Poslovni broj: Usž-2967/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3555/2023- 8 od 9. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3555/2023-8 od 9. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/526, URBROJ: 251-02-01/001-23-6 od 5. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/22- 013/877, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-10 od 24. svibnja 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Tužitelj u pravodobno podnesenoj žalbi osporava presudu u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga te uglavnom ponavlja navode iz tužbe , osobito vezane za nadležnost upravnih tijela, pitanje naravi roka iz čl. 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 25/22. – dalje: Odluka/22), pokretanje postupka po službenoj dužnosti, neprovođenje ispitnog postupka, retroaktivnost propisa, povredu prava vlasništva i prava na poštivanje obiteljskog i privatnog života, posebno ukazujući na diskriminaciju po dobi. Navodi da sud nije uzeo u obzir tužiteljevu individualnu obiteljsku i životnu situaciju te s tim u vezi ukazuje na preporuke pravobraniteljice za djecu u odnosu na Odluku/22. Dodaje i da je sud neosnovano odbio njegove dokazne prijedloge, naročito njegovo saslušanje, čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pristup sudu. Ukazuje na povredu Ustava Republike Hrvatske, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine'' - ,,Međunarodni ugovori'', 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) te Europske socijalne povelje usvojene Zakonom o potvrđivanju Europske socijalne povelje (,,Narodne novine“,15/22.). Poziva se na niz odluka ovoga Suda, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije, pa i na odluku Županijskog suda u Varaždinu. Posljedično svemu navedenom, smatra da je nezakonita i odluka o trošku upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno riješiti upravnu stvar na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora sukladno ranije dostavljenom troškovniku. Potražuje i trošak sastava žalbe uvećano za trošak PDV-a te zakonskih zateznih kamata.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.
6. Prvenstveno, treba reći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužitelja koje on sad ponavlja i u žalbi te dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud već naveli i obrazložili. Pri tome, sud nije dužan obrazlagati i otklanjati svaki navod tužitelja, već isključivo one pravno relevantne, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Stoga je i obrazloženje pobijane presude sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a.
7. Naime, u konkretnom slučaju osporenim drugostupanjskim rješenjem od 5. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 24. svibnja 2023. koje je doneseno po službenoj dužnosti i kojim je zamijenjen dio izreke ranijeg rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/748, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 26. listopada 2016., na način pobliže određen u izreci tog rješenja, sve na temelju odredbe članka 6. Odluke/22, odnosno odredbi Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18., 20/21., 25/22. – dalje: Odluka).
8. Neosnovani su prigovori koji idu za tim da tužitelju nije dana mogućnost izjašnjavanja, odnosno sudjelovanja u upravnom postupku, odnosno u upravnom sporu. Naime, tužitelj je i tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, naročito održavanjem ročišta dana 31. ožujka 2026., imao mogućnost, koju je iskoristio, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne stvari, to su neosnovani prigovori tužitelja u tom smislu.
9. U odnosu na prigovor tužitelja da sud nije proveo predložene dokaze, ovaj Sud upućuje na odredbe članka 49. stavak 4. ZUS-a prema kojima sud nije vezan prijedlozima stranaka, ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi. Osnovano je prvostupanjski sud odbio predložene dokazne prijedloge tužitelja budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, a što uključuje i dokumentaciju u spisu tuženika. To stoga jer je u konkretnom slučaju u upravnom postupku pravo stanje stvari utvrđeno temeljem službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te su, i po ocjeni ovog Suda, odlučne činjenice dostatno utvrđene temeljem podataka u sudskom spisu te spisu tuženika bez provođenja predloženih dokaza. Neprovođenje dokaza predloženih po tužitelju, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužitelj žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporio, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedloge tužitelja.
10. Vezano za istaknuti prigovor dobne diskriminacije, prema ocjeni ovog Suda, budući da se u konkretnoj upravnoj stvari o usklađenju prava na novčanu pomoć rješava na jednak način, ne postoji diskriminacija po dobi.
11. Tužitelj niti ostalim žalbenim navodima, kojima uglavnom iznosi svoje tumačenje pravnih propisa, nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na povredu ustavnih i konvencijskih prava.
12. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
13. Slijedom svega navedenog, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 3. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
