Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2578/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tuženice EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Povrv-67/2025-4 od 3. travnja 2025., dana 3. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana, preinačava se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Povrv-67/2025-4 od 3. travnja 2025. godine u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 12,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog drugostupanjskog rješenja pa do isplate i u dijelu točke III. izreke kojim je određeno da tužitelj snosi svoje troškove te se rješava:
1. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 12,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog drugostupanjskog rješenja pa do isplate, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivane Mrsin Kusturin iz Čazme, poslovni broj: Ovrv-1107/2025 od 20. veljače 2025. (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova određenih rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivane Mrsin Kusturin iz Čazme, poslovni broj: Ovrv-1107/2025 od 20. veljače 2025. (točka II. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).
2. Tužitelj podnosi žalbu protiv odluke o troškovima postupka, pobijajući točke II. i III. izreke rješenja, pozivajući se na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje u tom dijelu i obveže tuženicu na naknadu troškova postupka u iznosu od 25,00 EUR.
3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Međutim, pogrešna je primjena materijalnog prava u dijelu odluke o troškovima.
6. Iz spisa proizlazi da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 30. siječnja 2025., da je tužena dugovanje po osnovi glavnice u iznosu od 27,75 eura podmirila 10. veljače 2025., dok je rješenje o ovrsi doneseno 20. veljače 2025.
7. Dakle, točno je da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio prije podmirenja tražbine te mu stoga pripada pravo na naknadu troška koji mu je nastao samim pokretanjem postupka. Međutim, iz te činjenice ne proizlazi i pravo na naknadu svih troškova koji su naknadno nastali u postupku, neovisno o tome jesu li bili potrebni za ostvarenje tražbine.
8. Naime, sukladno čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/21., 18/22. i 154/22.; dalje: Pravilnik), razlikuje se predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura, koji nastaje već podnošenjem prijedloga za ovrhu, od preostalog dijela naknade koji nastaje poduzimanjem daljnjih radnji javnog bilježnika, među kojima je i donošenje rješenja o ovrsi.
9. Stoga tužitelju u konkretnom slučaju pripada 12,50 eura, jer je taj trošak nastao već podnošenjem prijedloga za ovrhu, u trenutku kada je tražbina još bila nepodmirena i kada je pokretanje postupka bilo opravdano. Međutim, tužitelju ne pripada preostali dio nagrade javnog bilježnika, budući da je taj trošak nastao tek nakon što je tuženik već podmirio glavnicu, a donošenje rješenja o ovrsi za već namirenu tražbinu više nije bilo potrebno.
10. Naime, prema čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. - dalje: OZ), ovršenik je dužan naknaditi samo one troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
11. U konkretnom slučaju tužitelj je znao da je tuženik glavnicu podmirio 10. veljače 2025., ali o toj činjenici nije pravodobno obavijestio javnog bilježnika, već je rješenje o ovrsi doneseno 20. veljače 2025. Posljedično, dodatni trošak javnog bilježnika nastao je nakon prestanka potrebe za prisilnim ostvarenjem tražbine i isključivo je posljedica nastavka postupanja iako je tražbina već bila namirena.
12. Takav trošak ne može se staviti na teret tužene. Protivno bi značilo da vjerovnik, nakon što je njegova tražbina već podmirena, može vlastitim propuštanjem prouzročiti nastanak novih troškova te ih potom zahtijevati od dužnika. Takvo postupanje nije u skladu s čl. 14. st. 4. OZ-a, prema kojem se ovršeniku mogu staviti na teret samo potrebni troškovi ovrhe.
13. Navedeno je u skladu i sa svrhom odredbe čl. 281. OZ-a, kojom je predviđeno postupanje javnog bilježnika nakon primitka prijedloga za ovrhu upravo radi omogućavanja dobrovoljnog ispunjenja obveze i izbjegavanja daljnjeg vođenja postupka i nastanka nepotrebnih troškova. Nakon što je obveza podmirena, više nije bilo osnove za donošenje rješenja o ovrsi na iznos već namirene glavnice.
14. Pri tome nije odlučno što je tuženik glavnicu podmirio nakon podnošenja prijedloga za ovrhu. Odlučno je da je tražbina bila podmirena prije donošenja rješenja o ovrsi, pa tužitelj nije imao opravdan razlog za nastavak postupka u odnosu na već namirenu tražbinu. Činjenica da eventualni trošak ovršnog postupka nije istodobno podmiren s glavnicom ne opravdava nastanak dodatnog troška, jer se o osnovanosti i visini tog troška može odlučiti zasebno.
15. Neosnovano se stoga tužitelj poziva i na čl. 158. st. 2. ZPP -a. Kako proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev - 636/2023 od 5. lipnja 2024., za primjenu navedene odredbe odlučno je da nakon ispunjenja tužbenog zahtjeva do povlačenja tužbe nisu poduzimane procesne radnje koje bi uzrokovale nastanak daljnjih troškova. U konkretnom slučaju upravo je zbog izostanka pravodobnog postupanja tužitelja nakon podmirenja tražbine došlo do donošenja rješenja o ovrsi i nastanka dodatnog troška javnog bilježnika, koji nije bio potreban za ostvarenje tužiteljeve tražbine.
16. Slijedom navedenog, tužitelju pripada pravo na naknadu troška predujma u iznosu od 12,50 eura, koji je nastao podnošenjem prijedloga za ovrhu, dok mu ne pripada preostali dio nagrade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura, jer je taj trošak nastao nakon što je tražbina već bila podmirena i nije bio potreban za njezino ostvarenje. Stoga je, primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a, pobijanu odluku o troškovima valjalo preinačiti i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 3. rujna 2026.
Sutkinja
Gordana Bošković Majerović
