Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3454/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene CJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-340/2023-12 od 16. siječnja 2024., dana 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-340/2023-12 od 16. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tea Karabotića-Milovca UPP/OS-Ovrv-1367/22, Ovrv-37191/22, od dana 25.01.2023. koje glasi:

"Nalaže se ovršeniku CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju HRT, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Izvadak ovjerovljenih poslovnih knjiga, namiri tražbinu u iznosu od 480,00 HRK / 63,71 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

na iznos od 80,00 HRK / 10,62 EUR od 21.01.2022.,

• na iznos od 80,00 HRK / 10,62 EUR od 21.02.2022.,

• na iznos od 80,00 HRK / 10,62 EUR od 21.03.2022.,

• na iznos od 80,00 HRK / 10,62 EUR od 21.04.2022.,

• na iznos od 80,00 HRK / 10,62 EUR od 21.05.2022.,

• na iznos od 80,00 HRK / 10,62 EUR od 21.06.2022.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 5504822421-202212-8, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 468,75 HRK / 62,21 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 5504822421-202212-8, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 100 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta, uvećanjem te stope za 3 % poena.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), predlažući da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe.

3. Tužena u odgovoru na žalbu navodi da je ista neosnovana te ju predlaže odbiti uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 63,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama s osnove neplaćene RTV pristojbe u razdoblju od siječnja do lipnja 2022.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi:

- da je tužitelj na okolnost zasnovanog ugovornog odnosa sa tuženom i postojanja obveze plaćanja pretplate dostavio od strane tužene potpisanu Prijavu prijamnika od 12. travnja 2016.,

- da je pregledom zahtjeva za odjavu prijamnika od 10. prosinca 2017. s potvrdom o primitku od 18. prosinca 2017. iz predmeta Povrv-322/21 utvrđeno da je isti podnijela CJ, broj obveznika 4822421, iz razloga što ne posjeduje prijamnik,

- da je tužitelj dostavio Prijavu prijamnika od 8. svibnja 2019. na kojoj nema potpisa tužene već stoji da „odbija potpis“, nema ni OIB [osobni identifikacijski broj]a niti broja osobne iskaznice, odnosno nijednog podatka tužene, pa niti broja prijave, naplaćenog iznosa niti drugih podataka koji su ispunjeni na prijavi iz 2016. godine koja je bila potpisana od strane tužene,

- da tužitelj tvrdi da je prijavu iz 2019. izvršio kontrolor koji je izašao na teren, ali čak da je to točno i da zbog toga ne postoje potpis i osobni podaci tužene, trebao je makar postojati broj prijave,

- da u valjanost navodne prijave iz 2019. godine sumnju baca i činjenica da je za tu istu prijavu u predmetu Povrv-322/21 (koji se odnosio na razdoblje od siječnja do lipnja 2020.) sam tužitelj najprije bio naveo da je uništena sa arhivskom građom iz 2019. te čak dostavio potvrdu poduzeća SD Smith Unijapapir Croatia d.o.o. iz Zagreba od 16. listopada 2019., da bi ista u tom postupku bila dostavljena uz žalbu kao novi dokaz,

- da je uz dostavljenu „Prijavu“ iz 2019. ovlaštena osoba HRT-a (kontrolor) bila dužna sastaviti zapisnik o obavljenoj kontroli na terenu i u napomeni zapisnika navesti razloge odbijanja prijave prijamnika odnosno obveze plaćanja mjesečne pristojbe, a takav zapisnik nije dostavljen u spis, a niti tužitelj navodi da bi bio sastavljen i da postoji,

- da je tužitelj tuženu evidentirao kao obveznika plaćanja RTV pristojbe na adresi u [adresa], koju evidenciju je tužena tijekom postupka osporila navodeći da nije obveznik plaćanja predmetne RTV pristojbe jer nije izvršila prijavu prijamnika jer da isti ne posjeduje, a po navodima samog tužitelja da je prijavu prijamnika od 8. svibnja 2019. izvršio kontrolor tužitelja, stoga da je na tužitelju bio teret dokaza da je tužena obveznik plaćanja RTV pristojbe, a što nije dokazao jer iz dostavljenih dokaza ne proizlazi postojanje obveze tužene na plaćanje utužene tražbine.

7. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. stavka 1. ZPP-a. Prema čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP -a.

8. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da pobijana presuda, protivno žalbenim navodima tužitelja, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o istima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima koji prileže spisu i samih tih isprava i zapisnika.

9. Žalbeni navodi tužitelja da je kontrolor kao ovlaštena osoba tužitelja načinio prijavu iz 2019. godine jer je temeljem izvršene kontrole utvrdio da tužena ipak ima prijamnik predstavljaju žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 355. ZPP-a zbog kojeg se prema čl. 467. st. 1. ZPP-a predmetna presuda ne može pobijati, stoga isti nije razmatran.

10. Isto tako, žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje da su pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a i odredba čl. 8. ZPP-a pogrešno primijenjeni, predstavljaju žalbeni razlog (relativno) bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 221.a ZPP-a zbog kojeg se prema čl. 467. st. 1. ZPP-a predmetna presuda ne može pobijati pa isti također nije razmatran.

11. Navod tužitelja da „kao javna ustanova dostavlja materijalne dokaze koji imaju snagu javnih isprava“ u potpunosti je promašen jer je sud prvog stupnja detaljno obrazložio (točka 13. i 16. obrazloženja) temeljem čega je sve zaključio da prijava prijamnika iz 2019. godine nije vjerodostojna, te ista ne predstavlja javnu ispravu niti ima snagu javne isprave.

12. Posljedično, nije bilo valjane osnove za vođenje tužene kao obveznika plaćanja pristojbe u evidenciji tužitelja u utuženom razdoblju, a sama okolnost da se tužena u istoj nalazila, protivno stavu tužitelja, ne sugerira sama za sebe da je tužena zaista i dužna plaćati predmetnu pristojbu.

13. Prema odredbi čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“, broj: 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, dalje: Zakon o HRT-u), svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. tog zakona, ako istim nije drugačije određeno. Odredbom čl. 36. st. 1. Zakona o HRT-u propisano je da osoba iz članka 34. stavka 1. ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi.

14. Kako je nedvojbeno utvrđeno da je tužena 2017. podnijela odjavu prijamnika, a tužitelj nije dokazao da je prijava prijamnika „ponovno aktivirana“ u utuženom razdoblju, neodlučni su žalbeni navodi kojima se ukazuje na tužiteljeve ovlasti iz čl. 36. i čl. 41. Zakon o HRT-u, jednako kao i navodi kojima tužitelj iznosi svoje viđenje vlastitog sadržaja, tvrdeći da njegova javna usluga sadrži programske obveze koje ispunjavaju demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva i jamče pluralizam.

15. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredaba čl. 34. i čl. 36. Zakona o HRT-u ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika (iako je, uzgredno se ističe, pritom propustio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a).

16. Zaključno valja navesti da se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke pobijane presude žalbom određeno ne osporava, dok ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

17. Stoga slijedi da je pobijana odluka u cijelosti pravilna i zakonita pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

18. Sukladno odredbi čl. 166. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, zahtjev tužene za naknadom troška odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer je isti bio nepotreban za vođenje parnice.

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević