Poslovni broj: Usž-946/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZELENA LUKA d.o.o., OIB: 74477491818, Tisno, Put Jazine 328, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina, Rijeka, Jadranski trg 4/2 i Zagreb, Ulica grada Mainza 11, te odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dumančić, Rajković & Martić, Zagreb, Drenovačka 3, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, OIB: 87892589782, Zagreb, Prisavlje 14, radi utvrđivanja ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us l-1794/2024-10 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us l-1794/2024-10 od 7. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-335-05/24-02/1, URBROJ: 529-06-1-24-11 od 6. lipnja 2024., a uvodno naznačenim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka I. izreke rješenja), naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati tuženiku iznos od 74,10 eura, dok je u preostalom dijelu, odnosno za više zatraženo odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke rješenja). Također, odbijen je kao neosnovan prijedlog KI da ga se uključi kao zainteresiranu osobu u upravni spor (točka III. izreke rješenja).

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste Kamp OLIVIA GREEN CAMPING u Tisnom, Put Jazina 328, pozivom na odredbu članka 21. stavka 1. u vezi članka 24. stavka 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21. – dalje: ZUD).

3. Protiv uvodno naznačene presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi uglavnom ponavlja navode koje je isticao u tužbi i tijekom prvostupanjskog upravnog spora naglašavajući kako predmetni ugostiteljski objekt posluje preko 40 godina, čime da je ispunjen uvjet nastavka poslovanja te da dostavljena izjava potvrđuje kako u odnosu na ranije izdano rješenje nije došlo do bitnih izmjena vezano za ispunjavanje uvjeta uređenja i opreme za vrstu kamp. Smatra da samo povećanje kapaciteta u vidu 10 smještajnih jedinica nema značenje poništenja uvjeta uređenja koji su utvrđeni na preostalih 120 smještajnih jedinica, a prvostupanjski sud da to pogrešno interpretira. Dodaje da tužitelj ima mogućnost slobodnog disponiranja načinom poslovanja, te da, unatoč navedenom, nema zakonskih prepreka da se poslovanje nastavi sukladno uvjetima iz rješenja Ministarstva turizma od 25. srpnja 2016. kojim je utvrđeno da kamp „DALMACIJA“ ispunjava uvjete za vrstu „Kamp“ iz skupine „Kampovi“ te da se kategorizira s 3* . Ponavlja da je rješenjem od 6. srpnja 2020. isti objekt, sada pod nazivom „OLIVIA GREEN CAMPING“, ponovno utvrđen kao „Kamp“, pri čemu je ukinuto rješenje iz 2016., a da je Rješenjem Ministarstva turizma i sporta od 18. siječnja 2024. ukinuto rješenje od 6. srpnja 2020. te iznosi svoje tumačenje da ukidanjem rješenja iz 2020. ostaje na snazi rješenje iz 2016. jer je ukinuta i točka kojom je rješenje 2016. bilo ukinuto. Smatra da u obrazloženju pobijane presude izostaje navod koji je relevantan za odlučivanje o zahtjevu tužitelja, a to je da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-034- 02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24-18 od 18. siječnja 2024., odbijen zahtjev za kategorizaciju i obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a da se kao razlog odluke navodi kako je došlo do povećanja smještajnog kapaciteta sa 120 na 130 smještajnih jedinica i podizanja kategorije sa 3* na 4* (Rješenje iz 2024.). Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar, odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova tužitelju.

4. Tuženik u opširnom odgovoru na žalbu smatra žalbene navode tužitelja neosnovanima ponavljajući argumente koje je iznosio tijekom upravnog postupka i prvostupanjskog upravnog spora. Ponovno naglašava da se, sukladno odredbi članka 24. stavka 5. ZUD-a, na temelju privremenog rješenja od 25. srpnja 2016., nije moglo donijeti rješenje o utvrđivanju ispunjavanja uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, a na koje činjenično stanje je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari žalbeni navodi da je tužitelj u predmetnom kampu ugostiteljsku djelatnost obavljao desetljećima te da je tuženik ranije utvrdio kako tužitelj ispunjava tražene uvjete, zbog čega je donosio prethodna rješenja, pa tako i rješenje iz 2016. i rješenje iz 2020. Ističe da je tužitelj zahtjevom od 19. veljače 2024. zatražio izdavanje rješenja kojim se utvrđuje nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, za što ne ispunjava propisane uvjete, te je kod tako postavljenog zahtjeva ustrajao, što da je u pobijanoj presudi detaljno obrazloženo. Smatra neosnovanim tužiteljevo tumačenje da je rješenje od 25. srpnja 2016. i dalje na snazi. Predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda i rješenje pobijaju, odnosno isti nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

7. Prvenstveno, treba reći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužitelja koje on sad ponavlja i u žalbi te dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravno tijelo i prvostupanjski sud već naveli i obrazložili. Obrazloženje pobijane presude i rješenja sastavljeno je sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 12. veljače 2024. podnio tuženiku zahtjev za izdavanje rješenja o nastavku obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu, temeljem rješenja KLASA: UP/I-335-05/15-01/259, URBROJ: 529-03-16-6 od 25. srpnja 2016. o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti (dalje: rješenje 2016.). Tim privremenim rješenjem utvrđeno je, između ostalog, da kamp (ranijeg naziva) DALMACIJA u Tisnom (sadašnjeg naziva OLIVIA GREEN CAMPING), Put Jazine 328, kapaciteta 120 smještajnih jedinica, za 360 gostiju, od čega: 10 kamp mjesta i 110 kamp parcela s 19 mobilhomova, ispunjava uvjete za kategoriju tri zvjezdice te da se ugostitelju ZELENA LUKA d.o.o., Tisno, sukladno članku 25. stavku 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, 85/15.) odobrava privremeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u predmetnom ugostiteljskom objektu do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a najdulje do 31. prosinca 2016., koji rok je produljen sukladno članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine", 126/21.), do 31. prosinca 2024.

9. Nadalje, iz podataka spisa i obrazloženja prvostupanjske presude i rješenja proizlazi da je rješenje iz 2016. ukinuto rješenjem KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-02-02/1-20-5 od 6. srpnja 2020. o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti u predmetnom ugostiteljskom objektu (dalje: rješenje 2020.) , a da je rješenje iz 2020. ukinuto rješenjem tuženika KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24-18 od 18. siječnja 2024.

10. Kao odlučno u ovoj pravnoj stvari, prema ocjeni ovog Suda, i tuženik i prvostupanjski sud pravilno su zaključili i obrazložili da se rješenje o utvrđivanju ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti ne može izdati u odnosu na privremena rješenja izdana sukladno članku 25. stavku 1. ZUD-a, već samo u odnosu na rješenja o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta u kojima se već obavljala ugostiteljska djelatnost, a koja rješenja su izdana sukladno članku 20. stavku 1. i 2., članku 21. stavku 1. ZUD-a te članku 24. stavku 2. ZUD-a.

11. Naime, člankom 24. stavkom 5. ZUD-a propisano je da, ako se u upravnom postupku izdavanja rješenja iz stavaka 1. i 2. toga članka utvrdi da se u poslovnom prostoru ili objektu, odnosno prostoru stambene namjene, za koji je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja, već obavljala ugostiteljska djelatnost, u tom postupku se ne utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. točaka 3., 4. i 5. ovoga članka, pod uvjetom da novi ugostitelj nastavlja obavljati ugostiteljsku djelatnost u istoj vrsti, odnosno i kategoriji ugostiteljskog objekta, da propisani uvjeti za tu vrstu, odnosno kategoriju u međuvremenu nisu izmijenjeni te da u ugostiteljskom objektu nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju.

12. Rješenja iz stavka 1. članka 24. ZUD-a su: -rješenja kojima sukladno članku 20. stavku 1. i 2. nadležno upravno tijelo, na zahtjev ugostitelja, utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju, utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni standard i dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz skupina Ostali ugostiteljski objekti za smještaj, Restorani i Barovi, te jesu li ispunjeni uvjeti za vrstu i kategoriju ugostiteljskih objekata, osim za vrste navedene u članku 21. stavku 1. toga Zakona, te rješenja kojima sukladno članku 21. stavku 1. toga Zakona Ministarstvo, na zahtjev ugostitelja, utvrđuje ispunjavanje uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskih objekata iz skupine Hoteli, za vrste hotela i vrste kojih se kategorije označavaju zvjezdicama te iz skupine Kampovi, za vrste kampova koji se kategoriziraju. Rješenja iz stavka 2. članka 24. ZUD-a su rješenja o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta koja se, iznimno od stavka 1. toga članka izdaju ugostitelju u prostoru stambene namjene za ugostiteljski objekt vrste soba, apartman, studio apartmani kuća za odmor, s tim da je za objekte koji se nalaze u zgradi čija je građevinska (bruto) površina veća od 400 m² prethodno potrebno ishoditi pozitivno mišljenje tijela nadležnog za zaštitu od požara.

13. Nadalje, odredbom članka 25. stavak 1. ZUD-a propisano je da iznimno, ako je za zgradu u kojoj će se obavljati ugostiteljska djelatnost u roku podnesen zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine nadležnom upravnom tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, sukladno posebnom propisu kojim je uređeno postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama, ugostitelju će se, ako ispunjava uvjete iz članka 24. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. toga Zakona, izdati privremeno rješenje o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u nekoj od vrsta ugostiteljskog objekta, do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a najdulje do 31. prosinca 2024. godine.

14. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o utvrđivanju ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu kamp u odnosu na privremeno rješenje 2016. koje je doneseno temeljem odredbe članka 25. stavka 1. ZUD-a i na takvom zahtjevu inzistirao (iako je od strane tužitelja višekratno upozoravan da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o utvrđivanju ispunjavanja propisanih uvjeta za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu kamp i upućivan na mogućnost podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o utvrđivanju ispunjavanja propisanih uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta), pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem osporenog rješenja tuženika.

15. Okolnost da je rješenje iz 2020. ukinuto rješenjem iz 2024. nije dovela do konvalidacije rješenja iz 2016., kako to neosnovano ukazuje tužitelj. Stoga navedeno nije niti od utjecaja na drugačije rješenje stvari, niti su odlučni navodi tužitelja da povećanjem smještajnog kapaciteta sa 120 na 130 smještajnih jedinica i podizanjem kategorije sa 3 zvjezdice na 4 zvjezdice nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta.

16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a temeljem iste odredbe, u vezi odredbe članka 144. stavak 1. ZUS-a, pravilno je naloženo tužitelju da isplati tuženiku iznos od 74,10 eura, na ime nužnih i opravdanih troškova upravnog spora.

17. Također, u odnosu na prijedlog KI da ga se uključi kao zainteresiranu osobu u upravni spor, prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se osporenim rješenjem tuženika ne dira u pravo ili pravni interes podnositelja prijedloga te pozivom na odredbu 20. ZUS-a, pravilno donio rješenje o odbijanju navedenog prijedloga.

18. Budući da tužitelj nije s uspjehom osporio zakonitost pobijane presude i rješenja, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci (točka I. izreke presude).

19. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste (točka II. izreke presude).

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan