Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-13533/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TM, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko - goranske, II Policijske postaje Rijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pp-4383/2022 od 2. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko - goranske, II Policijske postaje Rijeka i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj Pp-4383/2022 od 2. prosinca 2022., okrivljeni TM je na temelju odredbe članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. Protiv te presude, pravodobnu žalbu podnio je tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava primorsko – goranska, II Policijska postaja Rijeka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13. 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. i 86/26.), ovaj sud ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a prethodno je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Prvostupanjski sud je valjano okrivljenika oslobodio od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira budući je već iz samog optužnog prijedloga vidljivo da djelo koje mu se stavlja na teret po propisu nije prekršaj.
6. Fiktivno javno mjesto (stan) ima značaj javnog mjesta ako je nedvojbeno utvrđeno, ali i prethodno opisano u činjeničnom supstratu optužnog prijedloga (u suprotnom bi optužba bila prekoračena), da se posljedica reflektirala na neograničenom javnom mjestu.
7. U činjeničnim opisu optužnog prijedloga nije naznačeno da su se radnje okrivljenika učinjene na fiktivnom javnom mjestu reflektirale na neograničeno otvorenom javnom mjestu, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji mu se stavljao na teret.
8. Posljednje navedeno predstavlja odgovor na žalbene navode, uz dodatak da stanari iste stambene zgrade i njihovi privatni stanovi, a kako je zakonsko obilježje prekršaja opisano u optužnom prijedlogu, niti su javnost niti je javno mjesto.
9. Zaključno, u pravu je žalitelj kada navodi da je suvišan komentar prvostupanjskog suda o kućnom redu stambenih zgrada, ali isto pobijanu presudu ne čini niti manjkavom niti nezakonitom.
10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. rujna 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 ovjerenih prijepisa.
