Poslovni broj: Gž-124/2024-3

1

 

 

                                

                REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU                                             

           STALNA SLUŽBA U POŽEGI

                 Sv. Florijana 2, Požega     

 

                                                                                                                                                                       

Poslovni broj: Gž-124/2024-3

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S., OIB…,protiv tuženika P. d.o.o., OIB… K., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu K. K. i Z. K. iz K., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: 9 Pn-6/2023-16, od 30. studenog 2023., dana 16. travnja 2024.,

 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba tužitelja B. S. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: 9 Pn-6/2023-16, od 30. studenog 2023.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: 9 Pn-6/2023-16, od 30. studenog 2023., presuđeno je:

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja B. S. koji glasi:

 

"1. Tuženik P. d.o.o. OIB…iz K., dužan je na ime naknade štete platiti tužitelju B. S., OIB…, iz Đ., iznos od 5.309,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku P. d.o.o. OIB…, iz K., da u P. listu, prvom broju nakon nastupa pravomoćnosti ove presude, na drugoj stranici, u integralnom obliku, bez ikakvih komentara ili kraćenja, objavi ovu presudu."

 

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.364,07 eura/17.812,09 kuna1, u roku od 15 dana.

 

1.1. Rješenjem sadržanim u presudi riješeno je:

 

Tužitelju se ne dopušta preinaka tužbe prema podnesku od 4. listopada 2023. kojim tužitelj traži naknadu štete za izgubljene mjesečne plaće.

 

2. Protiv presude žalbe je uložio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

 

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tužitelji vidi u postupanju prvostupanjskog suda suprotnom odredbi članka 8. ZPP-a, jer nije savjesno i brižljivo cijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, nego je selektivno zanemarivao dokaze koje idu tužitelju u prilog, a prihvaćajući dokaze koji mu ne idu u prilog.

 

2.2. U sadržaju žalbe tužitelj smatra da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je novinar tuženika iznio neistinite, neprovjerene informacije koje su tužitelju prouzročile štetu u vidu povrede prava osobnosti kako na njegov duševni integritet tako i na njegov ugled, ponos, dostojanstvo i čast, a prije svega se to odnosi na tekstove u kojima se tužitelju implicira da je počinio kazneno djelo primanja mita, iako se ta kvalifikacija tužitelju nije ni stavljala na teret.

 

3.  Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

6. U razlozima presude prvostupanjski sud iznio je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

 

7. U postupku nije sporno da je tužitelj ispunio procesne pretpostavke za podizanje ove tužbe sukladno članku 22. st. 2. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13; dalje ZM), a nije sporna ni pasivna legitimacija tuženika.

 

8. Nije sporno ni :

 

- da je u tjedniku P. l. od 22. prosinca 2014., na naslovnici i na drugoj stranici objavljen tekst pod naslovom "Zagonetna krađa auto usred dana u Đ., otuđeni BMW bio u vlasništvu policajca optuženog za mito, krađu auta prijavio je S. I. djelatnik INE kojem je S. prodao auto. Policija je u svom priopćenju navela da je auto ukraden, te da traga za počiniteljima", kao i tekst na drugoj stranici pod naslovom "Bivši policajac, nakon optužnice S. dobio otkaz." 

 

- da je uz članak pod naslovom "Otuđeni BMW bio u vlasništvu policajca optuženog za mito", objavljena fotografija tužitelja, a da je tuženica nakladnik tjednika P. l..

 

- da je tužitelj u roku od glavnog urednika i nakladnika zatražio objavu ispravka objavljene sporne informacije.

 

- da tuženik nije objavio ispravak sporne informacije koju je sastavio tužitelj.

 

8.1. Sporno je da li je autor teksta u objavljenom članku iznio neistinite klevetničke i uvredljive podatke i da li su ispunjeni uvjeti propisani člankom 21. stavkom 4. Zakona o medijima (Narodne novine 59/04, 84/11 i 81/13), da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, da je poduzeo potrebne mjere za provjeru njihove točnosti i da je postupao u dobroj vjeri i u slučaju ako je koristio informacije izvršne ili sudbene vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela lokalne i područne samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom.

 

9. Pravni okvir ovoga spora vezan je uz primjenu odredbi članka 7. i 21. Zakona o medijima, te odredbe članka 19. i 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) i  članka 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN Međunarodni ugovori" br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02.).

 

10. Pri tome treba imati u vidu da se neimovinska šteta sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZM-a, u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Objava ispravka predstavlja jedan od vidova naknade pretrpljene štete objavljenom informacijom, a naknada štete isplatom u novcu sukladno općim propisima dolazi u obzir ukoliko objava ispravka ne bi bila odgovarajuća pretrpljenoj šteti objavom informacije. 

 

10.1. Odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o medijima (Narodne novine, broj 59/04, 84/11 i 81/13, dalje: ZM) propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi. Stavkom 4. istog članka propisani su slučajevi kada nakladnik ne odgovara za štetu, između ostalog ako je sadržaj utemeljen na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

 

10.2. Člankom 7. st. 1. Zakona o medijima propisano je da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, a stavkom 3. istog članka propisano je da osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani, dok je člankom 8. propisano da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju.

 

10.3. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN Međunarodni ugovori" br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02.) - s izmjenama i dopunama iz Protokola br. 14. uz Konvenciju (NN 1/06., dalje u tekstu Konvencija), u članku 10. st. 1. određuje da svatko ima pravo na slobodu izražavanja a to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. U st. 2 određuje se da ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

 

11. Bitne činjenice vezane uz sadržaj spornog članka prvostupanjski sud utvrdio je uvidom u dokumentaciju u spisu i to:

 

- Uvidom u spis Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj K-254/15 utvrđeno je da je tužitelj podnio privatnu tužbu protiv novinara P. l. D. B. i da je u tom postupku pravomoćnom presudom od 8. svibnja 2017. D. B. oslobođen optužbe:

 

1) da bi 18. svibnja 2015. u P. l. u članku pod naslovom I S. mi u autu i na četvrtoj stranici iznio činjenične tvrdnje: protiv S. vodi se sudski proces zbog sumnje da je s deset kolega iz B. i D. odavao podatke iz informacijskog sustava MUP-a", "USKOK je u travnju 2013. godine podigao optužnicu protiv 11 policajaca, među kojima je i S., te ih, kako je priopćio USKOK, tereti za zlouporabu ovlasti i primanje mita" i "u srpnju 2013. disciplinska komisija Policijske postaje donijela je odluku da se S. uruči otkaz",

 

2) da bi dana 22. prosinca 2014. godine u P. l. u članku "Zagonetna krađa auta usred dana u Đ.", na 2. stranici i u najavi članka na naslovnici iznio činjenične tvrdnje: "Otuđeni BMW bio u vlasništvu policajca optuženog za mito; Podsjetimo, B. S. prije dvije godine uhićen je u akciji USKOK-a zajedno s još deset kolega iz B. i D., a osumnjičeni su da su za novac ili različite poklone odavali podatke iz informacijskog sustava MUP-a. U pritvoru je S. proveo mjesec dana, a nakon podizanja pravomoćne optužnice dobio je otkaz. S. je bio poznat kao najstroži po broju izrečenih kazni navodno i najučinkovitiji đurđevački policajac. Za brojne vozače S. je bio strah i trepet jer se s njim nije dalo pregovarati pa je za mnoge bila šokantna vijest da je osumnjičen zbog primanja mita", te što je umjesto da objavi demanti koji je privatni tužitelj uputio "P.listu" dana 23. prosinca 2014.godine, a koji je zaprimljen 24. prosinac 2014.godine, dana 05. siječnja 2015. godine u članku "BIVŠI POLICAJAC. Nakon optužnice S. dobio otkaz" iznio činjenične tvrdnje: "Đ. – B. S., bivši đurđevački policajac, opet je dospio pod povećalo javnosti nakon što je nedavno s parkirališta u Đ. usred bijela dana ukraden BMW koji je on prodao. Policija još istražuje taj slučaj. Protiv S. inače, još se vodi sudski proces zbog sumnje da je zajedno s još deset kolega iz B. i D. za novac ili različite poklone odavao podatke iz informacijskog sustava MUP-a. Podsjetimo, S. je zbog sumnje na zlouporabu ovlasti te primanja mita u USKOK-ovoj akciji Kamioni uhićen prije dvije godine te je u pritvoru proveo mjesec dana. Uskok je u travnju 2013. godine podigao optužnicu protiv 11 policajaca, među kojima je i B. S., te ih, kako je priopćio USKOK, tereti za zlouporabu ovlasti i primanja mita. Nakon uhićenja, S. je bio suspendiran, a u srpnju 2013. godine disciplinska komisija P. P. Đ. donijela je odluku da se S. uruči otkaz", a sve naprijed navedene činjenične tvrdnje je iznosio bez postojanja javnog interesa ili drugog opravdanog razloga, isključivo s ciljem da naškodi ugledu privatnog tužitelja, dakle, da bi za nekoga pronio činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, a djelo je počinjeno putem tiska, zbog čega je ona postala pristupačna većem broju osoba, pa da bi time počinio dva kaznena djela protiv časti i ugleda - teškim sramoćenjem iz čl. 148. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

 

- da je na službenim stranicama USKOK prije objave spornog članka, objavio priopćenje da je podignuo optužnicu protiv 31 okrivljenika, hrvatskih državljana (s inicijalima svakog okrivljenika i godine rođenja), kojom se dvanaestorici policijskih službenika stavlja na teret da su tijekom 2012. godine, u B., D. i drugim mjestima, koristeći podatke koji su im kao policijskim službenicima bili dostupni, za novčanu nagradu i druge poklone, na traženje ostalih okrivljenika i sukladno prethodnom dogovoru, kako bi im omogućili izbjegavanje propisanog nadzora i kontrole, dojavljivali kada će i gdje biti nadzori osovinskog opterećenja, ukupne dozvoljene mase i dimenzije njihovih vozila koje provode službenici H. cesta, te nadzori sigurnosti cestovnog prometa i prijevoza opasnih tvari koje u suradnji s djelatnicima MUP-a provode službenici Ministarstva prometa, pomorstva i infrastrukture.

 

- da je iz Rješenja o udaljenju od službe od 29. listopada 2012. te Rješenja S. disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Z. od 15. veljače 2013. utvrđeno da je tužitelju B. S. izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe, nakon što je isti privremeno udaljen iz službe a radi teže povrede službene dužnosti iz čl. 96. st. 1. točka 3. i 5. Zakona o policiji.

 

- da je Rješenjem MUP-a, P. U. K.K. broj: 511-06-04/1-2038/13 od 17. srpnja 2013. tužitelju (policijskom službeniku P. postaje Đ.) prestala državna služba po sili zakona s danom 10. srpnja 2013. s obzirom da mu je rješenjem disciplinskog suda izrečena kazna prestanka državne službe.

 

- Uvidom u spis Općinskog suda u K. poslovni broj P-11/2015 utvrđeno je da je tužitelj podnio tužbu protiv glavnog urednika "P. lista" R.M. radi objavljivanja ispravka informacije i da je prvostupanjskom presudom od 26. listopada 2017., koja je potvrđena (a u odluci o trošku djelomice preinačena) presudom Županijskog suda u Z. broj Gž-117/2018-2 od 12. veljače 2019., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku R. M., kao glavnom uredniku „P. lista“ iz K., da u prvom sljedećem broju „P. lista“ u istom djelu pod istim naslovom i na isti način na koji je objavljen članak „Otuđeni BMW je u vlasništvu policajca optuženog za mito“ u tom tjedniku od 22. prosinca 2014. objavi bez izmjena i dopuna, besplatno ispravak tog članka koji glasi: „Neistinita tvrdnja da sam optužen za primanje mita istaknuta je na naslovnici najavljivanjem članka na 2.stranici i u samom članku na 2. stranici P. lista od 22. prosinca 2014. Ja nikad nisam optužen za primanje mita niti sam zbog toga dobio otkaz od poslodavca. Ovom neistinitom tvrdnjom kao i objavljivanjem moje fotografije na naslovnici i uz članak na 2. stranici P. lista, bez mojeg znanja i dozvole povrijedili ste moje pravo na zaštitu moje osobnosti jer se sve tvrdnje u članku odnose na moj osobni život, čime je počinjeno i kazneno djelo iz čl. 148. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, jer očigledno novinar svoje tvrdnje u članku nije iznosio niti u javnom interesu niti iz drugog opravdanog razloga, te da je postupao pretežito s ciljem da naškodi mojem ugledu jer se sve tvrdnje odnose na moj osobni život."

 

12. Tužitelj saslušan u postupku iskazao je da ga je u objavljenim informacijama povrijedila neistinita tvrdnja iz naslova i teksta u kojoj se tvrdi da je optužen za primanje mita i da je s još desetero kolega osumnjičen u prosincu 2012. u akciji USKOK-a da je primao novac ili poklone odnosno odavao podatke iz informacijskog sustava MUP-a.

 

12.1. Svjedok D. B., autor spornog članka objavljenog u P. l., iskazao je da se koristio informacijama koje je USKOK objavio u službenom priopćenju i podacima koje je dobio od P. uprave K.-križevačke, a da je za informacije o otkazu ugovora o radu tužitelju koristio podatke iz službenih dokumenata i informacija iz intervjua koji je s tužiteljevom suprugom obavio B. S., objavljenom na internetskim stranicama na portalu Š. Analizirajući provedeni dokazni postupak drugostupanjski sud smatra da su događanja vezana akciju USKOK-a pod nazivom "Kamion" i izdano priopćenje o podignutoj optužnici protiv 31 okrivljenika, hrvatskih državljana, kojom se dvanaestorici policijskih službenika, između ostalih i tužitelju, stavlja na teret kaznena djela iz nadležnosti USKOK-a, izazvala pojačan interes u javnosti, pogotovo na lokalnom području gdje su te radnje vršene.

 

13.1. Tužitelj kao policijski djelatnik je osoba koja po mišljenu drugostupanjskog suda spada u krug osoba koje u smislu članka 7. st. 3. Zakona o medijima privlači pozornost javnosti i ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani i mora biti spreman na javnu kritiku svog djelovanja i interes javnosti da  bude obaviještena o njegovom djelovanju.

 

13.2. U tom kontekstu spornim člankom prenesena je informacije koja je u svojoj suštini istinita jer se temelji na službenim dokumentima, uz dodavanje vlastitog komentara koji djelomično može predstavljati insinuacije, a mišljenje drugostupanjskog suda je da se ne radi o grubim, bezobraznim ili prostačkim izričajima koje bi novinar morao izostaviti iz svog članka.

 

13.3. Drugostupanjski sud imao je u vidu i da je Zakon o medijima usklađen s odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kroz sadržaj odredbe članka 3. Zakona o medijima kojim se jamči sloboda izražavanja i sloboda medija, uz uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva, te autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke, jer svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. Osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja, kako je to propisano člankom 7. stavkom 2. ZM.

 

14. Naime, tuženik kao nakladnik ne smije bezrezervno prenositi informacije koje su očito uvredljiva sadržaja za osobu u odnosu na koju se odnose informacije, ali s druge strane mora voditi interesa i o  tome da li u konkretnom slučaju prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na informaciju, što je po mišljenju drugostupanjskog suda slučaj u prenošenju ove informacije.

 

15. Zbog navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da postoje pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu sukladno čl. 21. st. 4. Zakona o medijima, jer je sadržaj članka utemeljen na točnim činjenicama odnosno na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i pritom je postupao u dobroj vjeri.

 

15.1. U tom smislu drugostupanjski sud smatra posebno bitnim i intervencijski efekt pravomoćne presude u predmetu Općinskog suda u K., poslovni broj P-11/2015, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi objavljivanja ispravka informacije sadržajno identične informacijama na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev u ovom postupku, pa je s obzirom na navedeno žalba tužitelja glede odluke o glavnoj stvari odbijena kao neosnovana.

 

16. Nije osnovana žalba tužitelja ni glede odluke o troškovima postupka, o kojima je prvostupanjski sud odlučio temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

 

16.1. Pregledom spisa utvrđeno je da su tuženiku pravilno priznati troškovi zastupanja po punomoćniku primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 – dalje OT), prema vrijednosti spora, za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 199,08 eura (Tbr. 8. točka 1.), za zastupanje na ročištu 7. srpnja 2015. u iznosu od 99,54 eura (Tbr. 9. točka 2.), za zastupanje na ročištima 2. veljače 2017., 22. ožujka 2017., 7. lipnja 2017. i 1. rujna 2017. u iznosu od 199,08 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke 5. listopada 2017. u iznosu od 99,54 eura (Tbr. 9. točka 3.), za zastupanje na ročištu 23. listopada 2018. u iznosu od 199,08 eura (Tbr. 9. točka 1.), za zastupanje na ročištima 20. rujna 2023. i 24. listopada 2023. u iznosu od 199,08 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), PDV u iznosu od 447,93 eura (Tbr. 42.), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke u iznosu od 99,54 eura (Tbr. 9. točka 3.), te PDV u iznosu od 24,88 eura (Tbr. 42.), ili ukupno 2.364,07 eura / 17.812,09 kuna.

 

17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci presude.

 

 

U Požegi 16. travnja 2024.

 

 

                   Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                   Branka Ribičić, v.r.