1

Poslovni broj Gž-635/2024-2

Poslovni broj Gž-635/2024-2

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., Z., OIB: .... zastupanog po odvjetnicima u OD L. i p. u Zagrebu prema generalnoj punomoći 10 Su-1362/07, protiv tuženika I. A. iz Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku I.R., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj13 P-1936/2022-7 od 14. travnja 2023., 16. travnja 2024.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj  13 P-1936/2022-7 od  14. travnja 2023. djelomično potvrđuje u točki I izreke u dijelu u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrvz-383/2001 od 24. rujna 2021. ukinut u odnosu na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od  46,45 eur/350,00 kn[1].

 

II Djelomičnim važenjem žalbe tužitelja preinačuje se citirana  presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu točke I te točkama II i III izreke, i sudi:

 

 

Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-383/2001 od 24. rujna 2021. u dijelu  kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju  iznos od 668,66 eur/ 5.038,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od  17. rujna 2001. do isplate, a koje kamate za vrijeme od 17. rujna 2001. do  30. lipnja 2002. teku po stopi od 18%, od  1. srpnja 2002. do  31. prosinca 2007. teku po stopi od 15%, od  1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za  pet postotni poena,  od  1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od  1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, isplatiti iznos od 130,93 eur/986,52 kn, kao i naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 575,27 eur/4.334,37 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od  14. travnja 2023. do isplate,  sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku da  tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od  299,64 eur/257,64 kn, u roku od  15 dana.

 

Citirana presuda ispravlja se u u točki III izreke tako da umjeto riječi  "... zahtjev tužitelja ..." treba pravilno pisati "... zahtjev tuženika...".

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrvz-383/2001 od 24. rujna 2021. u cijelosti, te je tužbeni zahtjev odbijen (točka I izreke). Tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od  248,85 eur/1.875,00 kn  sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od  14. travnja 2023. do isplate (točka II izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja (pravilno je trebalo pisati zahtjev tuženika) za naknadom parničnog troška u iznosu od  124,42 eur/937,50 kn, odbijen kao neosnovan (točka III izreke).

 

2.  Protiv citirane presude u točkama I i II izreke žali se tužitelj ih svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tuženika na naknadu troška  parničnog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 668,66 eur/5.038,02 kn s kamatama na ime  neplaćene mjesečne zakupnine u iznosu od po 222,18 eur/1.674,00 kn za siječanj, studeni i prosinac 2000. i iznosa od 2,12 eura /16,02 kn na ime kamata za zakašnjelu uplatu zakupnine u iznosu od 222,18 eur/1.674,00 kn za rujan 1999., sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja prijedloga za ovrhu – tužbe  17. rujna 2001. do isplate, te iznosa od 130,93 eur/986,52 kn na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog utuženog mjesečnog iznosa do podnošenja narečenog prijedloga za ovrhu – tužbe.

 

6. Radi se o postupku u sporovima male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1.
ZPP-a, na koji se sukladno odredbi iz čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19), odnosno odredbi čl.
107. st. 1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine" broj 80/22) primjenjuju odredbe čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), a prema kojoj odredbi presuda
kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati
samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4.,
5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stoga presudu nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. U provedenom je postupku utvrđeno:

 

-da je tužitelj predmetni postupak inicirao  17. rujna 2001. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne  isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, prema kojima da  tuženik tužitelju duguje iznos od 5.038,02 kn na ime neplaćene zakupnine za poslovni prostor na adresi u Z., i
iznos od 986,52 kune na ime zateznih kamata obračunatih od dospijeća predmetnih neplaćenih mjesečnih iznosa zakupnine do podnošenja prijedloga za ovrhu u ovoj pravnoj stvari;

 

-da je Općinski sud u Zagrebu 24. rujna 2001. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvz-383/2001 kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.038,02 kuna sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja prijedloga za ovrhu 17. rujna 2021. do isplate, te iznos od 986,52 kuna na ime obračunatih zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do podnošenja prijedloga za ovrhu 17. rujna 2021. kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 350,00 kuna;

 

-da je tuženik  predmetno rješenje o ovrsi pobijao prigovorom u kojem je naveo da je sve svoje obveze prema tužitelju podmirio, te je istaknuo prigovor zastare potraživanja;

 

-da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrvz-383/2001 od 11. siječnja 2022. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-383/2001 od 24. rujna 2001. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga;

 

-da iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 30. lipnja 2001. proizlazi da za neplaćene  zakupnine poslovnog prostora na adresi u Z., za siječanj, studeni i prosinac 2000.  tužitelj vodi dužnika I. A., slastičar;

 

-da je 6. srpnja 1999. zaključen ugovor o zakupu poslovnog prostora između Grada Z. kao zakupodavca i I. A.iz Z., kao zakupnika, kojega je predmet zakup poslovnog prostora u Z., da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, uz ugovorenu zakupninu u iznosu od 1.674,00 kune mjesečno, koju je zakupnik dužan plaćati mjesečno unaprijed do petog dana u mjesecu;

 

-da tuženikov prigovor zastare nije osnovan, budući da prema odredbi čl. 375. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) ) potraživanje  zakupnine zastarijeva za tri godine, pa kako je najstarije utuženo potraživanje dospjelo 5. siječnja 2000., a prijedlog za ovrhu, koji se sada smatra tužbom podnesen 17. rujna 2001., razvidno je da je podnesen prije isteka roka zastare.

 

8. Slijedom izloženoga te cijeneći da iz sadržaja vjerodostojne isprave proizlazi kako se odnosi na  dužnika I. A., a ne na I. A., da tuženik nije osporio postojanje ugovornog odnosa sa tužiteljem u utuženom razdoblju, ali u situaciji kada osporava postojanje tražbine tvrdeći da je sve svoje obveze prema tužitelju podmirio, uz uvažavanje činjenice da mu je rješenje o ovrsi dostavljeno tek 24. prosinca 2018., do kada je protekao rok u kojem je dužan čuvati dokaze o izvršenom plaćanju, sud utvrđuje da je na tužitelju bio teret dokaza postojanja i visine tražbine, koju tužitelj nije dokazao. K tome, naglašava da  je tužitelj doprinio dugotrajnosti ovršnog postupka, jer ne samo da je pogrešno označio ime tuženika u prijedlogu za ovrhu, već se na poziv suda u podnesku od 23. prosinca 2011. očitovao označivši kao točno ime i prezime tuženika upravo I. A., iako je raspolagao ugovorom o zakupu poslovnog prostora od  6. srpnja 1999., u kojem je  navedeno točno ime i prezime te adresa tuženika, da bi tek podneskom od 23. svibnja 2016. kao tuženika označio I. A..

 

9. Stoga u situaciji kada vjerodostojna isprava glasi na I. A., a tužitelj je naknadno ispravio ime tuženika te ga označio kao I. A.,  utvrđuje da platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi nije bilo moguće održati na snazi, jer vjerodostojna isprava priložena tužbi ne dokazuje osnovu i visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku, iz kojih razloga odbija tužbeni zahtjev.

 

10. Navedeno utvrđenje suda prvog stupnja ovom sudu nije prihvatljivo.

 

11. Naime, prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj  zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a prema čl. 221. a ZPP-a ako sud  na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanu činjenice zaključit će primjenom pravila  o teretu dokazivanja.

 

12. Slijedom izloženoga u okolnostima konkretnog slučaja teret dokaza je li plaćena zakupnina bio je na tuženiku koji je sudu trebao ponuditi odgovarajuće dokaze iz kojih bi se moglo pouzdano utvrditi je li sporni dug na ime zakupnine prema tužitelju za utuženo razdoblje podmiren, pri čemu po ocjeni ovoga suda,  tuženika ne može ekskulpirati dugotrajnost vođenja predmetnog postupka. Ovo sve tim više, jer među strankama nije sporna pravna osnova tužbe, odnosno da se radilo o obveznopravnom odnosu osnovom sklopljenog ugovora o zakupu, prema kojem ugovoru je tuženik, kao zakupnik bio u obvezi plaćati tužitelju, kao zakupodavcu mjesečnu zakupninu u iznosu od 1.674,00 kn, unaprijed do svakog petog u mjesecu.

 

13. Visinu predmetne tražbine tužitelj je dokazao izvodom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, koji predstavlja vjerodostojnu ispravu, k tome, podobnu za ovrhu, budući da su u istoj naznačeni vjerovnik i dužnik,  te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze (čl. 28. Ovršnog zakona- "Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00), tim više što tuženik nije predložio dokaze kojima bi osporio tužiteljeve navode i dokaze.

 

14. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tuženika trebalo obvezati isplatiti tužitelju na ime nepodmirenih zakupnina za siječanj,  studeni i prosinac  2000., iznose od po 222,18 eur/1.674,00 kn, ukupno 666,54 eur/5.022,05 kn, iznos od 2,12 eur/16,02 kn na ime kamate zbog kašnjenja u plaćanju zakupnine za rujan 1999., koja je prema podacima tužitelja (list  46 spisa) dospjela na naplatu 20. rujna 1999., a uplata zakupnine izvršena  11. listopada  1999., ukupno 668,66 eur/5.038,02 kn (666,54 eur +2,12 eur), te iznosa od  130,93 eur/986,52 kn na ime obračunatih zateznih kamata na utuženu – neplaćenu zakupninu za razdoblje od  dospijeća svakog mjesečnog iznosa te zakupnine, a koja je konkretno za zakupninu za siječanj 2000. dospjela  5. siječnja 2000., za zakupninu za studeni 2000. dospjela  5. studenoga 2000., te za zakupninu za prosinac  2000. dospjela  5. prosinca 2000., pa do podnošenja prijedloga za ovrhu u ovoj pravnoj stvari  17. rujna 2021.

 

15. Pri tome je za navesti da  tužitelj u skladu s odredbom čl. 31. st. 1. i 2. ZOO-a ima pravo obračunati dospjele  zatezne kamate do određenog dana te zahtijevati naplatu istih u apsolutnom iznosu, budući da isti na tako obračunate kamate nije tražio obračun daljnje zatezne kamate, već je daljnju zateznu kamatu tražio samo na iznos glavnice i to od  prvog slijedećeg dana od dana kada je obračunata zatezna kamata (tako i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-65/2018-3 od 10. ožujka 2020.). Na iznos uglavničene kamate od 2,12 eur/16,02 kn tužitelj ima pravo na kamatu od podnošenja prijedloga za ovrhu odnosno tužbe (17. rujna 2001.) do isplate, budući da je glavni dug – zakupnina za rujan 1999. plaćena (11. listopada 1999.).

 

16. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 373. toč. 3. u vezi s čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

 

17. S obzirom na ishod ovog  žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

 

18. Imajući u vidu da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na  trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenje o ovrsi, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka,  (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela  županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., broj Su-4-204/17), to je pobijana presuda djelomično  potvrđena u dijelu kojim je ukinut predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-383/2001 od 24. rujna 2001. u dijelu  u kojem je odlučeno o troškovima ovršnog postupka za iznos od  46,45 eur/350,00 kn i odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

 

19. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, te mu na temelju odredbi iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora, koju u konkretnom slučaju predstavlja iznos glavne tražbine. Tužitelju je dosuđen trošak za sastav podnesaka od  20. svibnja 2016.,  10. listopada 2017. i 2. studenoga  2017. prema Tbr. 8 toč. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) u visini od po  18,75 bodova za svaki podnesak, trošak sastava odgovora na prigovor tuženika prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife u visini od  75 bodova i trošak pristupa ročištu od  13. ožujka 2023. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife u visini od 75 bodova, što prema vrijednosti boda i dodanom PDV-u iznosi ukupno  513,26 eur/3.867,19 kn, trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od  46,45 eur/350,00 kn i trošak plaćenog predujma za izlazak sudskog  dostavljača u iznosu od  15,56 eur/117,20 kn, tako da  ukupan trošak prvostupanjskog postupka  iznosi 575,27 eur/4.334,37 kn. Tužitelju je dosuđen i trošak sastava  žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife koji sa PDV-om iznosi 233,30 eur/1.757,81 kn, te trošak plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od  53,08 eur/399,93 kn i pristojbe na rješenje u iznosu od  13,26 eur/99,90 kn, ukupno  299,60 eur/2.257,64 kn.

 

20. Istovremeno je citirana presuda  ispravljena u točki III izreke tako da umjesto riječi "...zahtjev tužitelja..." treba pravilno pisati "... zahtjev tuženika ...", koja odluka se temelji na odredbi čl.342. st. 1. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 16. travnja 2024.

 

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić v.r.