Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-511/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog MĐ zbog prekršaja iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenog MĐ kojeg brani Ružica Piličić Šinko, odvjetnica iz Bjelovara podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 13. prosinca 2024., broj: Pp-2751/2024-13, na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog MĐ i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni MĐ obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura u roku od 15 dana od dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni MĐ je proglašen krivim i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a ako u roku određenom pobijanom presudom plati 2/3 izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.
Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni. Žalitelj navodi da je presuda nezakonita, povrijeđena su mu temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom RH, a to je pravo na jednakost, na pošteno suđenje i na slobodu što predstavlja temelj i najviše vrednote ustavnog poretka, ali i samih ljudskih prava, oštećenica ga je prijavila jer je bila ljuta zbog sadržaja iskaza maloljetnog SĐ nakon završenog dokaznog ročišta na kojem se provodilo ispitivanje maloljetnika te napominje da joj se čak i obratio navedenim riječima, nije ispunjeno biće djela, jer je potrebno za to psihičko nasilje kojeg ovdje nema.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, ovaj Sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka koje žalitelj u žalbi samo paušalno navodi i da je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Navedeno proizlazi iz iskaza svjedokinje HĐ, oštećenice koja je jasno i okolnosno opisala događaj navodeći uvredljive riječi koje joj je uputio okrivljenik, a koji iskaz je sud cijenio istinitim i uvjerljivim, dok okrivljenik svoje tvrdnje ničim nije dokazao niti je doveo u sumnju istinitost iskaza svjedokinje.
Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
Ukratko u odnosu na žalbeni navod okrivljenika da nije ostvareno biće prekršaja, odnosno da se ne radi o psihičkom nasilju, valja navesti da je svjedokinja HĐ, oštećenica na glavnoj raspravi održanoj 13. prosinca 2024. (list spisa predmeta 32 do 34) u svom iskazu navela da kada je prolazila pored okrivljenika isti joj se obratio riječima „kurvo jedna“ što ju je uznemirilo te je otišla u policiju i prijavila predmetni događaj, čime su ostvarena zakonska obilježja prekršaja za koji se okrivljenik tereti.
6. Ispitujući odluku o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je okrivljeniku izrečena primjerena kazna koja se ne ukazuje prestrogom i da nema zakonskih uvjeta za primjenu mjere upozorenja opomenu, kao ni uvjeta za dodatno ublažavanje izrečene kazne.
Naime, okrivljeniku je izrečena novčana kazna, dakle blaža vrsta kazne propisane za to djelo koja je primjenom odredaba o ublažavanju kazne ublažena, odnosno izrečena ispod zakonom propisanog minimuma novčane kazne za to djelo, srazmjerno težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika te ostalim odlučnim okolnostima koje je naveo prvostupanjski sud te Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske smatra da će se ovako izrečenom, već ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja.
Osim toga, ako okrivljeni MĐ u roku 30 dana od primitka ove presude plati 2/3 novčane kazne izrečene pobijanom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).
7. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao što je odlučeno u t. I. izreke ove presude.
8. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c. Prekršajnog zakona okrivljeni MĐ obvezan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura u roku 15 dana od primitka ove presude, a isti je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske i imovno stanje okrivljenika (točka II. izreke ove presude).
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 3. rujna 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 primjeraka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
