1

Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-2/2023-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec u pravnoj
stvari tužitelja OSIJEK-KOTEKS d.d., Šamačka 11, Osijek, OIB: 44610694500, kojeg
zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika BANKA
KOVANICA d.d., Ulica Petra Preradovića 29, Varaždin, OIB: 33039197637, kojeg
zastupa punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik iz Zagreba, nakon zaključene glavne
rasprave dana 6. ožujka 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Janka Havaša i
punomoćnika tuženika Ivana Glamuzine, radi isplate zbog stjecanja bez osnove, dana

16. travnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku BANKA KOVANICA d.d. Varaždin, Ulica Petra Preradovića
29, OIB: 33039197637 isplatiti tužitelju OSIJEK-KOTEKS d.d., Osijek, Šamačka 11,
OIB: 44610694500 iznos od 16.590,39 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje
teku od 12. siječnja 2023. pa do isplate

po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 12. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. i
po stopi od 7,00% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023.
po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024.,
a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. S dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.339,04 eura sa zakonskim
zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2023. pa do isplate po stopi obračunatoj
sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
osam postotnih poena, tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženiku BANKA KOVANICA d.d., Varaždinu, Ulica Petra
Preradovića 29, OIB: 33039197637, isplatiti tužitelju društvu OSIJEK-KOTEKS d.d.,
Osijek, Šamačka 11, OIB: 44610694500, parnične troškove u iznosu od 1.987,64 eura
sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2024. pa do isplate po stopi

2

Poslovni broj: P-2/2023-26

koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve
u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako je temeljem presude Trgovačkog suda u
Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, posl. br. P-2191/2013 od 26. studenog 2015. bio
dužan ovdje tuženiku, a tamo tužitelju, Banci Kovanica d.d. isplatiti iznos od

3.117.883,68 kn te parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je, kao
tuženik, protiv presude podnio žalbu koja je odbijena presudom Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske, broj Pž-280/2016, od 16. listopada 2018. čime je
prvostupanjska presuda postala pravomoćna. Protiv presude VTS-a iz 2018. tužitelj je

21. prosinca 2018. podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a 19. ožujka

2019. na temelju iste je izvršio isplatu ukupnog iznosa od 5.940.691,34 kn (glavnica
od 3.117.883,68 kn i kamate) na račun tuženika. Povodom tužiteljeve revizije
podnesene protiv presude VTS iz 2018. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem
od 22. ožujka 2022. broj Rev-265/2022, istu ukinuo te predmet vratio
drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje čime je otpala pravna osnova na
temelju koje je tužitelj tuženiku isplatio ukupan iznos od 5.940.691,34 kn. Navedeno
rješenje Vrhovnog suda tuženik je zaprimio 12. svibnja 2022. Tužitelj je tuženiku 9.
rujna 2022. poslao zahtjev za plaćanjem u kojem je od tuženika zahtijevao povrat
sredstava uplaćenih 19. ožujka 2019. i kamata te isplatu parničnog troška dosuđenog
presudom Visokog trgovačkog suda od 2. kolovoza 2022. posl. br. Pž-2428/2022.
Tuženik je 3. listopada 2022. vratio ono što je od tužitelja primio na temelju presude
VTS iz 2018. godine, odnosno na temelju osnove koja je kasnije otpala te platio
parnične troškove prema presudi VTS iz 2022. godine. Međutim, tuženik nije tužitelju
platio sve na što tužitelj ima pravo pri vraćanju stečenog bez osnove.

Naime, na temelju čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima kada se vraća ono što je
stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je
stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Primitkom
rješenja VSRH, 12. svibnja 2022., tuženik je postao nepošten stjecatelj. Takvo pravno
shvaćanje proizlazi iz sudske prakse Vrhovnog suda RH, i to presude i rješenja posl.
br. Rev-1422/2018 od 22. kolovoza 2018. te presude posl. br. Rev-3378/2015 od 12.
prosinca 2018., u kojima Vrhovni sud RH u bitnome ističe da primitkom revizijske
odluke prestaje savjesnost stjecatelja. U konkretnom slučaju tuženik je vratio stečeno
bez osnove, ali nije platio kamate na iznos od 5.940.691,34 kn na koje tužitelj ima
pravo od kad je tuženik postao nesavjestan, odnosno od 13. svibnja 2022. do dana
kada je tuženik vratio stečeno bez osnove (3. listopada 2022.), a koje ukupno iznose

172.761,82 kn. S obzirom na to da je u međuvremenu na snagu stupio Zakon o
uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj iznos od ukupno 172.761,82
kn, koji tužitelj potražuje ovom tužbom, se usklađuje uz primjenu fiksnog tečaja
konverzije prema kojem 1,00 EUR iznosi 7,53450 HRK.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da
je nesporno da je tuženik protiv tužitelja vodio postupak pred Trgovačkim sudom u
Zagrebu Stalnom službom u Karlovcu radi isplate iznosa od 3.117.883,68 kn uvećanog
za pripadajuće kamate u kojem postupku je 26. studenog 2015. donesena presuda
broj P-2191/2013 kojom je tužitelju naloženo da plati tuženiku iznos od 3.117.883,68

3

Poslovni broj: P-2/2023-26

kn sa zakonskom zateznom tekućom na iznos od 379.036,80 kn od 20. travnja 2012.
do isplate, iznos od 411.079,03 kn od 24. lipnja 2012. do isplate, iznos od 115.526,28
kn od 22. srpnja 2012. do isplate, iznos od 1.316.095,40 kn od 13. kolovoza 2012. do
isplate, iznos od 369.862,64 kn od 10. rujna 20112.g. do isplate, iznos od 526.283,53
kn od 19. listopada 2012. do isplate, te parnični trošak u iznosu od 275.314,71 kn
uvećan za zakonske zatezne kamate. Nesporno je i to da je prvostupanjska presuda
potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-280/2016 od dana 16.
listopada 2018. Sporan je iznos koji je tužitelj platio tuženiku na temelju prvostupanjske
presude. Suprotno navodima tužitelja, tužitelj je tuženiku temeljem prvostupanjske
presude uplatio iznos od 5.935.936,09 kn, dok se iznos od 5.064,69 kn odnosi na , a
trošak ovršnog postupka koji nije plaćen temeljem prvostupanjske presude, već
temeljem rješenja o ovrsi. Nadalje, suprotno pogrešnom stavu tužitelja, donošenjem
revizijske odluke nije otpala pravna osnova na temelju koje je tužitelj tuženiku isplatio
iznos od 5.935.936,09 kn, obzirom je revizijskom odlukom ukinuta samo presuda VTS
iz 2018. dok je na snazi ostala prvostupanjska presuda kojom je naloženo tužitelju da
tuženiku isplati navedeni iznos, pa tužitelju ne pripadaju kamate na iznos od

5.935.936,09 kn od 13. svibnja 2022. do 3. listopada 2022., radi čega je postavljen
zahtjev neosnovan. Osim toga, tužiteljev zahtjev temelji se i na pogrešno primijenjenoj
kamatnoj stopi, obzirom da odnos koji nastane radi stjecanja bez osnove nije niti može
biti odnos iz trgovačkog ugovora. Tuženik smatra kako je tek presudom Visokog
trgovačkog suda RH posl. br. Pž-2428/22 od 2. kolovoza 2022. kojom je preinačena
prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tuženika na isplatu
iznosa od 3.117.883,68 kn uvećanog za kamate, otpala osnova temeljem koje je
tuženik od tuženika primio iznos od 5.935.936,09 kn. Tuženik je presudu VTS 2022.
zaprimio 21. rujna 2022. te je tužitelju 3. listopada 2022. vratio primljeni iznos s time
da vraćeni iznos obuhvaća i zakonske zatezne kamate koje su na primljeni iznos od

5.935.936,09 kn tekle od dana 29. rujna 2022. (kao posljednjeg dana paricijskog roka)
do dana 3. listopada 2022., tako da je ukupno vraćen iznos od 5.940.691,34 kn.

3. Na ročištu održanom 20. rujna 2023. punomoćnik tužitelja naveo je tuženiku
isplaćen novčani iznos od 5.935.936,09 kn po osnovi presude koja je naknadno
ukinuta revizijskom odlukom Vrhovnog suda, dok je novčani iznos od 5.064,69 kn
tuženiku isplaćen po osnovi troška ovrhe kako to i proizlazi iz isprava u spisu.

4. Među strankama je sporno:

- koliki iznos je tužitelj isplatio tuženiku temeljem prvostupanjske presude
- temeljem čega je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 5.064,69 kuna
- je li donošenjem revizijske odluke otpala pravna osnova na temelju koje je
tužitelj tuženiku isplatio ukupni iznos od iznos od 5.941.000,78 kuna
- ima li tužitelj pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata, po kojoj stopi i od
kada.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi
u spisu te je proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom
sudskom vještaku Nataliji Jambrečić radi obračuna zakonske zatezne kamate.

6. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i
155/23; dalje skraćeno ZPP-a) na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih

4

Poslovni broj: P-2/2023-26

dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da
donošenjem revizijske odluke otpala pravna osnova na temelju koje je tužitelj tuženiku
isplatio iznos od 5.941.000,78 kuna, te da je tuženik bez osnove stekao navedeni
iznos, pa da tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na stečeno bez osnove od
trenutka dostave revizijske odluke tuženiku pa do isplate.

7. Člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kada dio imovine
neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove
u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu,
stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost
postignute koristi.

8. Čl. 1115. ZOO-a propisan je opseg vraćanja stečenog bez osnove te je određeno da
kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i
to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

9. Tijekom postupka sud je nesporno utvrdio kako je tužitelj tuženiku iznos od

5.935.936,09 kuna isplatio temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u
Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu broj P-2191/2013 od 26. studenog 2015. dok je
iznos od 5.064,69 kuna tužitelj tuženiku isplatio temeljem rješenja o ovrsi Općinskog
suda u Osijeku broj Ovr-141/2019-2 od 6. veljače 2019.

10. Po stavu ovog suda, donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske
broj Rev-265/2022 od 22. ožujka 2022. otpala je pravna osnova na temelju koje je
tužitelj tuženiku isplatio iznos od 5.935.936,09 kuna, a otpala je i pravna osnova
temeljem koje je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 5.064,69 kuna.

11. Naime, pravna osnova za isplatu iznosa od 5.935.936,09 kuna bila je
pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu broj P-
2191/2013 od 26. studenog 2015. koja je svojstvo pravomoćnosti stekla presudom
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj PŽ-280/2016-2 od 16. listopada

2018. Kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 265/2022-2 od

22. ožujka 2022. ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj
Pž-280/2016-2 od 16. listopada 2018., to je ukidanjem presude VTS RH ukinuta i
klauzula pravomoćnosti prvostupanjske presude te je i otpala valjana pravna osnova
na temelju koje je izvršena isplata. Time je na strani tuženika došlo do stjecanja bez
osnove. Pri tome se ističe kako je pravna osnova za isplatu bila prvostupanjska
presuda, ali tek nakon što je postala pravomoćna temeljem odluke drugostupanjskog
suda. Prvostupanjska presuda koja nije postala pravomoćna u konkretnom slučaju nije
valjana pravna osnova za isplatu tražbina. Danom primitka revizijske odluke (12.
svibnja 2022.) prestala je savjesnost tuženika, te je tuženik od sljedećeg dana 13.
svibnja 2022. u obvezi platiti i zakonsku zateznu kamatu na stečeno bez osnove.

12. U odnosu na iznos od 5.064,69 kuna valja reći da je to iznos naplaćen temeljem
rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-141/2019-2 od 6. veljače 2019., no
rješenje o ovrsi doneseno je na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u
Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu broj P-2191/2013 od 26. studenog 2015., a čija je
klauzula pravomoćnosti ukinuta donošenjem revizijske odluke Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj Rev 265/2022-2 od 22. ožujka 2022. pa je otpala valjana
pravna osnova i za donošenje rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave – pravomoćna

5

Poslovni broj: P-2/2023-26

presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu broj P-2191/2013 od

26. studenog 2015. Danom primitka revizijske odluke (12. svibnja 2022.) prestala je
savjesnost tuženika i za iznos od 5.064,69 kn, te je tuženik od sljedećeg dana 13.
svibnja 2022. u obvezi platiti i zakonsku zateznu kamatu i na taj iznos stečen bez
osnove.

13. U pogledu stope zakonske zatezne kamate valja reći da se na odnose povodom
stjecanja bez osnove treba primijeniti kamata koja se u skladu s odredbom čl. 29. st.

2. ZOO-a primjenjuje na ostale odnose, budući stjecanje bez osnove ne predstavlja
pravi odnos iz trgovačkog ugovora.

14. Radi utvrđivanja visine zakonske zatezne kamate na stečeno bez osnove za
razdoblje od 13. svibnja 2022. do 3. listopada 2022. sud je proveo vještačenje te je
temeljem dopune vještačkog nalaza od 2. veljače 2024. utvrdio da zakonske zatezne
kamate na iznos od 5.941.078,00 kn, po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, iznose 16.590,39 eura.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. u svezi članka 155.
ZPP kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije
utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke
koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela,
nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj
mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj
stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je
preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.
Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu,
vodeći računa i o uspjelu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

16. Tužitelj u ovom sporu postavio tužbeni zahtjev u visini od 22.929,43 eura.
Tužitelj je uspio s tužbenim zahtjevom u visini od 16.590,39 eura, dok s preostalim
dijelom tužbenim zahtjevom u iznosu od 6.339,04 eura nije uspio. Zbog navedenog
sud utvrđuje kako je tužitelj uspio u visini od 72,35 % postavljenog tužbenog zahtjeva
dok je tuženik uspio u visini od 27,65 %. Kada se od postotka one stranke koja je u
većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela dobije
se iznos od 44,7%.

17. Pojedinih troškovi tužitelja koji su bili potrebni za svrhovito vođenje ovog postupka su:

- sastav tužbe od 12. siječnja 2023. u iznosu od 500,00 eura,

- sastav podneska od 24. ožujka 2023. u iznosu od 500,00 eura,
- zastupanje na ročištu 20. rujna 2023. u iznosu od 500,00 eura,

- sastav podneska od 30. listopada 2023. u iznosu od 500,00 eura, - zastupanje na ročištu 1. veljače 2024. u iznosu od 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu 6. ožujka 2024. u iznosu od 500,00 eura,

sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 650,00 eura, a koji trošak je odmjeren u
skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, trošak
pristojbe na tužbu u iznosu od 137,88 eura i trošak pristojbe na presudu u iznosu od
275,76 eura što čini iznos od 3.663,64 eura ukupnih troškova tužitelja, kao stranke koja

6

Poslovni broj: P-2/2023-26

je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te
se tužitelju odmjerava naknada dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku
koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici,
odnosno tužitelju se odmjerava iznos od 1.637,64 eura.

Navedenom iznosu valja pribrojiti cijeli zatraženi trošak provedenog vještačenja
u iznosu od 350,00 eura, obzirom se u slučaju kada tuženik u cijelosti osporava osnovu
tužbenog zahtjeva troškovi vještačenja dosuđuju u cijelosti stranci koja je snosila taj
trošak bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (zaključak Građanskog odjela Vrhovnog
suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 1980.)

Slijedom iznijetog tužitelju je valjalo dosuditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.987,64 eura.

18. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 16. travnja 2024.

SUDAC:

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske
u Zagrebu koja se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest (15) dana, time da rok
za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu
presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za
stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

- tužitelj po punomoćniku Mojmiru Ostermannu, odvjetniku iz Zagreba
- tuženik po punomoćniku Ivanu Glamuzina, odvjetniku iz Zagreba

Broj zapisa: 9-30866-61e8c

Kontrolni broj: 0e9ea-16570-c19cb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IRIS HATVALIĆ-NEMEC, L=VARAŽDIN, O=TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Varaždinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.