Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
:
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Katice Lučić, predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe POLA PORCIJE j.d.o.o. i odgovorne osobe ZV, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika pravne osobe POLA PORCIJE j.d.o.o. i odgovorne osobe ZV koje brani Roman Bihar, odvjetnik iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2026., broj: Pp-5588/2023, u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se neosnovanom žalba okrivljenika pravne osobe POLA PORCIJE j.d.o.o. i odgovorne osobe ZV i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici pravna osoba POLA PORCIJE j.d.o.o. i odgovorna osoba ZV obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka svaki u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, a koji su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2026., broj: Pp-5588/2023, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba POLA PORCIJE j.d.o.o. i odgovorna osoba ZV zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o radu, a za koji su, na temelju cit. propisa i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), kažnjeni i to pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.100,00 eura, a odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 400,00 eura.
2. Okrivljenici su oslobođeni plaćanja troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, a kako to proizlazi iz žalbe. Žalitelji u bitnom ističu kako su u obrani u cijelosti osporavali počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret i obrazlažu kako se radnica GV nije javljala na posao bilo osobno, bilo telefonom, a isto tako nije niti zaprimila preporučenu pošiljku s otkazom ugovora o radu pa smatraju kako su učinili sve kako bi istoj uručili otkaz. Navedena radnica isto tako nije zaprimala niti sudske pozive, te smatraju kako je istu ipak trebalo ispitati kako bi se činjenično stanje u potpunosti utvrdilo. Okrivljenici ističu kako su malo društvo i nemaju oglasnu ploču, tako da su se služili preporučenom dostavom kako bi imali dokaz da su svoju obvezu ispunili. Zbog navedenog, žalitelji predlažu ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ih optužbe, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku prvostupanjskom sudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7. 9. i 10. Prekršajnog zakona.
6. Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno pravno označio prekršaj kojeg su počinili okrivljenici. Naime, u provedenom postupku, a na temelju izvedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljena pravna osoba kao poslodavac i njena odgovorna osoba nisu radnici GV koja je kod poslodavca radila od 1. veljače do 15. rujna 2022. i obavljala poslove pomoćne kuharice, za koju su okrivljenici podnijeli 27. rujna 2022. odjavu kod tijela obveznog mirovinskog osiguranja na temelju koje odjave joj je s danom 15. rujna 2022. prestalo svojstvo osiguranika kod tijela mirovinskog osiguranja, prije prestanka svojstva osiguranika nisu dostavili pisani otkaz ugovora o radu. Ovakvim ponašanjem okrivljenici su ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o radu.
7. Svi navodi žalitelja koji se odnose na poricanje počinjenja prekršaja, a kojima u cijelosti ponavljaju obranu danu u postupku, tj. da su radnici pokušali uručiti navedeni otkaz, nisu prihvaćeni osnovanima. Pogrešno smatraju žalitelji da nisu počinili prekršaj, jer nisu mogli uručiti radnici otkaz ugovora o radu, s obzirom da se ista nije pojavila osobno na poslu, nije odgovarala na poruke i nije primila preporučenu pošiljku na dostupnoj adresi prebivališta. Naime, člankom 120. stavkom 1. Zakona o radu propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Neovisno o tome što Zakonom o radu nije propisan rok u kojem je poslodavac obvezan radniku dostaviti pisanu i obrazloženu odluku o otkazu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su okrivljenici bili dužni radnici dostaviti pisanu i obrazloženu odluku o otkazu, a onda tek, po primitku iste od strane radnice, u zakonom propisanom roku radnicu odjaviti s obveznog mirovinskog osiguranja. Ovo stoga jer su posljedice izvanrednog otkaza ugovora o radu teške po radnicu, zbog čega su poslodavci, po mišljenju ovog Suda, dužni s osobitom pažnjom provesti cjelokupni postupak otkazivanja ugovora o radu izvanrednim otkazom, između ostalog i iz razloga jer je saznanje radnice o otkazu ključno da bi radnica mogla podnijeti zahtjev za zaštitu prava u zakonskom roku, a za koje saznanje je, zbog prekluzivnosti spomenutog roka, važno da se ono temelji na primitku konkretne odluke poslodavca od strane radnice.
8. U odnosu na žalbeni navod kako je sud ipak trebao ispitati radnicu Z, ističe se kako je prvostupanjski sud na temelju obrane okrivljenika koji su priznali sva bitna obilježja prekršaja, te materijalne dokumentacije u spisu, osnovano zaključio kako izvođenje daljnjih dokaza nije potrebno, s kojom odlukom se slaže i ovaj Sud.
9. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjski sud svoje saznanje o djelu okrivljenika zasnovao je na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te je za odluku o krivnji žalitelja dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenici žalbenim navodima nisu ničim doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, a kao što to neosnovano ističu žalitelji.
10. Razmatrajući odluku o izrečenim novčanim kaznama, utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčane kazne nisu prestroge. Za počinjeni prekršaj prvostupanjski sud izrekao je ublažene novčane kazne uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, a koje su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) i nema opravdanog razloga za daljnje ublažavanje novčane kazne okrivljenicima. Napominje se da je novčana kazna pravnoj osobi ublažena gotovo na visinu najniže mogućeg iznosa do koje se propisana novčana kazna uopće može ublažiti za ovaj prekršaj, a koji za pravnu osobu iznosi 1.040,00 eura (članak 33. stavak 1. Prekršajnog zakona).
11. Prema uvjerenju ovog Suda izrečenim novčanim kaznama ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
12. Kako je člankom 138. stavkom 2. točkom 3. podtočkom c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
13. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 3. rujna 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
