a, a u skladu sa Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji. HRT će u slučaju obrade podataka o obveznicima mjesečne pristojbe, a u svrhu prikupljanja mjesečne pristojbe, na način da oni nisu dobiveni izravno od obveznika, dostaviti obvezniku informaciju o obradi i ažuriranju njegovih podataka u razumnom roku u skladu s postupcima komunikacije s obveznikom.

18.1. Iz prethodno navedene odredbe Odluke, jasno proizlazi da nije sporno da tužitelj može prikupljati i ažurirati podatke obveznika plaćanja mjesečne RTV pristojbe na način da oni nisu dobiveni od obveznika (konkretno ovdje tuženika), međutim ukoliko se na taj način i prikupljaju podaci, sama Odluka propisuje, a što je i stajalište ovog suda, da obveznici moraju biti obaviješteni da je zasnovan ugovorni obveznopravni odnos.

19. Naime, uvidom u presliku povratnice, poslane od strane tužitelja 7. svibnja 2025. tuženiku, je utvrđeno da je tuženik nije potpisao pa mu nije niti uručena obavijest o prijavi obveznika plaćanja RTV pristojbe broj: 5122137 (list 36 spisa), stoga formalno nije niti mogao znati da je zasnovan ugovorni odnos između njega i tužitelja . Dakle, da bi tuženik postao obveznik plaćanja RTV pristojbe, a uzimajući u obzir način na koji je tužitelj prikupio informacije (što nije zabranjeno nego je u skladu s Odlukom koja je na snazi), tužitelj je morao nedvojbeno obavijestiti tuženika o tome . Tek u tom slučaju tužitelj bi mogao tvrditi da je zasnovan ugovorni odnos.

20. Isto tako, a zbog toga što tuženik formalno nije niti bio obaviješten da je postao obveznik plaćanja RTV pristojbe (što je pretpostavka za zasnivanje pravnog odnosa), kao i temeljem stanja spisa, ovaj sud je našao nepotrebnim izvođenje dokaznog prijedloga saslušanja tuženika na okolnost neposjedovanja TV prijamnika, odnosno uviđajem na licu mjesta u stanu u vlasništvu tuženika, na okolnost utvrđivanja rasporeda prostorija, a vezano za tvrdnju kontrolora tužitelja navedenu u zapisniku o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe da je vidio TV prijamnik u prostoriji lijevo od ulaznih vrata. S time u vezi, a kako je ranije u obrazloženju navedeno, sud je odbio i dokazni prijedlog saslušanja njegovog djelatnika odnosno ovlaštenog kontrolora VN (premda tužitelj u podnesku nije naveo okolnost na koju bi se trebao saslušati njegov djelatnik), iz razloga što je njegovo saslušanje u konkretnoj situaciji nepotrebno i irelevantno. Naime, iz stanja spisa i priloženog zapisnika o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe, proizlazi da ovlašteni kontrolor nije ulazio u stan tuženika te da se razgovor odvijao ispred ulaznih vrata. Također, proizlazi da spomenuti zapisnik tuženik nije potpisao niti je uredno obaviješten da je postao obveznik plaćanja RTV pristojbe, u skladu s obvezujućim odredbama Odluke. Prema tome, nisu ispunjene pretpostavke za zasnivanje pravnog odnosa stoga bi i saslušanje djelatnika tužitelja u ovoj situaciji bilo irelevantno.

20.1. Osim toga, a vezano za dokazivanje navoda stranaka, u parničnim postupcima se ne dokazuju negativne činjenice. Naime, u konkretnoj situaciji tuženik nije dužan dokazivati to da ne posjeduje TV prijamnik, dok je na tužitelju teret dokaza da dokaže sudu kako tuženik zaista posjeduje TV prijamnik i to potkrijepi relevantnim dokazima.

20.2. Dakle, odlučno je u konkretnom slučaju je li tuženik zaprimio pisanu obavijest od strane tužitelja da je postao obveznikom plaćanja RTV pristojbe, u smislu odredbe članka 2. stavka 3. Odluke, te je li tužitelj dokazao da tuženik posjeduje TV prijamnik. Te odlučne činjenice, međutim, tužitelj nije dokazao.

21. Slijedom navedenog, budući da tužitelj svojim navodima tijekom cijelog postupka nije dokazao da je tuženik zaista zaprimio obavijest da je postao obveznik plaćanja RTV pretplate, u skladu s ranije navedenim odredbama Odluke, kao i da nije dokazao da tuženik posjeduje TV prijamnik sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te je, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a i 221.a ZPP-a, sve u vezi s odredbom članka 2. stavka 3. Odluke o izmjeni odluke o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika, odlučeno kao točki I. izreke ove presude.

22. Tužitelju, budući da je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu zatraženog troška parničnog postupka, slijedom čega je njegov zahtjev na naknadu troška parničnog postupka odbijen kao neosnovan na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

22.1. Tuženik nije određeno naveo troškove za koje traži naknadu, odnosno nije postavio zahtjev za naknadu troška u skladu s odredbom članka 164. stavak 2. ZPP -a zbog čega o njegovom zahtjevu za naknadu troška sud nije odlučivao.

Velika Gorica, 4. rujna 2026.

Sutkinja

Ivana Klaić Žlepalo

Nacrt presude izradio

sudski savjetnik

Luka Perković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- presuda nepravomoćna

- kal. 30 dana