REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-366/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) HEP Elektra d.o.o., OIB 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, zastupa ga Zoran Tomić odvjetnik u OD Tomić i partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 17, protiv tužene (ime u nominativu) ČČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupaju je odvjetnici u ZOU Darija Silov i Ivan Milin u Šibeniku, Stjepana Radića 31/II, radi naplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. lipnja 2026. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Lucije Đaković odvjetnice u Šibeniku i punomoćnice tužene LČ odvjetnice u ZOU Darija Silov i Ivan Milin u Šibeniku, na ročištu objave odluke dana 04. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (ime u nominativu) HEP Elektra d.o.o., OIB 43965974818, koji glasi:

„Nalaže se tuženici ČČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HEP Elektra d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, OIB 43965974818, na ime stečenog bez osnove, isplatiti ukupan iznos od 1.273,91 eura (tisuću dvjesto sedamdeset tri eura i 91/100 euro centa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 8,23 EUR od dana 22.12.2021. pa do isplate,

- na iznos od 13,89 EUR od dana 22.01.2022. pa do isplate,

- na iznos od 1.251,76 EUR od dana 27.2.2022. pa do isplate,

- na iznos od 0,03 EUR od dana 27.02.2022. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila

XIV P-366/2026

na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.“

II. Nalaže se tužitelju (ime u nominativu) HEP Elektra d.o.o., OIB 43965974818, platiti tuženoj (ime u nominativu) ČČ, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 562,50 eura (petsto šezdeset dva eura i 50/100 euro centa), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku od dana donošenja ove presude do konačne isplate, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja navodio da su predmet ove tužbe nepodmireni računi za isporučenu električnu energiju koji da se odnose na mjesečne novčane obveze za prosinac 2021. godine i i siječanj 2022. godine, te račun za razdoblje 01. rujna 2021. godine do 01. siječnja 2022. godine iz kojih da je vidljivo da se isti odnose na ugovorni račun 2201502896, obračunsko mjerno mjesto [adresa], 22232 [adresa], broj obračunskog mjesta 1507218060, evidentiranog kupca SČ.

2. Potonje spomenuti krajnji kupac SČ da je preminuo, a tuženica da je kao nasljednica ostavitelja stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine na označenoj adresi temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Vojislava Vuletina u [adresa], pod poslovnim brojem O-399/16, UPP/OS-54/16 donesenog dana 21. lipnja 2016. godine, susljedno čemu da je na tuženu prešla obveza podmirivanja svih obveza i tereta u vezi s vlasništvom opisane nekretnine, uključujući i dugovanja vezana uz isporuku električne energije za istu.

3. Sukladno odredbama Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom u slučaju promjene vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine te u slučaju smrti fizičke osobe, da je propisana obveza novog vlasnika, odnosno nasljednika obavijestiti Opskrbljivača i Operatora sustava o navedenim promjenama radi sklapanja novog ugovora o opskrbi električne energije.

4. Tako da je člankom 24. navedenog Pravilnika propisano da novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom iz članka 8. stavka 1. Općih uvjeta zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu, a člankom 26. Pravilnika da je propisano da se u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac ili aktivni kupac, sklapa novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim slijednikom u skladu s člankom 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električne energije tužitelja.

XIV P-366/2026

5. Tuženica da nije pravodobno obavijestila tužitelja o promjeni vlasništva predmetne nekretnine, tako da je tužitelj račune i dalje ispostavljao na prijašnjeg krajnjeg kupca SČ, te, u razdoblju na koje se odnose predmetni računi, uredno pružao uslugu, odnosno isporučivao električnu energiju za predmetnu nekretninu, a koju je uslugu tuženica koristila za svoju korist kao vlasnica nekretnine bez podmirivanja naknade za istu. Na taj način da je došlo do uvećanja imovine tuženice na štetu tužitelja i to za vrijednost isporučene, a neplaćene usluge.

6. Tuženica da je bez pravne osnove koristila uslugu tužitelja bez plaćanja naknade čime je došlo do uvećavanja imovine tuženice te umanjena imovine tužitelja čime da su ostvarene opće pretpostavke nastanka obvezno pravnog odnosa stjecanja bez osnove i to povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja te nepostojanje odgovarajuće osnove, čime da se neosnovano uvećala imovina tužene za visinu naknade koju je kao vlasnica predmetne nekretnine bila dužna plaćati, odnosno za utuženi iznos od 1.273,91 eura.

7. Posljedično obrazloženom predložio je usvojiti tužbeni zahtjev, a tuženu obvezati na plaćanje parničnog troška.

8. Tužena se u pisanom odgovoru na tužbu protivila činjeničnom obrazlaganju iste i postavljenom tužbenom zahtjevu, predlažući isti odbiti kao neosnovan, a tuženoj obistiniti parnični trošak na teret tužitelja.

9. Istaknula je prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da nije vlasnica nekretnine u [adresa], anagrafske oznake [adresa], katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], budući da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine sklopljenim između tužene kao prodavateljice i RČ kao kupca, u [adresa] dana 22. listopada 2021. godine, a na kojem ugovoru da je potpise prodavatelja i kupca ovjerio Vojislav Vuletin javni bilježnik u [adresa] pod brojem OV-5559/2021 dana 22. listopada 2021. godine, tužena prodala navedenom kupcu opisanu nekretninu na koju se odnosi predmetno obračunsko mjesto.

10. Suviše, prigovorila je da je utuženo potraživanje u zastari, budući da tražbine naknade za isporučenu električnu energiju, a kad je isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijevaju za jednu godinu, a najstarije sporno potraživanje da je dospjelo dana 25. rujna 2021. godine, posljednje dana 21. veljače 2022. godine, dok da je ova tužba podnesena dana 27. veljače 2026. godine.

11. Pored iznesenog navela je i da su netočni navodi tužitelja da je tužena bez pravne osnove koristila usluge tužitelja i bez plaćanja naknade, čime da je došlo do uvećanja imovine tužena te umanjena imovine tužitelja, budući da tužena nije u utuženom razdoblju bila korisnik predmetne nekretnine, te tako time na strani tužene nije došlo do povećanja imovine prijelazom u istu tužiteljeve imovine.

12. Dodala je i da se sukladno odredbama Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električne energije u slučaju smrti fizičke osobe koja je krajnji kupac, XIV P-366/2026

ili aktivni kupac, sklapa novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom, te da u slučaju smrti korisnika, prestaje korisnički ugovor, odnosno ugovor o opskrbi električnom energijom, stoga da tužena nije krajnji kupac kako da je definirano odredbama Zakona o tržištu električne energije, jer sa tužiteljem nije imala sklopljen ugovor o isporuci električne energije, te sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije, tužena da nije dužna platiti električnu energiju sukladno ugovoru, budući da među strankama ugovora niti nema.

13. Konačno naglasila je i da tužitelj pogrešno smatra da je tužena bila dužna obavijestiti tužitelja o smrti SČ, budući da je Pravilnikom o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električne energije, propisano da ako se u roku od 30 dana od dana saznanja za smrt fizičke osobe ili za prestanak pravne osobe ne sklopi novi ugovor o opskrbi eklektičnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom, a na tom obračunskom mjernom mjestu dospjele novčane obveze za električnu energiju ne podmiruju uredno, opskrbljivač može operatoru sustava podnijeti zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu, a iz navedene odredbe da je razvidno da ne postoji obveza pravnog slijednika/nasljednika obavijestiti tužitelja o činjenici smrti, ali navedena odredba predviđa moguće posljedice propusta sklapanja novog ugovora nakon smrti ranijeg korisnika, odnosno mogućnost obustave isporuke električne energije.

14. Tužitelj da je znao da tužena ne koristi usluge tužitelja, što da je razvidno iz činjenice što je na poleđini računa za razdoblje od 01. rujna 2021. godine do 01. siječnja 2022. godine naznačeno da je korisnik obračunskog mjesta broj 1507218060 ZČ, dakle, nova vlasnica predmetne nekretnine.

15. U dokaznom postupku pregledan je izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, računa koji se odnose na mjesečne i novčane obveze za mjesec prosinac 2021. godine, i siječanj 2022. godine, te račun za razdoblje od 01. rujna 2021. godine do 01. siječnja 2022. godine, pregledat će se rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika u [adresa] Vojislava Vuletina pod poslovnim brojem UPP/OS-54/16, O-399/16 doneseno 21. lipnja 2016. godine, pročitan je ugovor o kupoprodaji od 22. listopada 2021. godine, pregledane su zemljišne knjige za utuženu nekretninu, te je pročitan Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električne energije tužitelja.

15.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

16. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

17. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje nisu snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti odbijen kao neosnovan i zato je uz odluku

XIV P-366/2026

o parničnom trošku, suđeno kao u izreci ove presude.

18. Naime, predmetnom tužbom tužitelj od tužene, kao pravne slijednice i nasljednice (rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika u [adresa] Vojislava Vuletina pod poslovnim brojem UPP/OS-54/16, O-399/16 doneseno 21. lipnja 2016. godine), dana **.**.2016. umrlog SČ pok. Č, ranijeg korisnika i evidentiranog kupca tužiteljeve usluge (isporuke električne energije) po ugovornom računu 2201502896, na obračunskom mjernom mjestu broj 1507218060, za objekt (među strankama nesporno) postojeći na adresi [adresa], katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], traži po osnovi stjecanja bez osnove, isplatu utuženog iznosa u visini od 1.273,91 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim, to za mjesečne novčane obveze za prosinac 2021. godine i siječanj 2022. godine, te za račun za razdoblje 01. rujna 2021. godine do 01. siječnja 2022. godine.

19. Susljedno navedenom u točki 13. ovog obrazloženja valja istaknuti da je odredbom stavka 3. članka 186. ZPP-a propisano da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

20. Dakle, neovisno o isticanju tužitelja da isplatu utuženog iznosa traži od tužene osnovom stjecanja bez osnove, ukoliko se sagleda temelj (izvor) istog traženja nedvojbeno je da ono proizlazi iz činjenice tužiteljeve isporuke električne struje za (nesporno) objekt položen na adresi [adresa], katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tj. za obračunsko mjerno mjesto broj 1507218060.

21. Odredbom članka 232. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26

– dalje u tekstu: ZOO) propisano je da za jednu godinu zastarijeva tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, te (stavak 2.) da zastara teče iako su isporuke ili usluge produljene.

21.1. U konkretnom slučaju, kako tužitelj traži naplatu svoje usluge izvršene za razdoblje do siječnja 2022. godine, a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 26. veljače 2026. godine, nedvojbeno je da je za utuženo potraživanje nastupila zastara, ukoliko se isto cijeni s osnova činjenice (nesporno) isporučene električne struje za objekt položen na adresi [adresa], katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tj. za obračunsko mjerno mjesto broj 1507218060.

22. Međutim, ukoliko se tužiteljevo potraživanje cijeni utemeljeno na stjecanju bez osnove, valja naglasiti da je odredbom stavka 1. članka 1111. ZOO-a propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

XIV P-366/2026

23. Dakle, po ocijeni ovog suda, sadržajni supstrat na kojem počiva odredba stavka 1. članka 1111. ZOO-a jeste činjenica da je dio imovine (koristi po stavku 2. članka 1111. ZOO-a) neke osobe na bilo koji način prešao u imovinu druge osobe, bez osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, što znači da tužitelj postavljajući predmetni zahtjev prema tuženoj smatra da se imovina tužene uvećala, bez utemeljenja u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, za iznos neplaćene, ovdje utužene naknade, po tužitelju isporučene električne struje objektu položenom na adresi [adresa], katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tj. preko obračunskog mjernog mjesta broj 1507218060, prema decidiranim navodima tužitelja (podnesak od dana 03. lipnja 2026. godine) za mjesečnu novčanu obvezu za razdoblje prosinca 2021. u iznosu 8,23 eura, dospjelu 21. prosinca 2021. godine, mjesečnu novčanu obvezu za razdoblje siječnja 2022. godine u iznosu 13,89 eura, dospjelu 21. siječnja 2022. godine, te po računu broj 2201502896 – 220120-6 za razdoblje od 01. rujna 2021. godine do 01. siječnja 2022. godine u iznosu od 1.251,76 eura s dospijećem 26. veljače 2022. godine, s tim da je tražbina s osnove kamata u iznosu 0,03 eura za razdoblje od 01. rujna 2021. godine do 01. siječnja 2022. godine, sadržana u potonje spomenutom računu.

24. Međutim, ovako postavljene postavke tužitelja glede utuženog dugovanja tužene nisu utemeljene na utvrđenom supstratu izvedenih dokaza. Naime, pregledom ugovora o kupoprodaji zaključenog dana 22. listopada 2021. godine između ovdje tužene ČČ kao prodavateljice i treće osobe GČ kao kupca (OV-5559/2021 i OV-5560/2021 od dana 22. listopada 2021. godine javnog bilježnika u [adresa] Vojislava Vuletina) nedvojbeno je utvrđeno (tako i iz zemljišnih knjiga pod Z-17911/2021) da je tužena prodala spomenutoj trećoj osobi za cijelo vlasništvo (predmetne) čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], te je potonja kupljeno pravo i predbilježila na svoje ime u zemljišnim knjigama pred 27. listopada 2021. godine (Z. U. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina]), stoga je dalje nesumnjivo da na dan dospijeća ovdje utuženih potraživana tužitelja 21. prosinca 2021. godine, 21. siječnja 2022. godine, te 26. veljače 2022. godine, opisana nekretnina nije više bila vlasništvo, a ni posjed tužene (posjed je prenesen kupcu u roku od tri dana od dana isplate ukupne cijene prodane nekretnine po članku 7. citiranog ugovora o kupoprodaji nekretnine, tj. nedvojbeno nakon 13. studenog 2021. godine – jer je rješenjem poslovnog broja Z- 18920/21 opravdana predbilježba stjecanja vlasništva navedene treće osobe dostavom tabularne isprave), što znači da u označenom vremenu naknada za utuženo potraživanje nije niti mogla priječi u imovinu tužene, jer ista nije bila vlasnica iste imovine (ranije opisane nekretnine), pa tako time niti steći bez pravne osnove utuženi iznos.

25. Ovdje valja navesti da tužitelj predmetnim računom broj 2201502896 – 220120-6 s nadnevkom od 31. siječnja 2022. godine (list 10 spisa) iskazuje potraživanje u iznos od 9.598,29 kuna za razdoblje od 01. rujna 2021. godine do 01. siječnja 2022. godine, koji iznos po fiksnom tečaju Hrvatske narodne banke od 7,53450 kuna za 1,00 euro iznosi 1.273,91 euro (ovdje utuženi iznos), to kao potrošnju (razliku) očitanog utroška električne energije na dan 01. rujna 2021. godine (36.121,60 kWh) i onog očitanog dana 01. siječnja 2022. godine (46.110,00 kWh), pače, iz navedenog

XIV P-366/2026

računa je vidljivo da je tužitelj bio upoznat s činjenicom da se potrošnja električne energije na obračunskom mjestu broj 1507218060, kategorije potrošnje kućanstvo, za objekt adresi [adresa], ima obračunati trećoj osobi TČ, dakle, upravo osobi kojoj je tužena potonju nekretninu ugovorom o kupoprodaji zaključenog dana 22. listopada 2021. godine, dakle, da to više nije imovina tužene.

26. Slijedom obrazloženog, a kako se iz supstrata izvedenih dokaza nije moglo sa sigurnošću utvrditi kolika je bila potrošnja električne energije na dan zaključenja citiranog kupoprodajnog ugovora, a niti na dan predaje u posjed kupcu, kako je ranije obrazloženo, jer tužitelj za te činjenice nije pružio dokaza, to nije bilo moguće utvrditi niti za koliku naknadu bi se tužena eventualno, ako je iste bilo, jer je moguće da ukupnu razliku od 9.988,40 kWh potrošila i navedena treća osoba nakon stjecanja vlasništva predmetne nekretnine, „okoristila“, tj. za koji iznos iste naknade bi se imovina tužene povećala u vremenu dok je ista još bila vlasnica i posjednica predmetne nekretnine.

26.1. Uz navedeno je istaknuti da je tužitelj dao samo dva podatka o stvarno utrošenoj električnoj energiji na predmetnom obračunskom mjestu na dane 01. rujna 2021. godine i 01. siječnja 2022. godine, a svi ostali dostavljeni računi su iskazani „aproksimativno“ na ime zaduženih rata (procijene) uvijek u istom iznosu (listovi 7 i 8 spisa), te se na temelju istih nije mogla utvrditi stvarna potrošnja na predmetnom obračunskom mjestu, a radi eventualne ocijene potrošnje za koju bi tužena „odgovarala“ (bila obvezna platiti) po pravnom osnovu na kojem je utemeljena ova tužba.

27. Konačno, po ocijeni ovog suda, cijeni se da tužitelj „preširoko u svoju korist“ tumači odredbe Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električne energije tužitelja, jer iako nije bilo sporno da je sukladno odredbama članaka 24., 25. i 26. istog Pravilnika određeno da je u slučaju promjene vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine, te u slučaju smrti krajnjeg kupca, propisana obveza novog vlasnika, odnosno pravnog slijednika krajnjeg kupca obavijestiti Opskrbljivača i Operatora sustava o navedenim promjenama radi sklapanja novog ugovora o opskrbi električne energije, navedenim odredbama propisana su i ovlaštenja tužitelja koja isti nije pravodobno iskoristio.

28. Naime, ovdje tužitelju, nedvojbeno bar dana 27. listopada 2021. godine nije moglo ostati nepoznato (zemljišne knjige su javni registri i tužitelj se ne može pozivati na ne poznavanje stanja u istima), da je na predmetnom obračunskom mjestu došlo do promijene vlasnika (neovisno kojeg i neovisno o tome je li tužitelj tada znao za smrt izvornog korisnika SČ), te je bio ovlašten ili na taj dan registrirati do tadašnju potrošnju električne energije na predmetnom obračunskom mjestu, u kojem slučaju bi se mogla cijeniti obveza tužene naknaditi istu po utuženom osnovu ili prekinuti isporuku daljnje usluge za navedeno obračunsko mjesto zbog činjenice da niti tužena niti ranije spomenuta treća osoba nisu prijavile (obavijestile) tužitelja o nastaloj promijeni vlasništva, ako je u opisanoj situaciji do navedenog dana postojalo određeno potraživanje tužitelja, što je tužitelj mogao učiniti, ali nije jer

XIV P-366/2026

obračun nije vršio po stvarnoj potrošnji (po načelu „potrošač plaća“) već na temelju ispostavljenih aproksimativno utvrđenih „rata“ (procjena po ranijoj potrošnji), međutim i tada neovisno o svojim saznanjima („ne znanjima“ zemljišno knjižnog stanja) tužitelj je mogao na dan 31. siječnja 2022. godine, kada je izvršio registraciju stanja na predmetnom obračunskom mjestu, obustaviti daljnju isporuku električne energije preko istog, jer je utvrdio (račun na listu 10 spisa) da je novi vlasnik objekta s tim obračunskim mjestom baš treća osoba RČ, a odredbom stavka 5. članka 25. ranije navedenog Pravilnika propisano je da ako novi vlasnik nije započeo postupak iz članka 24. Općih uvjeta s datumom očitanja ili procjene stanja brojila iz stavka 4. podstavka 3. članka 25. Pravilnika (zaključivanje novog ugovora), operator sustava ima pravo privremeno obustaviti isporuku električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu. Pače, tako je tužitelj mogao postupiti i sukladno stavku 9. članka 26. citiranog Pravilnika kojim je propisano da ako se u roku od 30 dana od dana saznanja za smrt fizičke osobe ili za prestanak pravne osobe ne sklopi ugovor iz stavka 1. ili 2. istog članka, a na tom obračunskom mjernom mjestu dospjele novčane obveze za električnu energiju se ne podmiruju uredno, opskrbljivač može operatoru sustava podnijeti zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije na istom obračunskom mjernom mjestu, što ovdje tužitelj nije učinio, ali niti je sudu pružio dokaza o tome kada je saznao da SČ umro **.**.2016., čije rješenje o nasljeđivanju (list 11 spisa) dostavlja uz ovu tužbu, pa je stoga susljedno svemu obrazloženom tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i stoga je suđeno kao u izreci ove presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tuženiku koji je uspio u parnici, te određeno popisao parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 1.273,91 eura, ovaj sud je utvrdio trošak za sastav pisanog odgovora na tužbu u visini 75,00 bodova, te za zastupanja po punomoćniku na ročištima na dane 15. svibnja i 25. lipnja 2026. godine ukupno 150,00 bodova (2X75,00 bodova) sveukupno 225,00 bodova, sve sukladno Tbr. 9. stavka 1., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) ili u novcu 450,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 112,50 eura, sveukupno 562,50 eura koliko je tuženiku dosuđeno troška, a tužitelju naloženo platiti, zato je riješeno kao u točki II. izreke ove ove presude.

29.1. Na dosuđeni parnični trošak tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od donošenja ove presude do isplate, sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17 i 131/20), u visini prema članku 29. stavkom 2. ZOO-a.

U Šibeniku, dana 04. rujna 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili dostavi pisanog otpravka iste ovisno o urednosti dostave za ročište objave. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi presude.